Uvenuo cvitak plavi
Pokraj malog njena groba,
Gledajuć ga proplakala
Oba plava oka moja.
Proliće je ovo tužno
Odnilo je cvitak plavi,
I ako je sritan bio
Uvenuo je tako mali.
Na grob došla dica mala
Tužna, jadna, uplakana,
Gledajući cvitak mali
U srcu im živa rana.
I dok su im suze tekle
Niz obraze tužna lica,
Kapi suza kanule su
Na latice plavog cvita.
I odjednom on oživi
Pridobivši boju plavu,
Oživio cvitak mali
Podigavši svoju glavu.
Tad na grobu sve oživi
Procvali su i karbfili,
Što u vazi dugo staše
Kao cvitak bili, mili!
20.03.2017. Brat Bojan.