Lažac

131

 

Reći će ti

da bol u tebi rađa snagu samo onda,

ako je samo tvoja, tajna i neizrečena…

Laže,

zna da će te lakše pobijediti u samoći…

Reći će ti

da te ionako nitko neće razumjeti

i da nitko zapravo ne mari za tebe…

Laže,

zna točan broj onih koje je mučio na isti način,

ni ne slutiš koliko ih je vidalo iste takve rane.

Reći će ti

da sve što je dobro kratko traje…

Laže,

sve oluje svijeta ne mogu iskorijeniti

jednu klicu dobra u tvome srcu,

ni izbrisati tragove blagih riječi,

nježnih dodira, toplih osmjeha,

sve priče

o izdaji, dvoličnosti i hladnoći srca,

ne mogu izbrisati sjećanje

na riječ ohrabrenja, snagu prijateljstva

i iskrenog smijeha koji si dijelio s bližnjim…

Reći će

da je ljubav varka, a nebo iluzija…

Laže,

još ga lomi bijes zbog onog

što je zbog svoje volje i oholosti napustio.

Plašit će te prokletstvom,

vikati na te kroz grubosti ljudi oko tebe,

i reći da je život nepodnošljiv i besmislen…

Laže,

jer njegovo je srce leglo ljubomore i zavisti,

ne podnosi da imaš što je sam od sebe oduzeo.

Ti,

upri pogled u dlanove onoga koji raširenih ruku,

naoko pobijeđen, do krajnjih granica izdržljivosti izmučen,

na križu viseć i dalje ljubi,

prašta i poziva u svoje Kraljevstvo.

Ti,

se zagledaj u svitanje uskrsnog jutra,

u rađanje novoga svijeta,

u mnoštvo okupljeno

oko Božjeg prijestolja koje pjeva i slavi.

Okreni se onda i glasno mu reci:

lažeš,

otiđi i ostavi ga da se uguši u vlastitoj zlobi,

da se koprca u nemoći,

jer ne može ti ništa

dokle god se odlučuješ za Svjetlo.

Ti

si dijete svjetlosti,

brat ljubavi

i vrelo snage…

Ti si voljeno stvorenje,

i kao takav:

ruka pomoćnica, riječ radosti, baklja nade.

Ponosno uzdigni glavu, Božje si dijete,

i koračaj hrabro, bori se srčano,

živi svom dušom svoje dane.

I nek te pokosi smrt kojom te plaši,

ta što je ona, tek običan prag,

misli na ono sa druge strane,

tamo čekaju Otac, Mati i Brat.

Čuješ li, zapamti, Božje si dijete,

čuješ li, shvaćaš li istinu tu,

ne boj se ničega, ne plaši nikoga,

svi tvoji s tobom su, opri se zlu.

Ušutkaj lašca što otrov sipa,

okreni lice k Svjetlosti bijeloj,

ma što on rekao, ma što činio,

otet ćeš moć buktinji vreloj.

I doći će mir, mir tih i divan,

doći će milost, rosna, duboka,

doći će snaga, mudrost i jakost,

ići ćeš vedar, čistoga oka.

Gle, vidi kak’ priča postade stih,

kako se pjesme riječ po riječ rađa,

što više ti treba, da odeš od njih,

nosi nas morem Njegova lađa…

Krist stoji na žalu, Krist u srcu stoji,

Kralj, velik, silan, novu pobjedu broji…

O, slava Ti divni, kličem Mu glasno.

Tko istinu zbori?

Je l’ ti sad jasno?

Daniela Bobinski

PODIJELI