ČITANJA: Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9
NAPOMENA: Danas se slavi prva provjera (scrutinium) katekumenā koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenome bdjenju.
Prvo čitanje: Izl 3, 1-8a.13-15
’Ja jesam’ posla me k vama.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
»Hajde da priđem, reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: »Evo me!« A Gospodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«
Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103, 1-4.6-8.11
Pripjev:Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova nad onima koji ga se boje.
Drugo čitanje: 1Kor 10, 1-6.10-12
Život naroda s Mojsijem u pustinji opisan je za opomenu nama.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 13, 1-9
Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
Riječ Gospodnja.
Homilija
Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? To je pitanje koje je vjekovima mučilo vjerne ljude koji su vjerovali Bogu. Gotovo je to i najčešća primjedba nevjernika koji, kada im kažete kako vjerujete u Boga, oni odmah istrče s pitanjem: „Kako je moguće da postoji Bog kada je danas u svijetu toliko patnje, zvjerstva i nemorala?“ Na to pitanje mi pokušavamo naći mnogo raznih odgovora, ali kada na to pitanje želimo odgovoriti nekom drugom, ukoliko pošteno priznamo, shvatit ćemo da je to teško pitanje i za nas. Zašto se zle i loše stvari događaju dobrim ljudima?
Rabin Harold Kushner napisao je jednu knjigu pod istim naslovom: Zašto se zle stvari događaju dobrim ljudima? U toj je knjizi opisao jednu židovsku obitelj kojoj je nenadano umrla šesnaestogodišnja kćerka. Analizom događaja obitelj je zaključila da je to zbog toga što nisu postili za Jom Kipur, jedan od najvećih židovskih praznika. Malo čudan zaključak. To je kao kada bi Bog kaznio svakog onog tko je neopravdano izostao sa Božićne ili Uskršnje svete mise.
Ne znam kako vama, ali kada se meni nešto dogodi neprijatno, to je pitanje koje mi se nameće samo po sebi. Pitam se tada, „nije li to možda kazna za nekakav grijeh koji sam počinio? Nije li to možda Božje upozorenje da nešto radim loše?“ Tada razmišljam o svojoj prošlosti i pokušavam zaključiti da to što mi se dogodilo nije nešto što sam zaslužio.
Ljudi koji su živjeli u prvom stoljeću u vrijeme kada je Krist hodao ovom zemljom, odgovor na to pitanje im je bio relativno jasan. Na pitanje, zašto se zle stvari događaju dobrim ljudima, njihov bi odgovor bio vrlo jasan i isključiv. „Zle stvari se ne događaju dobrim ljudima. Zle se stvari događaju zlim ljudima. Ako se zle stvari dogode ljudima koje mi smatramo dobrima, tada je to znak Božjeg negodovanja, jer su oni, iako su se pokazivali dobri, u svojoj su nutrini zli. To što im se dogodilo zlo je ustvari dokaz toga da su u načelu zli.
Ako tu logiku obratite, onda onome tko uspijeva, tko je zdrav i bogat, tko je uspješan, taj je pod Božjim blagoslovom, on je svet. Tu logiku su čak potvrđivali iz Pisma. U Mojsijevim knjigama piše da su pred čovjekom dva puta, put s Bogom i put bez Boga. Zatim su opisani kako ti putovi izgledaju. Put s Bogom znači zdravlje, bogatstvo sreća i ostalo, a put bez Boga je nesreća, zlo bolest i na kraju smrt.
Po toj logici mi ne možemo znati jeli čovjek koji kraj nas stoji svetac ili grešnik, ali iz rezultata njegovog života, jeli uspješan ili nije, jeli zdrav ili bolestan, jeli bogat ili siromah, mogli bi zaključiti jeli je vjeran Bogu ili je možda čak i Božji neprijatelj.
