RAZMATRANJA NA 2.NEDJELJU DOŠAŠĆA (C)

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)

 Prvo čitanje (Bar 5, 1-9):

Bog će pokazati sjaj tvoj.

 Čitanje Knjige proroka Baruha

 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće,

odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,

ogrni se plaštem Božje pravednosti,

stavi na glavu vijenac slave Vječnoga

jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

i zasvagda ti dati ime:

»Mir pravednosti« i »Slava bogoljubnosti«.

Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko

i obazri se na istok:

Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru

od istoka do zapada,

na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog.

Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj,

a gle, Bog ih tebi vraća

nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

I naredi Bog: neka se snize

sve visoke gore i vječne klisure;

nek se doline ispune i poravna zemlja

da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.

A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu

Izraelu po Božjoj zapovijedi,

jer Bog će voditi Izraela u radosti,

svjetlom svoje slave

prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«

 Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Bar 5, 1-9):

Pripjev:

Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!

 Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.

Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.

Drugo čitanje (Fil 1, 4-6.8-11):

Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.

 Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

 Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.

Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.

 Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (3, 1-6):

Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.

 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

 Riječ Gospodnja

PRIPRAVNOST I BUDNOST

Pozvani smo na poštivanje svakodnevnog početka iznova i rad na sebi, što zna biti vrlo naporno i zahtjevno, pa je najlakše odustati i predati se. Prepustiti se zlu je vrlo jednostavno i samo zahtijeva još više, a tu želju kad se razuzda nije lako zaustaviti i kontrolirati. Čovjek u poteškoćama lako izgubi i vjeru i nadu i onda se krene pitati razna pitanja i počne klonuti duhom. Međutim, ako postoji i trunka vjere u Boga koliko je zrno goruščice, čovjek može izdržati sve što se stavi pred njega, važno se samo iz dana u dan boriti i ne odustajati. Vjera je onaj faktor koji nas pokreće i nisu beznačajne one riječi iz Biblije: „Ako je Bog uz nas, tko može biti protiv nas?“ i „Sve mogu u onome koji me jača.“ Ta pokretačka snaga nam je obznanjena i dana i potrebno ju je samo upotrijebiti i koristiti. Kako vjerujemo da ćemo se sutra ustati iz kreveta, otvoriti oči, gledati, hodati, osjećati, raditi i ne bojimo se zaspati, tako jednostavno trebamo i vjerovati u sve što nam je obznanjeno i dano od Boga i u Njegovu volju koja sve izvodi na dobro. Uz Boga sve je lakše jer on ozdravlja, daje snagu, volju, hrabrost, ljubav i sve ono što nam je potrebno u određenom trenutku. Toliko je toga lijepoga pred nama koje uopće ne primjećujemo, nego idemo za onime što bismo htjeli u određenome trenutku, a što možda uopće nije dobro u tom trenutku za nas. Kada bismo dobili to što tražimo u određenom trenutku, onda bismo postali nezahvalni i pohlepni, na kraju i zli, jer bismo spoznali da to možemo dobiti i želja bi se sve više povećavala, a ne bismo bili zadovoljni i uvijek bismo osjećali da nešto nedostaje. Čovjek kad ima svega i više nego što mu je potrebno, počne sve to obezvrjeđivati i ignorirati, čak i zaboravljati. Zato nam Bog svima daje određene kušnje da prvo nešto izgubimo, kako bismo znali cijeniti ono što imamo i da bismo postali svjesni upravo svega toga što smo potcijenili i zaboravili. Važno je ostati uz Boga, jer nas vodi ako mu položimo svoj život u ruke. A On najbolje zna što je najbolje za naše izgrađivanje. Sve to djeluje vrlo jednostavno, kada ne bi bilo napasti zla koje nas vreba na svakom koraku i želi da skrenemo s puta. Ali uz vjeru je lakše prepoznati Božji glas i razlučiti ono što je ispravno i pravedno. Stoga, svaki dan je borba molitvom i jačanjem u vjeri.

Marija Vračević