Allo, allo! Puno toga je napisano o ljubavi. Tko će sve to zapamtiti a kamoli u svom životu te zapise primijeniti. Ti znaš da sam ja drugačiji od drugih i da zborim drugačije. Za mene je ljubav, ljubav koju mi je definirao Isus Krist – evanđelje. Ta ljubav nadilazi sve ovo što je napisano u tom fajlu. Ljubav se ne nadima, nije zlopamtilo, strpljiva je, sve podnosi – ama baš sve, svemu se nada, ona je kao kvasac – raste, prašta sve. Jednostavno: ljubav = Bog!
Što hoće Markan reći? Hoću reći da sam se ja opredijelio za Boga, koji je sama ljubav i ništa više! I u tome samo mogu rasti. Ljubiti prije svega znači htjeti, a ne uvijek osjećati. Zato, kad volim odnosno ljubim, ja to i hoću! Tim sam svojim činom prihvatio Boga. Međutim, prihvatiti Boga – ljubav ne ide bez pokore, odricanja, žrtve. Zašto? Zato što je u pokori, odricanju i žrtvi, sadržano da se ljubav ne nadima, prašta, nije zlopamtilo, strpljiva – sve podnosi, svemu se nada, prašta. E, to nam je Bog dao da sami tražimo i nađemo ovo, ako smo prihvatili ljubav.
Čim sam prihvatio ljubav i rekao ja hoću – Bog odmah daje da ga tražimo, nalazimo, pa i kad padnemo. On kaže: ‘Ma nema veze Markane, opet te želim i volim” – pa dadne pregršt milosti, a ti nastaviš dalje ljubiti i voljeti. Ljubiti nije samo primanje i davanje, već kad imam ljubav moram je ponuditi, a za sebe nikako zadržati. Zašto? Pa izgubit ću je. Zato, ako imam ljubavi, kažem u sebi: ”Evo prijatelju, mužu, ženo, brate, neprijatelju,… i tebi da je imaš, bez obzira ako nećeš”!. Moje je i da ponudim!
Marko Musić. Tomislavgrad, veljača 2011.
