Razapeli smo Krista.
Naše su misli bič
kojim su ga bičevali,
naše su riječi trnova kruna
kojom su ga okrunili,
naša su djela čavli
kojim su ga zabijali,
a naši propusti koplje
kojim su ga proboli.
Zašto ga razapinjemo?
Zašto grijehom Zlome služimo
kad znamo da mu time bol nanosimo?
Zašto, kad nas je toliko ljubio
da je i u smrt za nas otišao?
Dragi prijatelji,
sa željom da se pripremimo
za dane muke, smrti,
a onda i proslave Gospodinove,
želim vam pred čitavo vaše biće
staviti najčudesniji čin u postojanju:
Boga koji do te mjere ljubi
grijehom i pakošću ranjenoga čovjeka
da je za njega podnio sramotnu smrt:
tim činom on je pokazao
da nas ljubi
onako kao što je i nas učio
da ljubimo jedni druge i Njega:
svim srcem svojim
i svom dušom svojom
i svim umom svojim.
Laura Špilek
