Datum: 06. lipnja 2015.
Pitanje:
Poštovani, može li se pretjerati u molitvi? Npr. Želim moliti po cijele dane, može li to naškoditi mome zdravlju. Razmislite dobro prije negoli mi odgovorite. Ne pitam bez veze. Hvala. BB
Odgovor:
Poštovana!
Hvala Vam na Vašem pitanju i u pravu ste kada me upozoravate da prije odgovora o tome dobro razmislim. Čini mi se da nema ni jedne tzv svete navike koja je zloupotrebljena kao molitva. Gotovo u svim segmentima našeg života Sotona je uspio stvoriti određene krajnosti te nas izbaciti iz ravnoteže bilo da se radi o duhovnoj ili fizičkoj sferi. Ipak pitanje, može li se pretjerati u molitvi je potpuno na mjestu, jer se ipak s nekim stvarima ne može pretjerati.
Kako je to s molitvom? Sveti Pavao je savjetovao vjernike u Solunu, a i nas danas: Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 1. Solunjanima 5,17.18. Iz ovog što sveti Pavao piše, očito ne možemo pretjerati u molitvi. Na osnovi ovog teksta, netko je molitvu usporedio sa disanjem duše. To bi značilo da ako čovjek ne diše samo nekoliko minuta, jednostavno će fizički umrijeti. Što se duhovnosti tiče to je slično. Ako samo nekoliko minuta ne molimo, to znači da ćemo duhovno umrijeti. Iz toga bi se onako na brzinu mogao izvući zaključak : S MOLITVOM SE NE MOŽE PRETJERATI.
Ipak kao što i sami kažete da ne preuranimo sa zaključkom. Možda bi prije toga trebali definirati što mi zovemo ili smatramo molitvom? Jeli to što mi smatramo molitvom sukladno definiciji molitve koju opisuje Sveto Pismo. Vjerujem da svi vjernici su osvjedočeni da postoji molitva i da ju koriste. Bez obzira na to uvjeren sam da je molitva jedna od značajnih oblasti duhovnog života s kojom imamo najviše problema. Molitva je duhovna disciplina. Molitva je sveta navika, koja se mora izgrađivati. U njoj nije ništa mehanički, ništa automatski, ništa jasno samo po sebi, ništa osigurano. Trikovi i neke forme koje nam se tu i tamo nude, uvijek se pokažu kao neučinkovite, čak i štetne.
Nedavno me jedna gospođa pitala: Koja bi vrsta molitve bila najučinkovitija za njenog muža. Dali da moli Očenaš ili da se izražava svojim riječima. Očito ova gospođa ima krivo mišljenje o molitvi. Ona misli da je molitvena forma ta koja rješava problem. Ukoliko nađe ispravnu formu, stvar će biti sređena. Međutim, ona zaboravlja da problem ne rješava molitva, već Bog.
Molitva je u svojoj osnovi iščekivanje. Bez čekanja molitva gubi smisao, jednako kao i čekanje bez molitve. Molitva nas treba oblikovati na sliku našeg Gospodina. Treba nas mijenjati, prilagođavati, obnavljati. Kada bi smisao molitve bio dosegnuti to što želimo, kao blagoslovi, zdravlje, bogatstvo, obrana naših prava, tada bi taj fenomen morali nazvati drugim imenom, zato što bi dosezanje imenovanih uspješno obavljala magija, medicina, kapitalizam, lobiji. Molitva nije pogađanje i pregovaranje s Bogom. To nije definiranje optimalnih uvjeta. To nije poslovni ugovor u smislu, jedan kilogram pobožnosti za jedno ozdravljenje. Molitva u svojoj osnovi je put i način kako se neprestano približavati raspetom i uskrslom Kristu. To je proces sličan tome kao kada vjetar i voda umivaju stijenu. To je spori, veoma bolni, teški, jedino iznimno, brzi i laki proces koji često proizvodi razne neizvjesnosti, padove, uspone, a uspjesi su uglavnom neočekivani i iznenađujući, koji nisu rezultat nekog ciljanog i programiranog procesa.
