Nepromišljeni govor

97

Pazite što govorite jer nikada ne znate tko sluša. (Bill Crowder)

Mnogi od nas su se zatekli u društvu gdje se svjesno ili nesvjesno razgovaralo o osobama koje nisu bile prisutne u društvu pa smo, htjeli to ili ne, upali u grijeh ogovaranja. Mnoge osobe koje se uvuku u takvu priču nisu zločeste, nemaju zlu namjeru kada spominju osobe koje nisu prisutne u društvu. Nažalost, uvijek u takvim slučajevima prevagne ona druga strana koja nije ugodna za slušanje pa se pretežno osobe koje se spominju u priči, a koje nisu prisutne kritizira, traže im se mane i greške i spominju se loše strane, a rijetkost je da se te osobe hvali ili da se o njima priča dobro.
Kad tad osobe koje ogovaramo to saznaju i onda prijateljstvo ili ugasne ili nije više kao prije. Stoga je najbolje osobi kojoj imamo nešto za reći, kažemo direktno u lice i to nasamo, ali bez uvrede nego na lijep i mudar način. Sigurno je da osobu ne želimo povrijedili još više ili reći baš sve što mislimo i znamo, a umjesto toga upotrjebimo riječi koje grade mir i sklad – kada nešto govorimo, promišljenost je važnija od rječitosti.
U Bibliji u Izrekama imamo jedan poučan citat koji je vezan za ovu temu i glasi:
“Tko usteže svoje riječi, razborit je; razuman je, hladnokrvan čovjek.”(Izreke 17,27)
Naši stari su govorili: “Bolje je svašta pojesti nego svašta reći.”
Zato izbjegavajmo negativne razgovore o osobama koje nisu prisutne u našem društvu jer negativni razgovori donose štetu, a u naše kršćanske redove uvlače zle duhove razdora koje uništavaju naša prijateljstva. Stoga zamolimo Boga da nam pomogne obuzdati naše misli i riječi kako bismo bili na blagoslov drugima te na taj način i vjesnici Kristove dobrote i nositelji Kristova mira. Neka među našim međuljudskim odnosima zavlada Kristova dobrota, ljubav i mir i neka nas sve prati Božji blagoslov!

MIR I DOBRO!

Josip Jurčević

PODIJELI