Izlaganje kard. Turksona na Expo-u 2017, u Kazakhstanu
Kard. Turkson za vrijeme jednog izlaganja, na Akademiji u Mađarskoj. – RV
Vjerske tradicije, poput židovstva, kršćanstva i islama – tri Abrahamska monoteizma – nisu mogle propustiti prigodu i ne ponuditi svoj osobiti doprinos tom važnom događaju – kazao je Prefekt.
Kao muslimani, kršćani i Židovi, vjerujemo u Boga Stvoritelja svemira i svega što svemir sadrži. On je Stvoritelj cijeloga čovječanstva, kao jedne obitelji. U svojoj Providnosti, On nam je dao ovaj svijet kao zajedničku kuću. U naše ruke je stavio bogate resurse Zemlje, uključujući i energiju u njenim raznovrsnim oblicima, za našu upotrebu i očuvanje istoga za buduće generacije – smatra kardinal Turkson.
Stoga je Bog svakom od nas na brigu povjerio stvorenje i čitavo bogatstvo sredstava da se upotrijebe kao doprinios zajedničkom dobru i procvatu čitave ljudske obitelji. Jedna od biblijskih knjiga, koju priznaju i kršćani i muslimani, knjiga Psalama (za Kur’an al-Zabour) često izražava sveto čuđenje i zahvalnost Bogu za ono što je kao Stvoritelj učinio, posebice po ljudskom biću, koje je po židovsko-kršćanskoj predaji, stvoreno na Božju sliku i priliku (usp. Psalam 8), a prema islamu, Bog je utemeljio kao svoga kalifa ili poslanika.
Kardinal je kazao kako smo svi „svjesni, brojnih izazova i prijetnji s kojima se suočava naš planet, zbog zloporabe i nepravedne raspodjele resursa, uključujući i energiju. Globalno zagrijavanje, pustinju, krčenje šuma, otapanje leda na zemljinim polovima, nedostatak pitke vode i sigurne hrane, prirodne katastrofe poput tsunamija, uragana, poplava, kao i izumiranje životinjskih i biljnih vrsta, samo su neki od pokazatelja bolesti našega planeta
To ima ozbiljne posljedice za život stotina milijuna ljudi, osobito onih u zemljama u razvoju. Ti su fenomeni također glavni čimbenik koji pridonosi trajnoj imigracijskoj krizi. Kao vjerski vođe i intelektualci nadahnuti vrijednostima koje proizlaze iz naše vjerske i duhovne baštine – smatra kardinal – nismo pozvani niti sposobni ponuditi rješenja za nanizane probleme, ali imamo poseban i nezamjenjivi doprinos u pogledu krize koja pogađa naš zajednički dom i rješenja za svoje probleme i izazove.
Kardinal Turkson je kao prvi doprinos naveo ponudu holističkog ili cjelovitog viđenja svijeta, koji je nadahnut vjerom. Drugi važan doprinos odnosi se na one vrijednosti koje bi trebale potaknuti u vjerniku – ali i u svakoj osobi dobre volje – na njezin odnos prema planetu, načinu života i traženja rješenja.
Na primjer: osjećaj zahvalnosti Bogu za Njegove darove, počevši od onih jednostavnijih poput zraka, vjetra, vode, zemlje, vatre, hrane.
To je zatim i osjećaj umjerenosti u korištenju zemljinih resursa;
uvjerenje, nadahnuto načelom univerzalnog odredišta dobara zemlje, da resurse planeta podijeli sa svim ostalim članovima ljudske obitelji.
Tu je i osjećaj solidarnosti među naraštajima, koji nas nuka da razmišljamo i o naraštajima koji dolaze, a time i o utjecaju pojedinih izbora i životnih stilova na cijelu ljudsku obitelj. Osjećaj solidarnosti, posebno u slučaju prirodnih katastrofa i želja i znatiželja za nastavljanjem istraživanja otajstva stvaranja, pronaći odgovarajuća rješenja i voditi brigu o stvaranju.
