Pitanje:

Ne shvaćam kako se to Bog proslavlja kroz bolest kroz nečiju patnju?

Milosrdni Isuse, uvijek si dopuštao djeci da ti budu blizu, odabrao si moju kćerku Ana-Mariju da trpi velike bolove i nosi neizlječivu bolest… Molim Te samo da joj olakšaš bolove i daš, kako njoj, tako i nama, snagu da se nosimo sa svim što si nam poslao… Amen!

 

Odgovor:

Ovdje imamo jedno pitanje i jednu molitvu osobe koja očito dovoljno ne poznaje Gospodina te tvrdi da je On nekog odabrao za patnju. Takva tvrdnja na žalost vrijeđa Boga, jer Bog nije autor niti stvoritelj patnji. Patnja u bilo kojem obliku je Sotonski proizvod i ona je neposredni rezultat grijeha koji je na ovoj zemlji.

Uvijek moramo biti svjesni činjenice da mi živimo na okupiranom teritoriju kojeg je Sotona uzurpirao. Već nekoliko tisućljeća se vodi rat između Krista i Sotone. Kristovom smrću i uskrsnućem Sotona je pobijeđeni neprijatelj. Međutim on se ipak ne predaje bez borbe. Budući da ništa ne može Bogu, on se okomio na njegovu djecu. To je isto kao kada bi netko tko tebe mrzi, maltretirao tvoje dijete, jer tebi ništa ne može. Biblija kaže: Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. 1. Perova 5,8. Ipak u toj borbi postoje i određena pravila koja akceptira sam Bog, ali mora ih akceptirati i Sotona. To pravilo je sloboda našeg izbora. Mi u svojem životu odlučujemo na čijoj smo strani. Ukoliko činimo grijeh, to nas automatski odvaja od Boga, i da bi se vratili Bogu ponovno moramo tražiti milost od Boga.

Bog bi mogao svaku patnju i bol koju ljudi proživljavaju uništiti, kada bi ti odnosi bili čisti i jasni. Pokušat ću to prikazati slikovito. Npr. Neko tko je svoj život posvetio Bogu, prolazi kroz nevolje. Možda ima neku tešku neizlječivu bolest. Đavo nastoji svim silama uništiti Božju djecu. Ako bi Bog odmah reagirao, i izliječio takvog čovjeka, tada bi, kao u slučaju s Jobom, sotona tvrdio da je u pitanju vjera iz interesa a ne iz ljubavi kako to Bog tvrdi. Bog tada pusti da sotona iskuša takvu osobu i pokaže da je odnos koju takva osoba ima s Bogom, odnos ljubavi i povjerenja, bez obzira što se događalo. Sotona tada trpi strahoviti poraz, jer dokazuje po već ne znam koji puta da je otac laži. Bog tada takvoj osobi daje snagu da u toj nevolji izdrži. Nikada neće dozvoliti da Sotona ju iskušava s većim nevoljama nego što bi taj mogao podnijeti. Takva kušnja je nešto što pokazuje našu odanost Bogu bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo. Sveti Pavao je pisao: A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Rimljanima 8,28. Nema takvog zla koje nam se može dogoditi a da ga Bog nije u stanju izvesti na dobro. Kada bi mogli vidjeti situaciju sa Božje strane gledanja, tada bi shvatili, da situacija u kojoj se nalazimo, koliko god nam izgledala kaotična, ona je odraz Božje milosti. Upravo zbog toga moramo vjerovati Bogu da će On sve izvesti na dobro. Ukoliko je naše povjerenje u Boga neograničeno, tada bi naša molitva mogla biti drukčijeg sadržaja kao npr: „Bože, toliko sam znatiželjan kako ćeš iz ovog kaosa napraviti nešto dobro. Molim te da mi jačaš vjeru da bez obzira na okolnosti koje mi se događaju ostanem uvijek s Tobom.“

No situacija može biti i drukčija. Osoba koja pati od Sotoninih kušnji, kao što je bolest ili nešto drugo, i ne mora automatski biti u zajednici s Bogom. Ona je u grijehu, i kao takva, odvojena je od Boga. Božji cilj je spasenje svakog pojedinca. On prilazi takvoj osobi u želji da joj pomogne. Međutim, Sotona se tome protivi i govori Bogu: „ne možeš ovdje intervenirati, jer te ta osoba nije tražila i ona u potpunosti pripada meni.“  I točno ta osoba nije tražila Boga, već naprotiv za svoje probleme Boga optužuje tvrdeći da je Bog autor, zala koji joj se dešavaju. Ako ta osoba u istinu ne traži Boga, tada Bog, po pravilu koje je prihvatio mora odstupiti od te osobe i na žalost joj ne može pomoći.

Međutim, takva osoba ima prijatelje koji vjeruju Bogu i koji imaju dobar odnos sa Njime. I ako se prijatelji počnu moliti Bogu za spasenje takve osobe, i kada Sotona izađe s argumentom da Bog nema pravo djelovati na tu osobu, tada Bog može intervenirati s kontra argumentom: „Istina je da Me ta osoba ne traži, i ona je pod tvojom vlašću. Međutim ona ima prijatelja M. Đ. F. itd. koji nisu tvoji. Oni me traže da interveniram u životu ove osobe i zbog njih ja ću to uraditi.

To je rezultat posredničke molitve. Ona Bogu daje punomoć da intervenira u životima nama dragih osoba. Zajedničke molitve samo to još više pojačavaju. Također, zajedničke molitve mogu imati i oblik slavljenja.

Neka Vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI