MISAO IZ EVANĐELJA DANA
XXX. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 1. 11. 2018.
SVI SVETI – Svetkovina
ČITANJA: Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
Prvo čitanje:Otk 7,2-4.9-14
Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemukoji sjedi na prijestoljui Jaganjcu!«
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen! Blagoslov i slava,i mudrost, i zahvalnica,i čast i moć i snagaBogu našemuu vijeke vjekova. Amen.«
I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:Ps 24, 1-6
Pripjev:Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Drugo čitanje:1Iv 3, 1-3
Vidjet ćemo ga kao što jest.
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.
Ljubljeni,sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Evanđelje:Mt 5, 1-12a
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Danas je blagdan Svih svetih. To je dan u godini kada se sjećamo onih običnih malih ljudi koji su po našim mjerilima bili mali i beznačajni u našim očima, ali su imali veliku vjeru u Gospodina. Bili su to ljudi koji su završili svoj život s nadom i vjerom u našega Spasitelja i Gospodina Isusa Krista.
Kada govorimo o svecima, tada razmišljamo o ljudima koji su u Božje ime činili velike stvari za ljude i Boga. Ustvari,oni su bili kanali Božje milosti i zahvaljujući takvim ljudima Božja se milost obilato izlila na nas. Njihov nam život zasigurno može biti uzor i kao što je sveti Pavao savjetovao, trebamo ih nasljedovati kao što su i oni nasljedovali Krista.
Homilija
Kao ljudi, često se dijelimo po raznim statusima:obrazovani – neobrazovani, bogati – siromašni, crnci – bijelci, vjernici – nevjernici, kršćani – nekršćani, po nacionalnim statusima, i tko zna kakve sve podjele nismo u stanju učiniti. Bez obzira na pripadnost nekom statusu, svi mi imamo nešto zajedničko, svi imamo problema s grijehom. Isus Krist je došao srušiti sve te predrasude koje proizlaze iz naših statusa. On vidi samo jedno: čovječanstvo u grijehu. I upravo zbog toga dolazi spasiti čovjeka.
U svom djelovanju i govorima Isus je bio vrlo radikalan. Gotovo sve životne vrijednosti koje su proklamirali farizeji i ostala intelektualna elita on je izokrenuo. Tadašnji pismoznanci i učitelji Zakona hvalili su se svojim bogatstvom duha. To su smatrali velikom vrijednošću misleći da su zbog toga vredniji od ostalog,neukog puka. Isus tu vrijednost okreće i radikalno izjavljuje: Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Za Isusa je bogatstvo duha potreba koju svaki čovjek ima za Božjim Duhom i djelovanjem. Čovjek ispunjen Duhom Božjim nije zbog toga ponosan. On zna da to nije njegovo i svednevice moli da Duh Sveti vodi njegov život.
Ljude koji su žalosni zbog zla koje vlada ovim svijetom Isus hrabri: Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Isusovi suvremenici su se borili za samostalnost svoje zemlje. Željeli su obnovu izraelskog kraljevstva. Mnogi su otišli u toj viziji toliko daleko da su se prihvatili mača i otvoreno se borili protiv Rimljana. Bili su to zeloti. Uglavnom, rezultat takvih akcija bi često izazvao i krvoproliće nevinih ljudi. Isus želi promijeniti tu paradigmu. Poziva ljude na širu viziju. Umjesto da se zadovolje samo sa svojom zemljom, On ih poziva da teže za Kraljevstvom nebeskim. Međutim, ono se ne stječe revolucijom i tvrdoglavom hrabrošću, već krotkošću. Zato Isus izjavljuje: Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Mnogi su, posebno siromašni, u Isusovo vrijeme bili obespravljeni. Nitko ih nije štitio i nitko za njih nije mario. Taj problem ljudi su rješavali na tri načina. Jedan način je bio da prihvate takvo stanje i postanu ravnodušni. Drugi su uzimali pravdu u svoje ruke smatrajući da je to ispravno. Tako bi si često napravili veći problem nego što su ga imali. Treći su tražili da Bog izvede svoju pravdu. Upravo takve Krist pohvaljuje kada im kaže: Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Milosrđe se smatralo slabošću. Tadašnji vjerski vođe nisu imali milosti prema onima koji nisu zadovoljavali njihove kriterije. Milosrđe je bilo nešto što je bilo namijenjeno njima koji su se smatrali pravovjernima. To je za njih značilo da će Bog prema njima biti milosrdan zbog toga što oni ispravno drže Zakon. Međutim, Isus napominje da je baš milosrđe glavna Božja karakteristika. Napominje da se ono ničim ne zarađuje. On jednostavno navodi taj međuodnos Božjeg i našeg milosrđa kada je rekao: Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
