Danas palimo posljednju adventnu svijeću. Nalazimo se u vremenu neposredno prije jednog od najvećeg kršćanskog blagdana – Božića. U ove četiri nedjelje Došašća, palili bi po jednu svijeću i na poseban se način prisjećali što nam ona simbolizira. Na prvu nedjelju Došašća, upalili smo prvu Adventnu svijeću. Bila je to nedjelja u koja je označavala i početak nove crkvene godine. Paljenjem svijeća počinje vrijeme Došašća ili Adventa, i ono nas podsjeća na slavni događaj iz povijesti naše planete. Podsjeća nas na blizinu trenutka kada je Božji Sin uzeo ljudsku prirodu i postao Čovjekom začećem Duhom Svetim i rođenjem po Blaženoj Djevici Mariji. Ona nas podsjeća na blizinu prvog Kristovog dolaska. Ipak ona je i višeznačna. Također nas podsjeća i na blizinu drugog Kristovog dolaska koje je naš Spasitelj obećao da će doći nakon svoje smrti i uskrsnuća.
Prvu Adventnu svijeću zovemo još i proročku. Ta svijeća nas poziva na razmišljanje o prorocima koji su navijestili prvi Isusov dolazak. U tim proročanstvima najviše se ističe prorok Izaija. Svojim opisima Isusa Krista koji kao Sin Božji treba postati i čovjekom, hrabrio je mnoge pojedince a i cijeli narod. S pravom ga mnogi nazivaju Evanđelistom Starog zavjeta. U našem životu proroštvo ima veliku ulogu. Bog je rekao preko proroka Hošea: Al` po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je čuvao. Hošea 12,14. Važnost proroštva je uvijek aktualna. Sv. Petar je to posebno naglasio: Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 2. Petr. 1,19. Drugi prevoditelj tu istu rečenicu prevodi: I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i Danica se ne rodi u srcima vašima. (Isto DK)
Druga adventna svijeća se zove Betlehemska. Ona nas podsjeća na događaje koji su se dogodili prigodom Kristovog rođenja. Betlehem nije našao mjesto za svog Spasitelja i On se rodio u skloništu koje je služilo kao zaklon stoci. Hoće li Krist pronaći mjesto u našem srcu i hoće li On u njemu moći živjeti kao punopravni stanar kako bi uvijek bio s nama? To su pitanja koja trebamo često postavljati.
Treća svijeća Adventa zove se pastirska. Za vrijeme Isusovog rođenja, prezreni pastiri su bili prvi koji su pozdravili Isusa, Oni su prenijeli radosnu vijest da se je u Betlehemu rodio Spasitelj svijeta. Danas imamo istu zadaću. Isus će skoro doći. Svi znakovi o kojima su proroci govorili ispunjavaju se pred našim očima. Isusov drugi dolazak treba biti glavna vijest naših razgovora. On mora biti glavna poruka koju upućujemo svijetu. Možda mislimo da za to nismo kompetentni ili dovoljno obrazovani. Bog dobro zna koga će koristiti za takvu važnu vijest. Kada se Isus rodio, to nisu bili svećenici niti uobraženi učitelji Zakona, već obični i prezreni pastiri. Danas on to očekuje upravo od nas.
Četvrta svijeća se zove Anđeoska. Ta svijeća predstavlja anđele koji su nakon Kristovog rođenja pjevali slavnu „odu radosti“ koju još svijet nikada nije čuo. “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.” (Lk. 2,14 Šarić) Ono što je karakteristično za taj događaj je bila velika svjetlost i prekrasno slavljenje.
Na kraju ostaje pitanje. Kakva je korist od svega toga. Naravno, pored svoje simbolike koje nas potiču na posebnu duhovnost, paljenje svijeća ima jednu veoma značajnu poruku. Bog želi da se mi zapalimo. Isus je rekao: “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori.“ Mat, 5,14. Nekako mi se čini kao da ovaj adventni vijenac trebao imati i petu Adventnu svijeću. Božić će uskoro proći, ali iščekivanje karakteristično za Advent pogotovo drugog Kristovog dolaska ne prestaje. Svijeća na Adventnom vijencu mora gorjeti i dalje. Tko je ta svijeća. Isus ju je identificirao. On kaže: “Vi ste svjetlost svijeta.“ Ne znam jesmo li svjesni svoje uloge koju imamo u društvu u kojem živimo. Na drugom mjestu Isus je rekao: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. Mat. 5,16. Ova Isusova poruka je toliko široka i ozbiljna da ju moramo i mi shvaćati ozbiljno.
Kako možemo biti svjetlost. Mi nismo izvor svjetlosti. Mi možemo samo kao ogledalo odražavati svjetlost. Odakle ćemo tu svjetlost uzimati. Biblija kaže: Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Ps. 119,105. Da bi mogli svijetliti, svjetlost možemo crpiti iz Božje Riječi. Božja Riječ nam opisuje Krista. Gledajući Krista, mi postajemo slični njemu. Naša dobra djela bit će rezultat druženja s Kristom.
Na kraju bi ispričao događaj iz drugog svjetskog rata. U razrušenom njemačkom gradu jedan dječak je pokušavao razgrtati cigle i kamenje na mjestu gdje je nekada bila pekara ne bi li izvukao komadić kruha da utaži nesnosnu glad. Sve to je promatrao jedan američki vojnik koji je prišao dječaku, otvorio svoj vojnički ranac, izvadio komad kruha i ponudio je dječaku. Dječak je uzeo kruh i halapljivo ga počeo jesti. Kada je malo došao k sebi, zaustavio se i postavio pitanje ovom vojniku: „Gospodine, da niste vi možda Isus?“
Još je jedna godina pred nama. Zahvaljujemo Bogu za blagoslove koje nam je u njoj dao. Kakva će biti sljedeća godina. Hoće li nas ljudi prepoznati po Kristu. Naša dobra djela, djela milosrđa i ljubavi, trebala bi svijetliti u novoj godini u koju ulazimo. Zahvaljujući našim djelima milosrđa, ljudi bi trebali slaviti Gospodina.
Neka to bude iskustvo u novoj godini u koju ulazimo. Neka Božja milost bude nad nama.
Zvonko Presečan
