Prvo čitanje (1 Sam 26, 2.7-9.12-13.22-23):

 Gospodin te predao u moje ruke, ali ja nisam htio dići ruke na tebe

 Čitanje Prve knjige o Samuelu

 U one dane:

Ustade Šaul i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.

David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.

Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao u ruke tvoga neprijatelja. Zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg i ostati nekažnjen?«

Nato David uze koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše. Nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.

David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore, podaleko, tako da je među njima bio velik prostor. I viknu David: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.«

 Riječ Gospodnja

 

Otpjevni psalam (Ps 103, 1-2.3-4.8.10.12-13):

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin

 Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

 

Drugo čitanje (1 Kor 15, 45-49):

 Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

 Braćo:

Prvi čovjek, Adam.,postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje po Luki (Lk 6,27-38):

 Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.

 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.

Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

 

Riječ Gospodnja

Vrlo nepravedno zvuče riječi „kad te netko udari po jednom obrazu, ti okreni i drugi“, jer činjenica jest da je današnji svijet vrlo okrutan i nepravedan i ljudi su vrlo sebični. Svi ljudi kojima se dogodi nešto loše, moraju podnositi nepravdu i osjećaju se kao žrtve bez razloga nad kojima se vrši nasilje. A oni koji čine zlo, očito su doživjeli neku nepravdu koju nisu stanju oprostiti i imaju potrebu osvetiti se za svoju patnju, a tu obično stradaju nevini koji im se nađu na putu. Međutim, sve to treba predati Bogu u ruke, jer će On svima suditi za njihova djela koja su učinili. Sve bi bilo jednostavnije da u svijetu ima ljubavi i otvorenog srca za opraštanje, jer svi smo grešni i nosimo određene ožiljke preko kojih nam je teško prijeći. Ali potrebno je prvo sam sebi priznati svoja djela i onda predati Bogu u ruke da nam pomogne sav taj teret nositi. Važno je sam sebi oprostiti, a onda i drugima, jer inače nema mira u srcu. Nitko nije savršen i nitko niti ne može biti savršen, može se samo pokajati za svoja djela i krenuti ispočetka pametnije i bolje. Ali ovisi o svakome čovjeku pojedinačno koliko je spreman posvijestiti si svoje grijehe i početi se mijenjati i činiti dobra djela. Neki ljudi niti ne uviđaju da su u krivu i u zabludi i potrebno im je pomoći da to shvate i da se okrenu dobru. A to uopće nije lagano, jer prisutno je puno otpora i zamjeranja. Zato nam je potreban Bog u životu, da nas jača kroz molitvu i vjeru, da dobijemo dovoljno snage i upornosti boriti se sa svim nevoljama koje nam se nađu na putu, ali i dovoljno ljubavi da možemo ustrajati u činjenju dobra bez obzira na prepreke i udarce. Kada čovjek čini dobro, oplemenjuje se i otkriva da svi imamo u sebi toga Božjeg dobra koje možemo međusobno dijeliti. Važno je da jedni u drugima potičemo dobro i da jedni druge ohrabrujemo i pomažemo stvarajući zajedništvo, jer čineći zlo čovjek ostaje sam i pati. Međutim, te patnje ne treba shvatiti kao potrebu za osvetom kako čovjek ne bi bio sam u svojoj patnji, pa činio još više zla, već to treba shvatiti kao poticaj na usavršavanje i jačanje duha, to je poziv na poniznost i izgrađivanje. A to onda ima svoj smisao. Kroz patnje i boli, čovjeka se jača i potiče da ih podnosi kako bi spoznao granice do kojih može ići i da se odluči za Boga. Tko se odluči za Boga, tek onda može dobiti snagu, ljubav i hrabrost ići naprijed i ne bojati se grijeha i poraza i svih prepreka. Svaki put kad se dobije udarac, treba se dići i ići naprijed bez obzira koliko boljelo. To je prilika za ići drugi puta pametnije!!!

 

Marija Vračević

PODIJELI