U vrijeme kada je Isus bio na zemlji,pobožna forma je bila glavna stvar duhovnosti. Raspravljalo se o perfidnim stvarima poput one može li se jesti neopranim rukama i sl. Tu se nije radilo o problemu provođenja higijene, već o tzv. obrednoj čistoći. Ukoliko nije bilo vode, bilo je potrebno obaviti ritual pranja ruku bez vode i tek tada se moglo jesti. Isus naglašava da problem nije u ritualima i obredima, već u srcu. Nije toliko presudna čistoća ruku, već kakvo je srce. U svojoj poruci na gori Isus iznosi: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
U Isusovo vrijeme, mirotvorstvo se smatralo slabošću. Zeloti i još neki hebrejski domoljubi pozivali su narod na ustanak i rat protiv Rimljana. Za razliku od njih, Isus poziva na mir. Dok su ovi „domoljubi“ narod uvlačili u rat, govoreći kako će pobjeda nad Rimljanima osigurati mir, Isus je pozivao ljude i obećavao im mir u srcu. To je mir koji nadilazi svaki razum. Isus je često govorio da je baš On izvor mira:Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši(Iv 14,27). Tko prihvati Krista kao Spasitelja, taj je prihvatio izvor mira. Stoga je na gori Isus poručio Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Nakon što je opisao kako zadobiti mir, Krist govori da će oni koji ga prihvate biti progonjeni. Prividno izgleda kao da su Isusove izjave kontradiktorne. Međutim, Isus napominje da je Kraljevstvo nebesko u nama. Ukoliko prihvatimo životne vrijednosti Kraljevstva nebeskog, može nam se dogoditi da budemo progonjeni. Ako se to desi, Isus nasuči da bi naše emocije trebale biti različite od onih koje bi netko u takvim okolnostima očekivao: umjesto brige i straha, trebala bi vladati radost. Kada zbog svoje duhovnosti podnosimo nevolju, to bi nam trebao biti indikator da smo na Kristovoj strani. Đavao, Isusov neprijatelj, učinit će sve da nas odvoji od Krista. Sveti Petar je pisao o posljednjem vremenu: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre(1 Pt 5,8). Upravo zbog toga Isus upućuje posebno ohrabrenje onima koji su progonjeni. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!
Danas, u dvadeset prvom stoljeću, koliko god mislili da smo tehnološki uznapredovali, imamo identično iste probleme kao i ljudi u Isusovo vrijeme. Danas, kao i prije dvije tisuće godina, Isusove poruke s gore su još uvijek aktualne – možda čak i više nego tada. Danas, više nego bilo kada u povijesti – zahvaljujući Božjoj milosti- vladaju mir i sloboda. Nitko nas neće proganjati zbog naše vjere. No postoji opasnost da se uljuljamo u neku lažnu sigurnost misleći da smo sigurni. Zato nemojmo zaboraviti da je vrijeme u kojem živimo posebno. Posljednja knjiga Biblije navodi zašto je to vrijeme posebnog mira. Na otoku Patmosu sv. Ivan dobio je viziju o tome što se u posljednja vremena događa iza zavjese ove zemaljske pozornice. On vidi anđele koji rade posao povezan sa sudbinom naše planete. On vidi anđele koji su zaduženi za mir, kako bi jedan drugi anđeo odradio važan posao pečaćenja onih koji su pripadnici Kraljevstva nebeskog. Taj anđeo koji pečati Božji narod čak traži dodatno vrijeme: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih.
Kroz sve vjekove cijeli nebeski sustav bio je angažiran u misiji spasenja čovjeka. Upravo danas je vrijeme mira, ali ne zato da bismo se bezbrižno mogli opustiti, već da Božji anđeo opečati Božji narod. Broj od sto četrdeset četiri tisuće je zasigurno simbolični broj, a on ukazuje na ograničenost onih koji su opečaćeni. Sve koje Božji anđeo opečati, čeka velika nevolja.
