U svitanje 4. kolovoza 1995. godine započela je Operacija Oluja kojom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen čitav okupirani teritorij osim Istočne Slavonije koja je vraćena tijekom “mirne reintegracije”. Uz Bljesak, Oluja je ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata pri čemu je oslobođeno 18,4% ukupne površine Hrvatske odnosno oko 10.400 kvadratnih kilometara.
Gotovo trećina hrvatskih područja bila je okupirana tijekom četiri godine, brojni stanovnici naše domovine živjeli su u izbjeglištvu i vječitom strahu od odmazde, od granata koje su danonoćno prijetile, propadale su brojne inicijative, u neuspjeh se pretvarali pregovori. Vodstvu Republike Hrvatske nije preostalo ništa drugo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti.
Nakon početnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to, u taktičkom i strateškom smislu, vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina. Već u operaciji Ljeto 95 stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane s Velebita preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a.
Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije s područja Kapele preko Slunja i Rakovice s jedne te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s V. korpusom Armije BiH u cilju deblokade bihaćke enklave. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udarna snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta.
Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije provedeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova je opet slobodna, slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš… Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune, no oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska i svi građani koji Republiku Hrvatsku smatraju svojom jedinom domovinom.
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.
Nakon brojnih promjena i preinaka, napokon, 5. kolovoza slavi se kao Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dan branitelja RH.
U vrijeme proslava sve je manje branitelja koji su sudjelovali u borbama.
Prije godinu-dvije dana na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pokrenut je projekt “Od rata do raka, od beznađa do nade”. Kroz ovaj projekt prošli su brojni branitelji Republike Hrvatske, bilo kao pacijenti oboljeli od PTSP-a ili kao ovisnici o alkoholu, bilo kao pacijenti oboljeli od neke od malignih bolesti, bilo kao brojevi nakon izvršenih samoubojstava, brojni civili koji su prošli neprijateljske kazamate, mučenja, silovanja, okupaciju. Potrebno je veliko zalaganje šire zajednice u pomoći invalidima Domovinskog rata, kako fizičkim, tako i onima kojima je rat ostavio duboke tragove na duši. Ovi zadnji posebno su skloni oduzimanju svog života. U ovome trenutku najpotrebniji su volonteri koji su spremni razgovarati i slušati borce Domovinskog rata koji su nerijetko ostali zakinuti i u osnovnim ljudskim pravima na normalan život. Njima smo mi, mali ljudi, vjernici, zasigurno najpotrebniji, lako ćemo slušati njihove ispovijedi, lakše je slušati nego što se bilo boriti, nastojat ćemo ih utješiti kao što i sebe tješimo u najtežim situacijama.
Svima neka je sretan ovaj dan koji objedinjava tri praznika – Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan branitelja Republike Hrvatske!
Pripremio: Franjo Damir K.