Tradicionalno se vjeruje da je Mojsije autor knjige o Jobu. Knjiga o Jobu se prilično bavi s tim pitanjem. Znamo da je Job bio pravedan, a svejedno su ga pogodila zla koja su ga pogodila. Interesantno je da Job na sebi ne vidi nikakav grijeh zbog čega bi trebao toliko patiti. On to čak otvoreno Bogu i kaže. Ipak kada se nama nešto dogodi, tada iako nerado ipak priznajemo da postoji nešto zbog čega bi i zaslužili takvu kaznu.
Srećom po nas, ovim pitanjem se bavi i Novi Zavjet. Isus odgovara na to pitanje u dva događaja koja opisuje evanđelist Luka. U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.
Pilat je bio rimski namjesnik kojeg Židovi baš i nisu voljeli. Iz ovog opisa može se vidjeti sva brutalnost koju je Pilat provodio u Jeruzalemu sa židovskim narodom. Iz ovog opisa moglo bi se zaključiti da je iz Galileje došla jedna grupa ljudi koji su u hramu, sukladno vjerskim propisima prinosili žrtve. Najednom je u hram ušla neka rimska vojna postrojba i napravila masakr i to u vrijeme službe Bogu.
Vijest koju su ljudi prenijeli bila je, da je Pilat pomiješao njihovu krv s krvlju njihovih žrtava. Pitanje koje su si ljudi postavili je, kako su to oni mogli zaslužiti? To im se dogodilo na samoj Božjoj službi, koju su radili u Božju čast. To vam dođe kao da netko iz vana ovog trenutka uleti s nekim oružjem i ovdje napravi masakr. Nakon toga drugi vjernici bi komentirali, „to su zaslužili, jer su zasigurno bili veliki grešnici. Nešto su radili krivo.“
Isus na to izvješće o tom događaju odgovara sasvim jasno. »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Njegov odgovor je: Nipošto, … Nakon toga sam iznosi poznatu nesreću poznatu stanovnicima Jeruzalema: Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Opet isti i kategorički odgovor: Nipošto, «
Kada nam se dogodi nesreća, znači li to da smo veći grešnici od ostalih? Isus na to odgovara potpuno jasno i kategorički: Nipošto! Zasigurno nije moguće doći s rješenjem i reći; „Ti su ljudi to zaslužili, jer su bili veliki grešnici. Bog ih je kaznio jer su ti njihovi grijesi bili veći od ostalih ljudi.“ Na to bi Isus rekao: Nipošto. Ipak na sve to Isus ima posebnu poruku: kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.
Kada razmišljamo o tom pitanju, ono je izuzetno važno za nas. Što to Gospodin od nas traži? Na što nas On to poziva? Kada se nevolja dotiče nekog drugog, a ne nas, tada smo malo i spremni špekulirati i raspravljati. Isus bi na to odgovorio: „Vi niste pozvani da rješavate teške sudbine drugih ljudi. Vi ste pozvani samo k jednoj jedinoj stvari – OBRATITE SE. To je naš zadatak. Obratiti se Bogu, pokajati se za grijehe, to je ono što od nas Isus želi. Ne da razmišljamo o tuđim zlim sudbinama, već da razmišljamo o svojoj sudbini. Na žalost, razmišljati o sebi više nije neka privlačna tema za razgovor. Nije baš ugodno zaći u svoju nutrinu.
Mom jednom prijatelju otac je bio drvorezač. Jednom prigodom mu je cirkular odrezao tri prsta lijeve ruke. Bila je to za ovog čovjeka stvarno velika nevolja. Njegov “pobožni” susjed došao mu je tada u posjetu s namjerom da ga tješi. Rekao mu je: “Franjo! Jesi li ti siguran da nemaš nikakav neokajani grijeh. I ja radim sličan posao, ali vidiš, meni se to ne događa.”
Što bi Isus na ovo rekao? Zasigurno bi rekao da se baviš s nečim što ti ne pripada. Ti nisi sudac, niti znadeš kakav je odnos svakog pojedinca sa njegovim Bogom. Isus bi i ovdje rekao: „pozvan si na obraćenje. To je tvoja zadaća.“
Drugi primjer koji otvara sličnu temu je događaj kada je Isus izliječio onog slijepog od rođenja. Ovdje se vodi jedan zanimljiv razgovor između Isusa i Njegovih učenika o ovom slijepom čovjeku. Učenici ne razgovaraju sa ovim jadnim slijepcem, već s Isusom razgovaraju o njemu pred njim samim. Nije li to nepristojno. Još dok sam bio mali, roditelji su me učili da nikada ne razgovaram o nekomu u njegovoj nazočnosti, već sa njim. Učenici kao da nisu imali običan obiteljski odgoj. Oni vide ovog slijepog i uopće ne razmišljaju o tome jeli taj njihov razgovor za ovog čovjeka uvredljiv ili nije. Na kraju krajeva, on je slijep jer je pod Božjim prokletstvom. Ipak njih zanima jedan teološki problem. Zašto je ovaj čovjek slijep, kada je rođen slijep. Nije mogao kao dijete učiniti nekakav grijeh. Učenici su imali i za to rješenje. Očito je problem bio kod njegovih roditelja.
Ovaj jadnik slijepac je očito već čuo puno takvih razgovora i rješenja njegovog problema. Na kraju bi uvijek bio zaključak, „Ovaj je čovjek pod Božjim prokletstvom.“ Zasigurno je ovaj slijepac već bio rezigniran takvim zaključcima.
Ponovno učenici postavljaju klasično pitanje. „Tko je ovdje zgriješio? Ovaj čovjek ili njegovi roditelji?“ Isus opet odgovara, „Ni ovaj čovjek ni njegovi roditelji.“ Ta paradigma o tome da pojedinci trpe zlo zbog grijeha svojih ili grijeha svojih predaka za Isusa ne funkcionira. Isus vrlo brzo ozdravlja ovog čovjeka i pokazuje samo jednu realnu činjenicu. Zlo je na ovom svijetu samo za to što postoji grijeh. Žrtva zla može biti bilo tko.
Novi zavjet objavljuje radosnu vijest je da je Isus uvijek na strani potlačenih, na strani siromašnih i na strani onih koji proživljavaju zlo. Ako je itko mogao reći da je proživio nešto što nije zaslužio, to je bio Isus. On je platio za moj grijeh, On je visio na križu zbog moje opačine, On je umro umjesto mene.
Baš oni koji su na Božjoj strani, događa se da prolaze teškom sudbinom kao patnici i mučenici. Ta paradigma kako su bogati, zdravi i uspješni pod Božjom naklonošću, nema svoje uporište u Novom Zavjetu. Ono ne govori o tome kako je Bog napustio Bogate, uspješne i zdrave, već govori kako sa posebnom naklonošću je na strani potlačenih siromašnih i bolesnih.
Mnogi od nas možemo doći ili smo došli do teške situacije. Rekli bi, bližimo se dnu. Nitko od nas nije imun na zlo. Radosna je vijest da nam je baš tada Isus najbliži. Ne da nas tog trenutka Bog kažnjava, već suprotno, On je uz nas. Tog trenutka dobivamo poseban Božji blagoslov, jer Božji blagoslov je Božja blizina.
Kakva god nas nevolja snašla, nikada nemojmo zaboraviti da ne postoji okolnost u koju čovjek može upasti a da ju Bog nije u stanju izvesti na dobro. Svaka nevolja kroz koju prođemo omogućit će nam da budemo bolji ljudi, da bolje razumijemo ljude sa sličnim problemima. Svaka nevolja kroz koju prolazimo, pomoći će nam da budemo sličniji Kristu, i to samo za to što je Krist bio blizu nas.
Neka vas dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić lic. Theol.