Jednom prilikom učenici su se obratili Isusu s molbom: „Gospodine, nauči nas moliti.“ Nekada imam osjećaj da kada bih ja tamo bio, da bi to pitanje drukčije formulirao. Možda bi rekao: „Gospodine, ne uči nas kako i zašto se moliti, već nam jednom za uvijek objasni, zašto bi to morali raditi. Zašto bi se trebao moliti kada ti i onako sve već znaš. Zašto bi se u opće trebali moliti, kada to i onako ne funkcionira onako kako bi si to predstavili.
Na molbu učenika „Gospodine, nauči nas moliti,“ Isus im je rekao, Mat 6,10-11. „Vi dakle ovako molite. Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! To je ustvari molba koja se neće ispuniti danas. Možda se ne ispuni ni idući tjedan. Možda se ne ispuni ni ove godine, a možda čak ni za našeg života. Nasljednici Isusa Krista ovu molitvu mole već skoro 20 stoljeća. Mi možemo samo pitati, Gospode, koliko još dugo.
Moliti, to znači izgrađivati strpljenje i ustrajnost. To je izgradnja svetog strpljenja ili kako to naziva Otkrivenje „trpljenje svetih.“ To znači, moliti se i onda kada ne vidim nikakve rezultate.
Stoljećima kršćani prakticiraju dvije forme molitava, (pored još mnogo drugih, naravno). Jedna od tih molitava je molitva Psalama, a druga je molitva bez prestanka. Iako postoji mnogo vrsta molitvenih formi, željeli bi pogledati samo ove dvije.
Psalmi, to su molitve Božjih ljudi. To je inspirirana reakcija na Božju intervenciju, ili Njegovu riječ. Oni izgledaju kao ogledni primjeri, ili prijedlozi ka molitvama. Opisuju pobjede i razočarenja, Nadu i beznađe, gnjev i oprost, odlazak i povratak. Opisuju cijelu širinu naših emocija, i njihovih usmjerenja k Bogu. Kaka stav trebam zauzeti dok sam ljut, dok sam ogorčen, dok sam razočaran. Također, kakav stav trebam zauzeti dok sam sretan, dok sam oduševljen. Komu mogu ići, s kime mogu podijeliti tu radost, komu se mogu povjeriti. Što uraditi kada nisam spreman usredotočiti se na molitvu, kada mi to nekako ne ide, kada se tomu moram očajnički prisiljavati? Psalmi nude formu jezičnih načina izražavanja svih situacija našeg života. Dodiruju cijeli naš život, svaku životnu situaciju. Oblikuju prostor gdje možemo srediti sva naša mišljenja i iskustva, napraviti si red u vlastitom srcu, pa to sve povjeriti našem Bogu. Posebno u tim situacijama gdje se tako teško usredotočujemo na molitvu, kada se molitve čine besmislene čak i nama, a kamo li Bogu, to je zgodan trenutak otvoriti psalme i poistovjetiti se s time što je tamo napisano.
Druga forma molitve koja zaslužuje pozornost, je molitva bez prestanka. 1. Sol. 5,16-18. Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Što to znači, bez prestanka se molite! To bi značilo trajna molitva bez obzira što se oko nas dešava. To je zasigurno jedna od velikih tajni života u Božjoj blizini. Molitva bez prestanka, to je izgrađena osjetljivost na Boga koji je svuda i stalno s nama. Molitva bez prestanka i ne ovisi o tome koliko i što radimo. Molitva bez prestanka nije klečanje ili ponavljanje neke rečenice bezbroj puta, već prije je to stav o tome kako živimo, što sam. To je svijest ili spoznaja da je Bog ovdje sa mnom, i da vodi moj život. To je u svakom slučaju poseban životni stil, koji se mora izgrađivati kao pobožna navika.
Dali ste promatrali nekoga tko je gluhonijem i pored sebe ima nekoga tko čuje, i prevodi mu to u znakove koje pokazuje rukama. Jednom sam prigodom promatrao takve razgovore. Pored ruku, tu se koristi i mimika. Ono što mi je bilo zanimljivo, bila je jedna gospođa koja je dobro čula, i prevodila je ovim gluhonijemim ljudima. Pitao sam se kako li je izgledalo kada je ova žena počela prevoditi gluhonijemima, nakon završene škole za to. Očito u početku je trebala imati veliku koncentraciju, i trebala je jako misliti kako bi učinila ispravne znakove i kako bi objasnila što je bilo rečeno. Vremenom to postane takovom navikom, da je očito da ta gospođa uopće više nije mislila, već joj je to išlo automatski. To joj je vremenom postalo prirođeno, jednako kao što je prirođeno govoriti ustima. Za mene je to bila ilustracija što znači moliti se bez prestanka. To je prirodni rezultat zajednice s Bogom, nešto što našoj molitvi daje ljepotu i život. To je postalo svetom navikom, a tada to iz nas izlazi automatski, spontano, prirođeno, da u opće na to ne moramo misliti. To je molitva bez prestanka.
