P O R U K E M E Đ U G O R J A

103

U Zagrebu, 19.05.2002.

DUHOVI

 

 

Riče Hitler iz bunkera svoga ,

”Osim mene nema drugog Boga.

Sve što nije arijevsko sjeme

mora nestat sa povijesne scene.

Sve Židove, Rome i Slavene,

i sve druge, male bezimene,

pobijte ih bez trunke milosti.“

Bože mili kakve li pakosti?!

Holokaust svoje žrtve uze,

ostaše nam trpljenja i suze.

Plači zemljo, plačite nebesa

nad bjelinom nevinih tjelesa.

Sto put mi je srce proplakalo –

kako umri moje oko malo,

od bezdušne ruke ubojica

i satanske mržnje suradnika.

 

Iz Gulaga hladnoga Sibira,

dopre zločin Staljin—Džugašvila.

Milione Rusa i Sovjeta

progutala crna zemlja kleta.

Sve u ime oholog marksizma

i crvenog, ruskog lenjinizma.

 

Grmi Tito usred Beograda:

„Komunizam mora da nadvlada.

Složite se braćo komunisti,

protivnike ima da se slisti.

Bez razlike na vjeru, naciju,

protivnici preživjet ne srniju.“

Od Bleiburga preko križnog puta,

nasta pokolj, moja rano ljuta,

nevinoga hrvatskog naroda,

od Jadrana pa do Beograda.

Himben zapad neće ni da vidi,

a kamoli da se pak zastitdi,

nad zločinom Tita i partije

komunističke Jugoslavije.

Uz Hrvate padoše Bošnjaci

i sa njima birani Albanci

i još mnogi iz drugih naroda,

neka im je vječna slava sada.

 

Na istoku nadvila se tama

i pokrila ranu Vijetnama.

Sručila se teška kataklizma

američkog imperijalizma.

Napalm – bomba naša tjela pali

ali duh nam svetom snagom žari.

 

Palestino moje rosno cvijeće,

tvoja čežnja nikad umrijet neće.

Čini ti se; bol je samonikla

u logoru jadnih prognanika.

Na pomolu sviće zora bijela:

bit ćeš jaka, slobodna i cijela.

 

Čujte jauk mladih muslimana

Čečenije, Iraka, Afgana.

Čujte jauk gladnih iz Afrike

i seljaka Južne Amerike.

 

Na zapadu grozna kataklizma

nemorala, materijalizma.

Tamna zvijezda ispraznoga mnoštva,

nosi pečat hladnoga bezboštva.

Oslobodite se egoizma i ispraznog materijalizma.

 

Sjajna zvijezda iznad Metkovića

ne pozdravlja Antu Pavelića.

Ljuta rano hrvatske prošlosti

nisi prošo sud svjetske povijesti,

Sve zbog mržnje i osvete ljute

ti napravi zločine okrutne.

Što li su ti tako krivi bili

bespomoćni ti srpski civili?

I Židovi, Romi i Hrvati

pa ih tako hladno sunovrati

u zatvore i logore puste,

nisi dao ni riječ da izuste,

nego si ih okrutno pobio

i njihove kosti razasuo

livadama Jasenovac – polja;

na sve strane gdje te bila volja.

 

I krvavi mozaik se slaže

zločinima Mihailović Draže:

miljenika Moskve i Londona,

koji kolje kamom bez pardona.

 

Oj Stepinče prinče katolcizma,

žive vjere i ekumenizma.

Tvoje srce, tvoje svete ruke

ublažiše mnogim ‘ teške muke.

U vrtlogu drugog svjetskog rata

prepozn’o si ljubljenoga brata;

u osobi Židova i Roma,

sviju Srba i sviju Hrvata.

 

Starčeviću oče Domovine,

evo nama tvoje ostavštine;

gore svijeće hrvatskoga prava

u sjenama žrtvenih oltara.

Oj Wojtila zvijezdo naših dana,

sjajno svjetlo slavnog Vatikana.

U starosti i bolesnog tijela

poduzimaš putovanja smjela.

Da bi doš’o braći cijelog svijeta

darujući blago Duha sveta:

mir i dobro, nadu, pouzdanje,

čvrstu vjeru, ljubav i ufanje.

Kad čujemo treptaj tvoga glasa,

kao da se more ustalasa.

S tobom kliče tradicija stara

apostolskog i svetačkog žara.

 

Ubojita munja nebo para

iznad kuća grada Vukovara.

Nadvila se gusta tama sada

i sakrila svjetlo Beograda.

Grmi Slobo, tuku haubice,

složiše se razne ubojice

u izgradnji velike Srbije

na rasulu Jugoslavije.

Bijela ptica sa krilima maše

na stratištu Srebrenice naše.

Poruka je Sarajeva grada

licemjerju cijeloga zapada:

„Dok se zemlja oko sunca kreće,

Sarajevo nikad pasti neće!“

Diljem naše Lijepe Domovine,

diljem Bosne i Hercegovine,

rasute su kosti mučenika,

lebde duše naših pravednika.

 

Oj narodi krvavog Balkana,

poslije noći evo bijelog dana.

Oj narodi krvavoga svijeta

dođe k nama Božja milost kleta.

Dođe k nama milost obraćenja

u milosti svetog otkupljenja.

 

Oj Bošnjaci kićeni junaci:

svi dođite svojoj Svetoj majci.

Dok se zemlja oko sunca kreće,

Bosna nikad, nikad umrijet neće.

 

Oj Srbine čežnjo svih sloboda

evo krune čežnje tvog naroda.

Sveti osmjeh Djeve pređe Drinu

i ispuni srca svu prazninu.

Bit će kruha, bit će pravde klete

kada srca radosno polete,

tad će nestať straha, nestať  tmine,

jer dolazi blagoslov s visine .

Oj Albanci Đerđa Kastriota

vaš je narod ilirska divota,

što nikada pokleknuo nije

u ambisu povijest – provalije.

Oj Albanci anđeli se smiju

sa usana Gondže Bojadžiju.

U rukama majke Terezije

blista kugla vječne harmonije.

Po ljubavi vječnoga Proljeća

postala je osoba stoljeća.

Iz širine postojbine stare

progovori Ismail Kadare

i obori Enver—Hodžu zmaja

satanskoga i zlobnoga sjaja.

Obori ga snagom svoje zjene;

britkom trubom trubača sa Sene.

 

Na krilima nebeskoga mira

sad nam nova harmonija svira.

U taj vrtlog mržnje i nasilja

dođe Majka nebeskoga mira.

U taj vrtlog krvavoga svijeta

dođe Gospa naša Majka sveta.

„Posla me djeco Svemogući,

jer je htio ljudima pomoći.

Svakom biću cijelog ljudskog roda,

svakoj duši svakoga naroda.“

 

Vrvi mnoštvo, vrve nade bijele,

jer dođoše iz Evrope cijele.

Amerike, Afrike, Azije,

iz daleke Australije.

PODIJELI