Knjiga Četiri mačketira svestrane i plodonosne spisateljice za djecu Sonje Tomić predstavljena je uz
Noć knjige u knjižari Kršćanske sadašnjosti na zagrebačkom Kaptolu. Uz lajtmotiv Noći knjige, O
životinjama i ljudima, autorica je okupljenima pokušala približiti elemente animalistike u svojem
romanu, dočarati likove koji su obogaćeni bajkovitošću, ali i snažnom kršćanskom simbolikom i
pojasniti što je knjigom željela poručiti mladim čitateljima.
„Svaki mi je put u pisanju bilo važno ponuditi djeci nešto od riječi Božje, a da to ne bude nekakvo
nametanje, nego da kroz priču dijete shvati što eventualno treba ili ne treba“, istaknula je Sonja
Tomić na samom početku.
Animalistika u dječjoj književnosti
Uporaba životinjskih likova pomaže djeci lakše razumjeti složene ljudske osobine i moralne lekcije. U
dječjoj književnosti animalistika je nezaobilazna i životinje već u najranijoj dobi uzbuđuju i privlače
djecu. Autorica je istaknula da se takvim jednim metaforičkim pristupom može na jednostavniji način
prenijeti poruka, čak i neke situacije iz stvarnoga života iz kojega nerijetko crpi nadahnuće, osobito
djeci, a da se nitko ne naljuti. „Pisati na taj način jest izazovno, no nije teško“, kazala je Sonja Tomić
te dodala da je ovom knjigom nastojala da dijete/čitatelj osjeti da je potrebno da svi budemo za
jednoga – za Krista – jer je taj Jedan umro za sve nas (uz djeci blisko geslo: Svi za jednog, jedan za sve)
i da nauče nešto više o krepostima, ali kroz njima bliske događaje. Za naslov knjige Četiri mačketira
poslužila je poveznica s djelom Alexandrea Dumasa, Tri mušketira, no kako su likovi mačke – Kac,
Mac, Žac i Drac – postali su mačketirima. Činjenica je da su životinje u dječjoj književnosti tekstualni,
verbalni i vizualni konstrukti, a ne tek preslike autonomnog i od čovjeka neovisnog životinjskog
svijeta. Pisac tu dakle ima slobodu približiti životinju na jedan alegorijski način čovjeku, djetetu, jer te
životinje svojim ponašanjem upućuju na osobine ljudi: one govore, svađaju se, opraštaju si,
zamjeraju… Tako je i u romanu Četiri mačketira, ali sve je to s jednim višim ciljem: životinje postaju
nositelji važnih vrijednosti i poruka. Radnja je dosta razgranata, puna predivnih zanimljivih zapleta,
potom i raspleta te vješto simbolički oblikovanih likova. Osim prva četiri mačketira, tu su i druga
četvorica – Trkač, Brkač, Frkač i Mrkač – koji su, barem u dijelu romana, svojevrsni negativci. Na neki
način u ovom romanu stoga imamo klasičan motiv borbe dobra i zla, no i ti se likovi na kraju pokazuju
u nešto drukčijem svjetlu, upućujući mladim čitateljima konkretnu poruku važnosti ljubavi,
prijateljstva, razumijevanja, opraštanja.
Kršćanski motivi i simbolika u romanu
Knjiga Četiri mačketira ima neke elemente klasične bajke: imamo Micu Princezicu i njezinu Sluškicu
koja traži princa na bijeloj sabljici, potom bude i zatočena u kulu. Mačketiri mogu i letjeti na svojim
sabljicama, Princ od Mačkovije ima kočiju od češnjaka, a i mjesta radnje su bajkovita, od Mačkovije i
Mačkistana do Nigdovije, ali ono što izdiže ovu knjigu od same bajke jest njezina simbolika kršćanskih
motiva. Moderatorica predstavljanja, Tihana Pšenko Miloš, pročitala je i nekoliko kratkih ulomaka iz
knjige, nastojeći približiti publici neke zanimljivosti o specifičnim likovima, stilu pisanja Sonje Tomić i
simbolici.
Komentirajući lik Mice Čarobnice, kojim je autorica u knjigu unijela i djeci privlačan element
čarobnosti koji se javlja i u bestselerima J. K. Rowling o Harryju Potteru, Sonja Tomić naglašava da je
tim likom željela prenijeti djeci poruku da se ništa ne može učiniti „čarobnim štapićem“, nego: „Bit će
vam po vašoj Riječi.“ Tim je likom u knjizi aludirala i na neke istočnjačke prakse, no sve u cilju
upućivanja na Dobro, odnosno Krista. Još jedan zanimljiv, bajkovit, ali i konkretan lik je Bijeli orao koji
je zapravo Zmaj Nedaj. U tom je liku prisutna vrlo snažna vjerska simbolika Duha Svetoga.
– Otkud znaš da sam ubijenu nadu smatrao svojom lozinkom – uščudi se Drac. – Zamalo sam
sveznajuć – klikne orao. – Takav je i zmaj Nedaj… pa koliko ima sveznajućih? – Samo Jedan… hoću
reći, Trojica: Stvoritelj, Princ i Glas! No oni koje Princ zove prijateljima zamalo su sveznajući jer im on
po Glasu kaže što čuje od Stvoritelja. – Znači da nije nevažan taj „zamalo“ – zaključi Drac. – Nijedna
riječ nije nevažna – uozbilji se bijeli orao – zato što nijedna ne želi ostati samo zvuk. Svaka želi postati
stvarnost! A to znači da se mora paziti što se mijauče.
Na kraju knjige Četiri mačketira autorica je napisala i predivnu poruku mladim čitateljima u kojoj
zaokružuje poantu romana, ključnu poruku ljubavi prema bližnjima i pomirenja, otvorenosti prema
pomirenju. Znači da je jedini smisao našega života Ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ljubav pisana
velikim slovom jer Ona je tvoj izbor kako ćeš se ponašati i što ćeš činiti bližnjima. (…) Ljubav je važnija
od svega što možeš misliti, osjećati, željeti, očekivati, izreći, sagraditi ili imati. Zato bez pomirenja ne
bismo smjeli ni mise slaviti jer Isus kaže da se prvo moramo izmiriti s braćom koja imaju nešto protiv
nas, zaključuje Sonja Tomić.
Predstavljanje knjige završilo je darivanjem knjiga posjetiteljima, napose djeci koja su tijekom
predstavljanja rješavala radni listić s rebusom i kvizom vezanim uz ulomak iz predstavljene knjige.
Noć knjige u Kršćanskoj sadašnjosti zaokružena je tako upravo knjigama,
