Pitanje:

Smiju li katolici spaljivati svoje pokojne? Koji je stav Katoličke Crkve?

 

Odgovor:

Što se tiče kremiranja pokojnika i stava Katoličke Crkve prema tome, možemo reći kako se vremenom s razvojem teologije mijenjao pogled i sama praksa unutar Crkve. U prvim kršćanskim vremenima poznato je kako su se Grci i Rimljani spaljivali, dok su kršćani pokapali mrtve. U prvom redu iz poštovanja prema tijelu kao Kristovu udu i hramu Duha Svetoga. Tome je doprinosila vjera u uskrsnuće od mrtvih, kao i shvaćanje spaljivanja tijela što je tadašnjim kršćanima bilo ismijavanje vjere u uskrsnuće. Kršćani su se naime brinuli da će im uskrsnuće biti nemoguće ili otežano, ako ostane samo pepeo koji treba uskrsnuti.

Zakonik kanonskog prava (CIC) iz 1917. godine propisuje da se tjelesa preminulih vjernika moraju pokopati, te zabranjuje spaljivanje. Onima koji ustraju u traženju spaljivanja, uskraćuje se kršćanski pokop dok se pepeo ne može čuvati na blagoslovljenom groblju. Sveti Oficij dotadašnju tradiciju spaljivanja za brže otklanjanje tijela u vrijeme kuge, prirodne nesreće i drugih javnih potreba, mijenja 1963. godine. Od tada se dopušta iz bilo kojega razumnog razloga, pod uvjetom da nije motiviran odbacivanjem kršćanskih vjerskih istina, mržnjom prema Katoličkoj Crkvi ili sektaškim duhom. Zakonik kanonskog prava (CIC) iz 1983. godine preporučuje pokapanje ali ne zabranjuje spaljivanje, osim iz razloga suprotnih kršćanskom nauku.

Red sprovoda iz 1970. godine predviđa kršćanski sprovod i onima koji su dali spaliti svoje tijelo, te pokapanje njihova pepela na katoličko groblje. Bez obzira na pozitivno promatranje prema spaljivanju i dalje se daje prednost tradicionalnom pokapanju pokojnika. Kremacija je međutim, postala prihvaćena praksa unutar Katoličke Crkve, ponajprije kad se obavlja nakon Svete mise za pokojnika s prisutnim tijelom.

fra Mate Tadić

PODIJELI