rajo moja kad ćeš biti mirna
kad ćeš gledat svjetlost svoga neba
do kad će trajat tvoja strašna krivnja
što nemaš sile oružja i mržnje
rajo moja sto godina prođe
pet po sto kao vječnost dugih
iz tvoga glasa mutna rijeka teče
okovani gležnji pokazaše kosti
rajo moja tvoj pogled je nijem
ti digneš ruku oluja se sruči
divlja mržnja udara po tebi
ne mareći za kosti iznurenih tijela
rajo moja mi dobro znamo
da za tvoju halju bacali su kocku
kao za Kristovu rimski vojnici
ta krvava halja upijenog bola
zastava je naša
Krešimir Čepo
