Prva korizmena nedjelja – preispitivanje samog sebe

24

Propovijed povodom prve korizmene nedjelje

Danas obilježavamo 1. korizmenu nedjelju, a za šest nedjelja slavit ćemo naš najveći kršćanski blagdan –  Uskrs.

U današnjoj kolekti molili smo Gospoda za snagu, da se u ovo korizmeno doba možemo istinski ispitati kako bi uočili svoje slabosti, mane i nedostatke.

Kao kršćani, kao Kristovi sljedbenici opredijelili smo se za duhovni rast koji nas vodi našem Uskrsu, ali, napuštajući svjetovni način poimanja života, svjetovne sile se trude da nas zadrže u svojoj vlasti, u svojim okovima. Bitka je to koja se dugo vodi za povratak u nebesko kraljevstvo. Kako se pobjeđuje u toj bitci mi znamo, jer je naš Gospod kao Isus Krist u tijelu čovjeka pobijedio te sile, ostao čist i nepokolebljiv u svojoj svetosti iako je bio izložen najvećim napadima lukavstva i prisile koje su izazivale nezamislive psihičke i fizičke boli i tako postao put preko kojeg se ulazi u nebesko kraljevstvo.

Ali Krist nam je došao i reći da smo nebeski dragulji i da je nebo pravi dom nebeskih dragulja, a sudbina dragulja je da propuštaju i odašilju Božansko svjetlo kroz svoju srž. Doista, čovjek je kao nebeski dragulj sa 7 ploha .

Duhovan čovjek je brušen i pročišćen dragulj koji se sprema da kroz sebe propusti puno Božanske svjetlosti koje će postati svjetlo u svijetu kad sve plohe kristala budu pročišćene i brušene po Kristovoj mjeri. Ovo je doba za čišćenja i brušenja dragulja, a korizma je vrijeme kada se pregledavaju plohe na draguljima i uočavaju slabosti na njima. Ako je bilo koja ploha mutna i nepročišćena, svjetlo kroz nju je slabo i mutno ali znajmo da se samo kroz napor i rad bruše i čiste površine dragulja. Neka nam težnje budu da naša animalna svojstva zamijenimo višom sviješću.

Brušenje i čišćenje dragulja zahtijeva napore ali i zadaje psihičke patnje, a često puta i fizičku bol jer nas svjetovne sile ne žele tako lako pustiti iz svojih okova. Duhovnog ili pročišćenog čovjeka ne može pogoditi metak pakosti, zloće, zavisti i mržnje, jer on nema više u sebi tih mana. Kako dragulj postaje čišći tako napadi postaju rafiniraniji i žešći. Naše slabosti su uvijek na nišanu, a mi se moramo truditi da te slabosti uočimo i pretvorimo ih u svjetlo.

Trudimo se da misli držimo u okviru ljubavi i dobronamjernosti, a kad pokušaju izaći iz tih okvira obuzdajmo ih i korigirajmo. Zahvaljujmo Gospodu na svemu što imamo. Neka ljutnja bude iza nas, neka strah bude prošlost, jer znajmo –  Krist je uvijek s nama.

PODIJELI