Pitanje koje nam se nameće jest ovo: Jesam li spreman za Božji pečat? Hoće li taj anđeo, kada bude prolazio pokraj mene, u meni prepoznati Isusa Krista? Jer to je jedini uvjet pečaćenja. Jesam li se u potpunosti i bez rezerve podvrgao onome što Bog traži od mene? Vrijeme mira i potpune slobode je vrijeme pečaćenja.
U to isto vrijeme ni Isusov neprijatelj ne miruje. Sv. Ivan opisuje njegovo djelovanje kao djelovanje Zmaja, zvijeri, kipa koji oživljava i sl. Sve je to određena simbolika koja opisuje djelovanje Sotone i onih koji su se za njega opredijelili, od institucija pa do običnog puka. Umjesto pečata, on ima žig. Biblija opisuje i to djelovanje: Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina (Otk 13,16-17).
Nevjerojatna razlika. Kip koji je oživio udara žig na sve moguće: bogate, siromašne, robove, slobodne… Božji anđeo pečati samo one koji su Kristovi. Žig se udara na čelo ili ruku dok se pečat može dobiti samo na čelo. To je simbolika odnosa. Ima onih koji su osvjedočeni Sotonini sluge. Oni dobivaju žig na čelo. Drugi, koji odbijaju Krista i Njegovu milost i smatraju se neutralnima, dobivaju žig na ruku. Za sotonu je najbitnije da nismo na Kristovoj strani. On se služi čak i ucjenom: tko ne dobije žig, neće moći ni kupovati ni prodavati. Doslovno, bit će eliminiran iz društva kao netko tko je protiv društva i društvenog poretka. Onoga koji ne primi žig čeka velika nevolja.
Na nama je izbor. Ako prihvatimo Isusa Krista kao svog Spasitelja, na ovoj zemlji nas čeka neizvjesna budućnost. Jer takvi su nepoželjni i progonjeni. Sveti Pavao ih opisuje kao heroje vjere: Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim(Heb 11, 36-38).
Ovo je samo dio opisa onoga što čeka one koji se odluče za Krista i budu opečaćeni za Kraljevstvo nebesko. Ali njihova krajnja nagrada je vječno blaženstvo u zajednici sa Ocem i Njegovim Sinom, našim Spasiteljem. Sv. Ivan ih prekrasno opisuje:»Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.
Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!«
Sudbina onih koji prime žig nije baš tako slavna. Oni, istina, neće imati nevolje. Moći će kupovati i prodavati. Moći će raditi što im se prohtje, ali krajnja sudbina im je izuzetno loša: I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom (Otk 16, 20).
Danas se sjećamo svih svetih koji su preminuli s blaženom nadom i povjerenjem u Gospodina Isusa. Možda ih Crkva nije prepoznala kao svece. Možda su bili progonjeni i svijet ih nije bio dostojan. Međutim, oni su obijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad (Heb 11,16).
Danas je svečano vrijeme, vrijeme pečaćenja ili žigosanja. Na nama je odluka hoćemo li primiti Božji pečat ili žig zvijeri. Ukoliko dozvolimo Kristu da nas On opravda, da On obijeli naše haljine, naše pravde, tada će nas Njegov anđeo opečatiti. Nevolje kroz koje zbog toga trebamo proći nisu vrijedne spomena slave koju nam Bog sprema. Zapravo,takva nevolja će u nama izazivati radost jer se bliži dan izbavljenja.
S druge pak strane, za žig zvijeri dovoljno je biti pasivnima i ništa ne činiti. Sotoni nije toliko važna aktivnost u njegovoj službi. Za njega je važno da ne pripadamo Kristu. Tada smo izgubljeni za vječnost.
Upravo zbog toga nas Duh Sveti svednevice poziva da otvorimo Kristu svoje srce. On želi naše društvo kroz čitavu vječnost. Možemo li biti lakomisleni i nemarni prema tom uzvišenom Božjem pozivu? Odgovorimo mu još danas i recimo: „Gospodine Isuse, želim da uđeš u moje srce. Prihvaćam te kao svog Spasitelja i Gospodina. Preuzmi vodstvo nad mojim životom kako bi me, bez obzira na ovozemaljske nevolje,doveo u svoje vječno Kraljevstvo.“
Zvonko Presečan
Kristijan Duvel, mag. theol.