Usporedit ću stoga naš duhovni život sa tjelesnim. Kako bi tjelesno živjeli, mi trebamo disati, jesti i piti i kretati se i raditi. Jednako je tako i sa duhovnim životom. Da bi duhovno živjeli mi trebamo duhovno disati (molitva), trebamo duhovno jesti i piti (čitati i proučavati Sveto Pismo), i duhovno se kretati i raditi (ići i reći drugima što ti je učinio Gospodin). Ove tri radnje čine začarani krug koji mora biti u ravnoteži jednako kao i naš tjelesni život. Ukoliko čovjek odluči da će samo disati, a neće se hraniti ni raditi, ubrzo će se razboljeti, a ustraje li u tome, onda i umrijeti. Jednako tako ukoliko odlučite provesti cijele dane na molitvi, a ne budete li se duhovno hranili proučavajući Božju Riječ vrlo brzo će te duhovno i umrijeti te će te se prestati i moliti. Jednako tako ukoliko čovjek samo diše i jede, a ništa se ne kreće niti radi, brzo će se razboljeti te će možda i umrijeti ustraje li u tome. Onaj koji radi, a ne moli, brzo će prestati raditi, ili će to raditi rutinski bez većih blagoslova za sebe i druge.
Ono što bi želio naglasiti je da je molitva ustvari razgovor s Isusom. To bi značilo da kada molite, tada bi ustvari trebali s Kristom razgovarati. Na žalost molitve današnjih kršćana češće izgledaju kao monolog. Oni izlaze pred Boga, iznesu mu svoje želje i potrebe, ustaju s molitve i odlaze. Ne slušaju što im Bog želi poručiti. Kako bi to bolje razumjeli, pokušajte se staviti u ulogu roditelja i da Vaše dijete dođe svakog jutra k Vama, izdiktira Vam svoje želje i potrebe, odlazi od kuće, i tako svako jutro. Kako bi se osjećali kao majka ili otac sa takvim djetetom? Jednako tako osjeća se i Naš Nebeski Otac. Molitva nije sredstvo koja će Boga navesti da izvrši našu volju, već sredstvo koje treba biti da nas navede da vršimo Božju volju.
S druge strane kako bi se osjećali kao roditelj kojem bi dijete dolazilo i svako jutro mu izrecitiralo pjesmicu koje je naučilo. Iz početka dok je dijete malo, tada bi to možda bilo i zanimljivo, ali kako djeca odrastaju roditelji očekuju da dijete s njima i razgovara. Upravo se tako Bog osjeća kada mu ponekad iznosimo naše molitve kao neku pjesmicu, ponovimo ju nekoliko desetaka puta, i mislimo kako će zbog toga biti sretan i uslišiti nam našu želju, ma kakva ona bila.
Stoga da zaključim. Odgovor na pitanje, može li se pretjerati s molitvom, odgovor je, s molitvom kako ju definira Biblija ne može se pretjerati. Ipak postoji opasnost da molimo na pogrešan način, i mi mislimo da molimo, a ustvari to molitva i nije. Molitva je uvijek bila ta koja je potaknuta duhovnom hranom (proučavanjem Božje riječi) i duhovnim radom (svjedočenjem i pomaganjem potrebitima).
Stoga bi Vam moj prijedlog bio da na primjeru Isusovih učenika prvenstveno molite „ Gospodine nauči me moliti! Nauči me jer je to duhovna disciplina koju jednostavno ne znam kako se ispravno radi, a želim to saznati.
O toj temi je napisano puno knjiga. Ukoliko mi pošaljete adresu, mogu Vam poslati neke koje na praktičan način opisuju kako moliti.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko
