Moj put od ateista, zapravo agnostika, do vjernika, bio je dugotrajan i težak. Bio je to put sumnja i lutanja, zabluda, dvojba i iznenadnih preokreta. Ipak, najvažnije je istaknuti da je to bio sasvim osoban put, na kojemu sam tražio odgovore na svoje dvojbe, odnosno, u toj potrazi za istinom nisam bez propitivanja prihvaćao dogmu nijedne religije, pa ni kršćanske, odnosno, katoličke. Na tome sam putu upoznao i proučio brojne izvore, religijske tekstove i literaturu o svim religijama, a osobito o judaizmu i kršćanstvu, te analizirao razne koncepcije unutar kršćanstva, osobito katolicizma, kojemu, po svojoj obiteljskoj tradiciji ali i po svetom krštenju i svetoj krizmi pripadam. Pri kraju svoga životnoga puta, u poznim godinama života, čini mi se da sam pronašao neke odgovore na svoje dvojbe, da sam došao do novih spoznaja i do svoga poimanja kršćanske vjere, kao uzajamnog odnosa Boga i čovjeka te čovjeka i Boga, kao duhovnog odnosa Boga prema čovjeku, ali i svakoga čovjeka prema Bogu. Dakle, za mene je u vjeri najvažniji individualni odnos čovjeka prema Bogu. Isus je riješio sve moje dvojbe. On je za mene bio napokon pronađeno mistično svjetlo, istinska zvijezda vodilja koja je osvijetlila moj put i spriječila me da dalje lutam. (Z. Tomac, Moj obračun s KGB-om, str. 69-70)
Pripremio: www.put-istina-zivot.com