Konkretan angažman u korist našega bolesnog planeta i smanjenja njegovih zaliha – napose energije – kardinal vidi u usvajanju i objavljivanju u našim bogoštovnim, molitvenim, i sličnim prostorima. U tom kontekstu s radošću se može primijetiti izgradnja tzv. „zelenih“ crkvî, sinagogâ i džamijâ ili pak u rečenom smislu njihova prilagodba – rekao je između ostaloga prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, kardinal Turkson.
PAPA:” Isus nam donosi radost i novu nadu”
Susret učenika s Isusom dogodio se uz rijeku Jordan, gdje je Ivan Krstitelj krstio. Mladi su Galilejci bili izabrali Krstitelja za svoga duhovnika. Jednoga je dana došao Isus i krstio se u rijeci. Kada je sljedeći put ponovno onuda prolazio, Ivan Krstitelj kaže dvojici učenika: „Evo Jaganjca Božjega!“ (r. 36) – rekao je Sveti Otac.
To je za učenike – smatra Papa – bila ‘iskra’. Ostavljaju dotadašnjeg učitelja i kreću za Isusom. Isus se okrenuo prema njima i postavio im odlučujuće pitanje: «Što tražite?» (r. 38). Isus se u evanđeljima pojavljuje kao poznavatelj ljudskog srca. U onom trenutku je bio susreo dvojicu mladića u traženju i zdravom nemiru – pojasnio je Papa.
Zapravo, kakva je to mladost koja je zadovoljna; koja se ne pita o smislu? – zapitao se Sveti Otac te nastavio: Mladi koji ništa ne traže, nisu mladi, nego su umirovljenici; ostarjeli su prije vremena. A Isus se, kroz cijelo Evanđelje i u svim svojim susretima, pokazuje kao onaj koji «užiže» srca. Otuda ono njegovo pitanje, koje nastoji pobuditi želju za životom i srećom, koju svaka mlada osoba nosi u sebi: „Što tražiš?». I ja bih danas – vas mlade, koji ste ovdje ili ovo pratite preko medija – htio pitati isto: „Ti koji si mlad, mlada, što tražiš; što u svom srcu tražiš?“…
Poziv Ivana i Andrije započinje prijateljstvom s Isusom, tako snažnim da ‘nameće’ zajedništvo života i osjećaja s njime. Dvojica učenika počinju živjeti i biti uz njega te odmah postaju misionari. Nisu se nakon susreta vratili kući smireni: bili su ‘pokrenuti’ i to tako da njihova braća – Šimun i Jakov – ubrzo također postaju učenicima. Otišli su k njima i rekli. ‘Našli smo Mesiju, velikana; našli smo Proroka’… daju informaciju; postaju misionari tog susreta… To je bio tako dirljiv i sretan susret, da će se učenici zauvijek sjećati toga časa koji je prosvijetlio njihovu mladost i dao joj usmjerenje – rekao je papa Franjo.
Kako se otkriva vlastito zvanje u ovome svijetu? Može se otkriti na različite načine, no ova stranica evanđelja nam govori da je prvi pokazatelj toga, radost susreta s Isusom. Brak, posvećeni život, svećeništvo: svaki poziv započinje jednim susretom s Isusom koji nam donosi radost, novu nadu; vodi nas, pa i kroz kušnje i teškoće, prema sve potpunijem susretu s njime i vodi nas prema potpunoj radosti – rekao je Sveti Otac.
Gospodin ne želi osobe koje je ga slijede nevoljko, bez vjetra radosti u srcu. Papa je zatim okupljenima postavio pitanje, na koje je zatražio da svatko odgovori u svom srcu: „Vi ovdje nazočni, struji li vam srcem vjetar radosti?”… Isus hoće osobe koje su okusile da biti s njime donosi neizmjernu sreću, koja se svakoga dana može obnoviti. Učenik kraljevstva Božjega koji nije radostan ne evangelizira ovaj svijet. Ne postaje se Isusovim propovjednikom izoštravajući retoričko oruđe, nego čuvajući u svom pogledu bljesak istinske sreće – napomenuo je Papa.
S tog razloga kršćanin – poput Djevice Marije – čuva plamen svoje zaljubljenosti. Sigurno, u životu postoje kušnje, trenuci u kojima je potrebno ići naprijed bez obzira na hladnoću i protivan vjetar. Ali kršćani poznaju put koji vodi do svetog plamena koji ih je zapalio jednom zauvijek – kazao je Sveti Otac te upozorio:
Lijepo vas molim, razočaranim i nesretnim osobama ne dajmo za pravo; ne slušajmo onoga koji nam cinički kaže da ne gajimo životne nade; ne uzdajmo se u onoga tko već u začetku gasi svaki entuzijazam, govoreći da nijedan pothvat nije vrijedan cjeloživotne žrtve; ne slušajmo one koji su «stara» srca; koji guše mladenačku euforiju, nego starima kojima oči sjaje nadom. Gajimo zdrave ‘sanje’ – pozvao je papa Franjo.
Bog želi da – dok smo na putu i pozorni na životnu zbilju – budemo sposobni sanjati poput Njega i s Njime. Sanjati o jednom drugačijem svijetu. Ako san utrne – sanjati ga ponovno – vraćajući se s nadom na ono prvotno sjećanje. To je, dakle, temeljna dinamika kršćanskoga života: sjetiti se Isusa… Pavao je govorio svom učeniku: „Sjećaj se Isusa Krista“. Sjećati se Isusa, plamena ljubavi po kojem smo život pojmili kao „projekt dobra“ i tim nam je plamenom ponovno oživjeti svoju nadu – rekao je u zaključku svoje današnje pouke papa Franjo.
Sveti Otac je nakon pojedinačnih pozdravnih govora na svjetskim jezicima, uputio apel:
Preksutra, 1. rujna obilježava se Dan molitve i brige za Stvoreno. Ovom prigodom, ja i dragi brat Bartolomej, ekumenski patrijarh Carigrada, zajedno smo pripremili poruku. U njoj sve pozivamo da poštuju i zauzmu stav odgovornosti prema Stvorenome. Također apeliramo i na one koji imaju važne uloge da čuli vapaj Zemlje i vapaj siromašnih, koji od ekološke neravnoteže najviše trpe.
Papina poruka u prigodi zatvaranja Jubileja sv. Ruže Limske
Sveta Ruža je rođena 20. travnja 1586. godine u peruanskom gradu Limi kao kći španjolskih doseljenikâ, a pravo joj je ime bilo Izabela. Odmalena je osjećala poziv i nadahnjivala se primjerom sv. Katarine Sijenske. I Ruža je poput te svetice postala dominikanska trećoredica. U roditeljskom je domu uredila utočište za potrebite, gdje je pružala pomoć siromasima, djeci i napuštenim starcima, posebno onima indijanskog podrijetla. Život je provodila u molitvi i strogoj pokori. Osnovala je prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi i osobito se zalagala za misije. Ruža je preminula 24. kolovoza 1617. godine u Limi, a papa Klement X. ju je 1671. godine proglasio svetom, čime je postala prva svetica rođena u Americi. Dodajmo na kraju kako je sveta Ruža Limska zaštitnica vrtlarâ, cvjećarâ, Perua, Novoga svijeta i Filipina.
Papin brzojav sućuti kardinalu DiNardo-u
Papa: Katolici i Židovi proživljavaju plodonosno vrijeme dijaloga
Vaš je dokument upućen katolicima – napomenuo je Sveti Otac – te ih naziva „partnerima, bliskim saveznicima, prijateljima i braćom u našoj zajedničkoj misiji za bolji svijet koji je blagoslovljen mirom, socijalnom pravdom i sigurnošću. U dokumentu stoji da usprkos dubokim teološkim razlikama katolici i Židovi dijele zajednička vjerovanjâ, a također potvrđuje da se religije moraju služiti moralnim ponašanjem i vjerskom izobrazbom – a ne ratom, prisilom ili društvenim pritiskom – kako bi utjecale i nadahnjivale. To je iznimno važno: neka Vječni blagoslovi i prosvijetli našu suradnju kako bismo zajedno mogli prihvatiti i uvijek bolje provoditi njegove planove, „planove za blagostanje, a ne za zlo“, za „budućnost i nadu“ – zaključio je papa Franjo.
Izvor: Vatikanski radio
