RAZMATRANJA NA 4.NKG (C)

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU (C)

Prvo čitanje (Jr 1, 4-5.17-19):

 Postavih te za proroka svim narodima.

 Čitanje Knjige proroka Jeremije

 U dane Jošijine: Dođe mi riječ Gospodnja:

»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh;

prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih,

za proroka narodima postavih te.

Ti bedra svoja sad opaši,

ustaj, pa ćeš im govoriti sve

što ti ja zapovjedim.

Ne dršći pred njima,

da ne bih morao učiniti

da uzdršćeš pred njima.

Danas te, evo, postavljam

kao grad utvrđeni,

kao stup željezni,

ko zidinu brončanu

protiv sve zemlje:

protiv kraljeva i knezova judejskih,

svećenikâ i naroda ove zemlje.

I borit će se s tobom, al te neće nadvladati

jer ja sam s tobom da te izbavim.«

 Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17):

Pripjev:

Usta će moja razglašivati pomoć tvoju.

 Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!

Usta će moja razglašivati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Drugo čitanje (1Kor 12-31-13, 13):

 Ostaje vjera, ufanje i ljubav; najveća je ljubav.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 Braćo: Čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, aljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje po Luki (Lk 4, 21-30):

 Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima.

 U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci za¬tvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

 Riječ je Gospodnja.

Današnje evanđelje je nastavak evanđelja od prošle nedjelje. Lijepo nam govori kako su se svi iz Nazaretske sinagoge divili Isusovom govoru, dok im nije rekao da nijedan prorok nije dobrodošao u svome kraju. Spomenuo je da su samo izabrani imali čast biti izbavljeni iz nevolja i bolesti i k njima su bili poslani proroci kako bi ih izbavili. Iako je tada bilo puno ljudi koji su bili u nevolji i u bolesti. Kada su to čuli prisutni u sinagogi, obuzeo ih je gnjev i htjeli su Isusa baciti niz strminu do koje su Ga bili odnijeli. A tim postupkom su samo potvrdili Njegove riječi da nijedan prorok nije dobrodošao u svome zavičaju. Naravno, nisu uspjeli baciti Isusa, jer se izbavio i odšetao od bijesne gomile. Ali nevjerojatno je to kako su u trenu promijenili svoje razmišljanje i ponašanje i bili su spremni ubiti čovjeka, samo zato jer se ne slažu s njime i ne sviđa im se što govori. Zabrinjavajuća je ta obuzetost zlime, da je čovjek u stanju učiniti i ono najgore, samo da bude zadovoljena njegova strana i da ispadne po njegovom. Ista situacija i danas vlada u svijetu i nije to stvar samo određenih naroda, nego svih ljudi. Prevladava sebičnost i egoizam, ljudi misle samo na sebe i vlada ignoriranje i ismijavanje ugroženih i bolesnih i još puno nepravednih stvari koje bi se mogle navesti, ali toga toliko ima da ne znam gdje bi bio kraj. Naravno, uvijek se nađe dobrih ljudi koji su iznimka i vole pomoći i neko dobro učiniti, ali to je zapravo postala rijetkost. Zato bi se svi trebali zamisliti i pokušati dati sve od sebe, jer apsolutno ništa dobro se ne postiže sebičnošću i ohološću, samo se zatvaramo u sebe i tonemo dublje u nepoznato i gubimo se. Kada se čovjek otvori prema drugome čovjeku, pokuša pomoći, bude otvoren i opraštanju, jer netko mora prvi krenuti i popustiti u svojoj sebičnosti, pa je tada lakše ići prema miru, prema slozi, ali ono najbitnije je da se ide prema Bogu. Nitko nije rođen da bude sam na svijetu, već su svi ljudi upućeni jedni na druge i raduje ih kada se imaju kome obratiti i podijeliti svoje sumnje i strahove, radosti i tuge. Svi mi tražimo i pažnju i razumijevanje i povjerenje, ali ono što nam je uistinu potrebno je ljubav. Dana nam je da je naučimo dijeliti s nekime i primati je otvorena srca radosno.

A primjer nam daje Isus koji je s ljubavlju došao među ljude, dočekan je s divljenjem i prihvaćanjem, ali čim je rekao kako stvari stoje, od radosne gomile nastala je bijesna gomila koja je u trenu poludila i postala ogorčena. Za tren je Sotona učinio pomutnju u glavama i okrenuo ih da ne znaju što čine. A takav utjecaj ima i danas da se u trenutku može sve promijeniti i postati neprepoznatljivo. Njegov utjecaj je moćan i vrlo djelotvoran, ali srećom samo neko vrijeme, a onda dragi Bog prevlada i napravi da bude najbolja moguća situacija. Zato trebamo postati svjesni da kada nam se nešto događa što ne ide prema dobrome, ne znači da je sve osuđeno na propast. Potrebna je svakako u svakoj situaciji naša vjera u Boga da uistinu vjerujemo da će sve biti dobro, jer sve se događa iz određenih razloga. Dragi Bog ima svoj plan koji se uspješno ostvaruje, jer nas pokušava približiti k sebi i pokazati nam da je uz nas prisutan koliko god mi bili u određenoj situaciji skeptični i sumnjičavi. Zapravo su nam potrebne određene situacije da počnemo razmišljati o nekim stvarima koje dotad uopće nismo razmatrali. A to je način da se pokrenemo i da saznamo kamo želimo ići i dokle smo dospjeli. Tu budnost je potrebno održavati da ne bismo slijepo srljali negdje bez ikakvog plana i bez Božjeg blagoslova. Danas je među sumnjičavim i skeptičnim ljudima vrlo teško funkcionirati ako priznamo da smo vjernici i da idemo za Isusom. Često se dogodi da budemo ismijani i odbačeni, kao što je i na početku izrečeno u evanđelju da nijedan prorok nije dobrodošao u svome kraju, ali najbitnije je da te patnje predamo Isusu koji ih riješi i okrene na dobro. Važno je da Mu ostanemo vjerni i predani i ustrajni, jer time pokazujemo koliko ljubavi imamo za Njega!

Marija Vračević