Ocjena u Isusovoj školi

149

Djeca su završila svoju školsku godinu. Puno su naučili na intelektualnom a vjerujem i životnom području. Danas su dobili knjižice te se može vidjeti koliko su postigli na ocjenama. Uvijek smo, kao djeca, strepili idući po ocjene. Naime, nismo imali nikada uvida u imenike, pa nismo znali što ćemo dobit, odnosno s koliko ćemo proći. Nismo čak imali ni roditeljske sastanke te ni roditelji nisu imali uvida u ocjenjivanju našeg znanja. Nikad nisi znao kakve ćeš ocjene donijeti roditeljima na kraju školske godine. Borili smo se svaki na svoj način da nas ne bude stid ni pred učiteljem, ni pred roditeljima, ni pred prijateljima iz razreda. Ocjene mogu govoriti o tvom zalaganju ili znanju, no vrlo je važno da se odgojimo i za život. Mnogi, naime, koji su bili odlični učenici, nisu apsolutno bili spremni za život. No ne treba značiti da je to tako. Govorim iz iskustva. No znam puno onih skromnih na ocjenama, ali postigli su puno u životu. Nije potrebno forsirati djecu da pošto- poto imaju dobre ocjene, naprotiv, treba ih učiti da znaju biti snalažljivi u životu i radu te u poštivanju ljudi oko sebe i svoje Domovine. U tome trebaju i škola i obitelj punu suradnju.

Svim đacima čestitam na uspjehu u školi. Želim poručiti da se sada škola seli u obitelj. Tu se uči najviše za život. Roditelji, i svi članovi obitelji, budite izvrsni učitelji svojoj djeci jer ih učite živjeti život. Ako želite da vam djeca budu svestrana, onda ih učite da su ne samo tijelo i intelekt, već i besmrtna duša. Upravo duša oplemenjuje čovjeka. Zašto? Duša je Božji dar čovjeku. Nemojte zaboraviti na svoju duhovnost i duhovnost vašega djeteta. Dolazite zajedno u Isusovu školu gdje ćemo ga slaviti misom, primati sakramente i zajedno u obitelji molite. Obično su te ljetne škole najvažnije za život. Bl. Majka Tereza kaže da je život igra: igrajmo se! Ali sa svom ozbiljnošću i odgovornošću. Gdje god bili učimo iz svake prilike i zgode.

Danas sam prvi puta bio u zatvoru u Remetincu u posjeti jednom zasužnjenom prijatelju (Časniku Hrvatske vojske). Bio sam, naime, nekada u Lepoglavi, ali to je bilo samo posjet spomen sobi Bl. A. Stepinca. Gospodin je u zatvoru jer je bio branitelj naše Domovine Hrvatske. Zato što ju je branio od neprijatelja dobio je osam godina zatvora. Ljudi moji, ima li još igdje u svijetu takvih budala kao što smo mi Hrvati? Boriš se za svoje i tvoji te sude. Više se ne sjećam jesu li to Ameri ili Englezi, koji su od nas tražili kad smo dopuzali u nekakvu (krivo) tvorinu, da nećemo tražiti da njihovi ratnici (koji kao agresori ratuju svugdje po svijetu) ne budu izručeni sramotnom haškom sudu i suđeni za ratne zločine. Mi smo to potpisali. A oni su nas natjerali da sudimo sami svojima, koje nisu osudili oni. Narode, čuješ li ovo!? Narod koji sam sebi sudi je izgubljen! Tako je osuđen taj moj prijatelj zahvaljujući krivotvorinama samo da se zaštite oni koje cijela komunistička partija danas štiti u jednom Njemačkom gradu.

Trebalo je doći do dozvole da se može ući u zatvor. Zahvaljujem gospođi zasužnjenog prijatelja koja mi je pribavila papire i dovezla me do Remetinca. Procedure su takve kakve jesu u svim zatvorima. Ništa ne možeš imati kod sebe. Čak sam i krunicu morao ostaviti u sefu da slučajno ne bih njome počinio neko zlo ili njemu pomogao da učini zlo. Sreća nismo trebali dugo čekati. Gospođa se odrekla susreta s njim da mogu ja sa njime razgovarati. Srce mi je lupalo od uzbuđenja dok nas je vodio policajac u prostoriju gdje smo mogli, gledajući se kroz staklo telefonski razgovarati. Čak smo dobili 17 minuta za komunikaciju. Moraš znati što govoriš jer se sve prisluškuje. Ne može se ni ispovijed obaviti jer ni ona nije tajna. Kako žive ti naši uznici? Tko zna što sve proživljavaju? O tome se ne smije ni govoriti. Kad gledam i slušam kako se omalovažava branitelje i njihove žrtve, te da su mnogi osuđeni, dođe mi pitanje: zar se žrtva žrtvom plaća? Koliko poštujemo dobivenu slobodu i žrtve tih hrabrih ljudi? To pitanje postavljam svima onima koji ne vole Hrvatsku našu lijepu Domovinu i živote i žrtve naših branitelja. Hvala vam hrabri vitezovi i junaci!

Roditelji, nije li ovo ljeto vrijeme da o tome učite djecu ako ste što zapamtili o našem oslobodilačkom ratu?

vlč. Marijan Piskač, župa Usnesenja Blažene Djevice Marije

PODIJELI