Uvijek je vrijeme za novi početak, zato nikada nemoj imati vremena biti umoran, star, bolestan. Život juri. Svaki ti si se dan otima, godina za godinom…i gdje si ti u svemu tome.? Gdje si ti sebi, sada, upravo u ovom trenutku? Samo se sjeti da si stvoren za radost, dobrotu, davanje, uspjeh, za vječnost ali u tom hodu nailaze patnja, bol, suze, bolesti, ranjavanja, odbacivanja, samoća,… zato je upravo to pitanje samome: Što očekuje? Kuda idem?
Očekujem li dobro? To pitanje je početak obraćenja, promjene prema dobroti i najvažnije je djelo našega života. Dobrota je nešto što ne moraš negdje tražiti, ona je u tebi, samo je važno kuda gledaš. Kako? Pogledaj oko sebe, svu prirodu, čitav svemir. Upijaj u sebe sve to dobro, tu ljepotu. Gledaj sunce, mjesec, zvijezde…gledaj cijelu stvarnost i dobrotu koja je posvuda razlivena. Zagledaj se u sve to, upij to u sebe.
A sada promatraj zatim duhom sebe. Imaš tijelo, psihu, duhovnu dušu koja je neuništiva. Ona je u svakoj tvojoj stanici i daje joj ono dobro dobiveno od Stvoritelja. Kad tvoja duhovna duša vjeruje u dobro u zdravlje, kad je zdrava, to poprima i svaka tvoja stanica jer je vjera kad očekuješ samo dobro, tada čitavo tvoje biće radi na tome da budeš cjelovit, zdrav. Misli na to da je duh u tebi svemoćan i zato ga tvoja psihofizička dimenzija sluša.
Zato polako polako se podignimo na razinu duhovne duše, obnovimo svoj odnos sa Onim koji nas je stvorio iz ljubavi i postavimo si pitanje : Da li sam sretan? Volim li sebe? Koliko si ti sam sebi važan? Je sam li do sada živio? Tko može preuzeti moju patnju, odgovornost, krivicu? Koliko si spreman radije umrijeti nego sebe izgubiti? , a sebe gubiš čim nisi human, čim mrziš, činiš nepravdu, lijen si, ohol. Čim činiš dobro, misliš dobro, pravedno tad si vječan jer ISTINA, DOBROTA,LJEPOTA I LJUBAV – oni su vječni.
Potrebno si je posvijestiti da su u čovjeku prisutni i dobro i zlo, a na nama je da se odlučimo kritizirati zlo i hvaliti i prihvaćati dobro.
Svi naprotiv ogovaramo, ljutimo se, odbacujemo jedni druge, lažemo i dr i time se okrećemo zlu koje vidimo u drugima te tako i sami postajemo zli i povećavamo broj građana domovine koji su zli.
Zato se odluči radije ljubiti i praštati, nego se osvećivati, govoriti, misliti i činiti zlo, da bi to mogao činiti treba imati povjerenje u čovjeka, koje je snaga da možeš s ljudima živjeti u miru, sklapati prijateljstva, mirno djelovati i uspijevati. Povjerenje u ljude je ujedno i čvrsto i snažno sredstvo da ljude mijenjaš., ali i ti dobivaš prijatelje, ljude s kojima možeš surađivati, imati ih na svojoj strani.
Kratko meditativno u tišini
Zato sada pođite u duhu k onima koji su vas povrijedili i recite : ja vjerujem, a to znači da očekujem dobro i zato ti opraštam , ja te razumijem i ne želim te osuđivati dok u tebe ne uđe mir i sloboda što si imao hrabrosti učiniti taj iskorak , a onda idi k onima koje si ti povrijedio i moli za oproštenje: oprosti mi, žao mi je. Ne želim više nikada biti negativan, odričem se svega što me veže i spušta na psihofizičku razinu, želim gledati dobro u svakom čovjeku, očekivati dobro usprkos svemu.
Ovo je trenutak u kojem spoznaješ da je odluka da oprostiš ključ prema dobroti, slobodi, povjerenju u
Stvoritelja, jer jedino s njime u sebi pronalaziš snage za odluku za dobro jer On je jedan, dobar, istini, lijep i ljubav.
Očekuješ li dobro????
Branka Patafta, mag. pedagogije
