FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com

 

Uvenuo cvitak plavi
Pokraj malog njena groba,
Gledajuć ga proplakala
Oba plava oka moja.

Proliće je ovo tužno
Odnilo je cvitak plavi,
I ako je sritan bio
Uvenuo je tako mali.

Na grob došla dica mala
Tužna, jadna, uplakana,
Gledajući cvitak mali
U srcu im živa rana.

I dok su im suze tekle
Niz obraze tužna lica,
Kapi suza kanule su
Na latice plavog cvita.

I odjednom on oživi
Pridobivši boju plavu,
Oživio cvitak mali
Podigavši svoju glavu.

Tad na grobu sve oživi
Procvali su i karbfili,
Što u vazi dugo staše
Kao cvitak bili, mili!

20.03.2017. Brat Bojan.

PODIJELI