Ljepota duše

319

Nisam imala tjelesnu lipotu nikada,

ali vidilo me Nebo,
kako se unatoč okovima radujem.
Značilo je Ocu nebeskom to što Ga pod križem ljubim,
što Duha Svetoga srce moje zaziva.
Plakale su oči,
uz Bezgrešno srce majčino
dušu neshvaćenu sam u molitvi skrila,
u utočištu krunice svete suze su mi sjale
kao zvijezde koje obasjavaju moje rane duboke,
u trnju sam zemaljskom dugo bila, bila i ostala,
nije se meni dogodilo čudo,
ali sam se nadala, osnažila,
trpljivost mi je postala nagrada. …
Gospode moj, uprljala sam haljine bijele,
nisu mi se ispunile želje,
shvatila sam mene može samo Nebo razumjeti,
nesavršenu me u milost Raja primiti.
Svaki otkucaj srca mog malenog,
moli za to, smrtnicu Gospod da pomiluje,
da je šapat tajni u svjetlost ozdraviteljsku vine.
Bolna vidim nekako sam se jako omilila
službi nebesko zemaljskoj,
ja koja sam tek prah nestajem,
ostaje od mene samo vjera
da me je Gospodin
iz grijeha i okova spasio,
Njegova krv presveta moju dušu obasjava,
obnavljam se, živim to molitveno…
postat ću jednom tek šapat,
šapat ljubavi i mira,
tek utjeha koja iz Neba blagoslivlja,
na oblaku bijelom
u svjetlosti će me Duh Sveti grliti,
ima onaj tko me shvatio
i u život iz tunela mračnih vratio.
Ja se vraćam u nebeski izvor spasenja,
mene Jahve u milosrđe svoje poziva,
mene i sve nas…
Samo čujmo sveti glas,
molitvenim srcem, iskrenom dušom…
Isus nas je već spasio,
dovoljno je iskreno pokajanje,
svaki dan, svaki tren
zahvalimo presvetoj krvi Kristovoj
koja nas štiti,
koju je prolio iz bezgrešnog srca
za nas grešnike, dušice Božje
sve je ovo zemaljsko prolazno,
pokušajmo živjeti ponizno, molitveno,
stavimo svoju ljubav i bol
na razpolaganje presvetom srcu Isusa Krista.
Mi smo vlasništvo Božje, ne od smrtnika.
Neka bude volja Jahvina,
neka nas po svome zakonu dariva.
Molimo za ispisano ime nas svih
u knjizi vječnoga života,
molimo za oprost,
darujući Trojedinom Bogu
blagoslov pun ljubavi.

Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2016.

PODIJELI