Ljude koje susrećem u svome životu i koje mi Bog stavlja na put iz dubine svoga srca volim i, hvala Bogu, mnogi od njih imaju veliko i široko srce, uravnoteženi su i puni zahvalnosti za svaku sitnicu što im netko učini, istodobno zahvaljujući i dragome Bogu. Puni su radosti i ugodno je biti u njihovom društvu – njihovo srce ispunjeno je mirom koje im je Bog darovao.

Srećom, takvi ljudi su u mome životu u većini, siguran sam da se nalazim u njihovim molitvama baš kao što su i oni u mojim. Isuse, hvala ti na neizmjernoj milosti koju si mi podario, hvala ti na svim dobrim ljudima što si mi stavio na put.

U životu sam sreo i mnogo nezahvalnih ljudi. Tražili su od mene razne usluge kao npr. posudbu novaca, pomoć u fizičkim poslovima, prijevoz autom, humanitarne usluge, molitvu… Umjesto lijepe riječi dobivao sam razne uvrede.

To u početku bude bolno, jer prirodno je i ljudski očekivati da nam se dobro vrati dobrim. Nisam očekivao previše, barem jednu normalnu komunikaciju, normalno ljudsko ponašanje ali nije bilo niti toga. Dakako da je bolno kada vam netko kome činite dobro vrati zlom.

Ljudska nezahvalnost stvarno nema granica no kad ta nezahvalnost preraste u uvrede, to prevrši svaku mjeru.

Što napraviti kad potrošite dragocjeno vrijeme kako bi pomogli jednoj osobi a da umjesto zahvalnosti dobijete kompliment da ličite na kriminalca i zločinca? Što kad od vas osoba zatraži molitvu i vi je uključite u sve svoje dnevne molitve, postove, hodočašća, a nakon toga vas optuži da je njezino loše stanje, sve loše što se događa u njezinom životu, plod vaše   molitve? Kad čujete ovakve uvrede, onda vam je stvarno krivo – sve što ste radili, radili ste iz ljubavi, a na kraju dobili uvredu. Ponekad se pitam: “Vrijedi li se truditi i boriti za druge?” Kolikogod nezahvalnost i sebičnost bili bolni za osobe koje svu svoju ljubav i cijeloga sebe daju za druge, a za uzvrat dobiju uvredu, opet ne odustajem od pomaganja drugima. U Evanđelju piše:”Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni.” (Mt 9,12)

Nezahvalne i sebične osobe duhovno su bolesne osobe i zato su potrebiti naše molitve. Naravno, od osoba koje me uvrjede radim distancu opraštajući im u srcu i molim za njih, bez obzira koliko mi u početku te uvrede bile bolne.

Svakom normalnom čovjeku smeta da osoba kojoj srcem pomažete to ne vidi, ignorira sve što učinite i nadalje to smatrajući vašom vjerničkom i kršćanskom dužnošću. Tako sam npr. pomagao osobi koja je financijski puno stabilnija od mene. Vozio sam je po raznim zajednicama na molitvu, uz gorivo za auto trošio sam i na runde pića. Istodobno, ta osoba nikada nije platila jednu običnu kavu. Ne bih želio da me krivo shvatite, nisam željan ničijeg čašćenja, ali valjda bi bio red iz neke zahvalnosti pitati: “Prijatelju što ćeš popiti?” Stvarno ne razumijem takve osobe. Pored toliko pružene ljubavi, truda, znaka pažnje da ostanu tako nezahvalni i hladni. Ono što je najgore, mnogi su i svjesni svoje nezahvalnosti i sebičnosti, ako se radi o vjernicima, takvo svoje ponašanje opravdavaju svojim ranama iz prošlosti koje trebaju zaliječiti. Pitam se kako to da se, svjesni svoga problema, ne žele istoga riješiti nego im njihovo depresivno i čangrizavo stanje, uzrokovano nezahvalnošću i sebičnošću više odgovara i traže da ih se prihvati takvima kakvi jesu.

Svaki kršćanin je čuo za temu iz Lukinog Evanđelja kada je Isus očistio deset gubavaca pa su devetorica otišla nezahvalna svojim putem a samo se jedan vratio i kleknuo pred Isusa i zahvalio mu se.

Zar se ne očistiše desetorica?A gdje su ona devetorica?” (Lk 17,11-19)

Sličnih primjera nezahvalnosti imamo i danas i mogli bi primjere nabrajati danima.

Suprotna nezahvalnosti je zahvalnost. Čovjek pun Božje ljubavi zahvaljuje i to su osobe koje imaju istinsku i pravu vjeru u svome srcu. Zahvalne osobe zahvaljuju na sitnicama – koliko su zahvalne čovjeku, još više su zahvalne Bogu.

Svaka nezahvalna i sebična osoba morala bi shvatiti da bi izlaskom iz svoje čahure sebičnosti i nezahvalnosti i „treningom“ zahvalnosti i darežljivosti, izašli iz svog depresivnog i čangrizavog stanja. Znači postoji jedno zlatno pravilo je, a to je da “Sve, dakle, što hoćete da vama ljudi čine, činite i vi njima!” (Mt 7,12)

To zlatno pravilo valja ugraditi u svoj život i otvoriti srce Isusu, tada će se nezahvalnost pretvoriti u zahvalnost i sebičnost u darežljivost, zadovoljstvo i radost će zavladati životom nove osobe. Svi karizmatski seminari, sve molitvene zajednice, sva polaganja ruku svećenika, neće pomoći ako imamo zatvoreno srce. Stoga otvorimo srce Gospodinu Isusu i neka se Isus nastani u našim srcima, neka iz naših srdaca iščupa svaki korijen nezahvalnosti i sebičnosti kako bi mogli biti Njegove vjerni sluge i sluge svojim bližnjima.

Ljudi dobročinitelji, humanitarci, fizikalci koji volontirate i besplatno radite za druge, molitelji, od srca vam hvala na svemu što činite u ime Isusovo za svoje bližnje.

HVALA TI I SLAVA ISUSE!

Neka vas prati Božji blagoslov!

MIR I DOBRO!

J.Jurčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poštovani pratitelji portala,

ovim putem vas pozivamo na suradnju.Vaša svjedočanstva iz života i vjere,vaše autorske radove tekstove i pjesmice,vjerske,duhovne ili domoljubne tematike koje niste objavljivali na drugim portalima ili drugim medijima,VIDEO CLIPOVE možete nam poslati na email [email protected]  mi ćemo ih objaviti.Bilo bi poželjno da nam uz autorske tekstove pošaljete i vaše autorske fotografije koje bi objavili uz tekst .Znači fotografije koje nisu preuzete s drugih portala i koje nisu skinute s Googla Hvala i neka vas prati Božji blagoslov!

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI