Možda bi se i brže i lakše odrekli grijeha koji nas pritišću kada bi….

80
FOTO: Damir Bićanić

Možda bi se i brže i lakše odrekli grijeha koji nas pritišću kada bi razmišljali, da dok ih činimo razlike između nas i sotone gotovo da i nema.
Uzmimo na primjer grijeh zavisti.
Znamo da se zavist rađa promatranjem osoba koje imaju nešto što mi nemamo, talente s kojima se izvanredno služe, vlastitu firmu koja dobro napreduje, znanje, iskustvo, ljepotu..i sve ono što jedna osoba ima, a dade se umnažati na korist ili na štetu čitave zajednice. Nesvjestan čovjek umjesto da vlastite darove umnaža, oduzima ih sam sebi, u utrci za tuđim. Pa umjesto radosti zbog Boga koji svakome ponaosob i u izobilju daje, ulazi u đavliju zamku, mržnju koja rađa lijenost, zavist, krađu, preljub…do ubojstva tijela.

A da što drugačije radi sam đavao.
On, odrekavši se Boga nema ništa svoje, čime bi se dičio, čak ni kreativnost, jer od čovjeka i zemlje do neba i anđela, sve što očima gleda Božje je.
Da bi đavao, dakle pristupio čovjeku i ponudio mu nešto “svoje”, mora prvo ukrasti Božje.
Sve čime on barata, jest iz mržnje ukradeno Božje, čime onda vara slabe i neznalice, dok ih ne uleaći u očaju.
On uvijek nudi originalu da bude loša kopija nekog drugog, kako bi zaboravio vlastiti identitet koji mu je Bog udahnuo kad ga je stvarao.
Na početku sam rekla da između čovjeka koji čini grijeh i sotone razlike gotovo da nema.
Ono “gotovo” je znak da za čovjeka još nije kasno vratiti se Bogu, ako mu se još uvijek dade samog sebe uhvatiti u laži.
U onom trenutku kada mu se ne žuri na ispovijed, kad pomisli da većeg grijeha niti nema, razlika je izbrisana.

Anela Todorić

FOTO: Damir Bićanić

 

Uredio: Damir Bićanić

PODIJELI