U ovogodišnjoj korizmenoj pripravi za proslavu Uskrsa u župi „Sv. Mihovila Arkanđela“ u Tomislavgradu, organizirano je pet tribina ponedjeljkom sa zanimljivim i aktualnim temama, na kojima će se izmijeniti predavači s područja vjere, Biblije, morala i života. Prva tribina organizirana je 10. ožujka 2014. u 18 sati u velikoj dvorani pastoralnog župnog centru kao 
uvod u korizmeno vrijeme s temom „Post i pokora danas“, predavača fra Ljube Kurtovića župnika u Veljacima. Fra Ljubo je za djelovanja u župi Međugorje tijekom sedam godina nakon preminuća dr. fra Slavka Barbarića u kući „Domus pacis“, organizirao i održavao seminare posta, molitve i šutnje kroz šest dana u tjednu uz kruh i čaj. Svoje predavanje o postu utemeljio je na praksi crkvenih otaca, sadašnjem stanju u Crkvi i među vjernicima katolicima, te kroz osobno iskustvo rada s polaznicima seminarâ.
Susret je započeo molitvom i pozdravnim riječima duvanjskoga župnika fra Velimira Bagavca, koji je zaželio srdačnu dobrodošlicu sudionicima tribine, napose voditelju fra Ljubi. Članovi zbora iz područne crkve u Stipanićima uz gitarsku pratnju Ankice Leutar, popratili su susret svojim pjevanjem.
Post, molitva i djela milosrđa
Na početku predavanja naglašeno je kako je lakše govoriti o postu, nego li postiti. Post je danas u krizi i malo se u Crkvi i među vjernicima kao i među klerom i redovnicima posti. Razlog tomu je i rašireni mentalitet i praksa u kojem se post drži protuprirodnim. U današnje vrijeme poznat je terapeutski, estetski, kao i vegetarijanski oblik posta. U suvremenom vremenu mnoge bolesti su vezane uz pretilost na što se veže dijabetes, te se sve više govori kako je teže u današnjem svijetu nahraniti bogate nego li siromašne. Biblijski temelj posta mnogi prepoznaju još na prvim stranicama Biblije u uzdržavanju od plodova stabla spoznaje dobra i zla, dok je za sv. Bazilija post zakon uzdržavanja.
Drugi post prakticiraju kao lijek, terapeutsko iscjeljenje i moć samokontrole, dok neki poste zbog ljepote i vanjskog izgleda. Istaknuto je kako je lakše postiti na seminarima u grupi, nego li kad smo sami i kod kuće u rastrganosti između svakodnevnih dužnosti i briga. Istaknuta je povezanost posta, molitve i djela milosrđa. Post bez molitve je dijeta za mršavljenje, a sve je manje vjernika koji poste i znaju vrijednost posta.
Utemeljenost i pravi razlozi posta
Post i samoodricanje poznati su u svim religijama svijeta. Post kod primitivnih naroda i kultura, promatra se kao obrana i zaštita od zlih demona, dok je cilj posta kod antičkih filozofa nutarnja sreća i zadovoljstvo. U stara vremena nije poznat drugačiji oblik posta osim religioznog. Drevni crkveni oci govore o snazi posta, kojim se jačamo i vježbamo u uzdržavanju od strasti i požuda tijela. Po riječima sv. Ivana Kasijana „postimo da bi se iznutra mogli osloboditi nutarnjih ovisnosti“, dok je za sv. Atanazija „post posvećenje tijela.“ Cilj posta je duhovni popravak u odricanju od hrane i priprava za duhovni post, dok je opasnost kod posta formalizam i puko zadovoljenje propisa.
Napomenuto je kako post nije uzrok naše nervoze niti bolesti, nego nam pomaže da ih u sebi otkrijemo, te nas potiče da radimo na oblikovanju svoje nutrine. Kroz post otkrivamo vrijednost hrane i svega oko nas kao Božjega dara, a traži se popraćenost molitvom, te pozitivni nutarnji stav i poniznost pred Bogom. I Isus poziva na nenapadni post, a ne da se na taj način svidimo ljudima. Predavač nije ulazio u posebne teološke razloge posta i samoodricanja, nego je iznosio osobna iskustva i drugih sa dugogodišnjih seminara koje je organizirao.
Istaknuto je značenje i vrijednost samog blagovanja i susreta oko stola, što je puno više od pukog uzimanja hrane. Postom se otkriva kako čovjeku nije potrebno mnogo da bude sretan. Tema koja u današnje vrijeme i nije baš popularna i privlačna po voditeljevim riječima, privukla je više sudionika nego li se i očekivalo. Tematika je aktualizirana zapažanjem kako se danas u obiteljima za vrijeme blagovanja, redovito prati TV program, a nerijetko se to čini pojedinačno, rastrgano i bez obiteljskog zajedništva.
Post i molitva sredstvo popravka i približavanja Bogu
Post smiruje našu dušu, jer po riječima sv. Petra Krizologa: „Post daruje nutarnji mir!“ Za crkvene oce post je vježba kojom se zadobiva samokontrola, a ne tek vanjski čin, dok je tjelesni post po prirodi i duhovni post jer su te dvije čovjekove dimenzije uzajamno povezane. U Crkvi su u današnje vrijeme tek dva propisana posna dana na Čistu srijedu i Veliki Petak, dok je kardinal Joseph Ratzinger na upit nekom zgodom za razloge takvoga stanja odgovorio, kako je Crkva minimalizirala post da vjeru ne shvatimo tek kao skup propisa i odredbi. Post kao i molitva sredstva su i putovi a ne cilj, kako bi se približili Bogu i samima sebi te postajali bolji.
Svaki dan prilika za novi početak i iskustva
Fra Ljubo ističe kako je želio posvijestiti duhovno značenje posta, dok izreku: „Sit Očenaš đavlu oči izbija“, označuje kao teološki neutemeljenu i nerijetko u konzumerističkom mentalitetu opravdanje za pripremu najboljih gurmanskih specijaliteta u dane posta. Post ima svoje značenje u Crkvi i terapeutsku važnost, dok je svaki dan mogućnost neprestanog rasta. Jer uza sve osobne nedostatke i manjkavosti, ostaje nam poticaj Serafskoga sv. Franje: „Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu, jer dosada jedva da smo malo ili ništa napredovali. (1 Čel 103)“
Tribina je protekla u opuštenom ozračju uz razgovor i razmjenu osobnih iskustava. Zaključeno je kako vjernika kršćanina ne ozdravljaju post niti molitva nego Krist kroz ova sredstva, te da se postom i molitvom u nama stvara prostor za Boga. Voditelj je napomenuo kako nitko na seminarima posta, molitve i šutnje usprkos poteškoćama nije odustao kao niti preminuo, što i svakom od nas može biti poticaj da sudjelujemo na nekom ovakvom seminaru. Jer će nam kao i autoru ovoga članka koji je još prije nešto više od dvadeset godina sudjelovao na dva ovakva seminara kod fra Slavka Barbarića, ostati u nesvakidašnjem iskustvu za cijeli život.
fra Mate Tadić
{fshare}
Nedavno objavljeno:
Blagoslovljene nove postaje križnog puta
Pobožnost Križnog puta (Puta Križa)
