U ovogodišnjem nizu korizmenih tribina ponedjeljkom u župi „Sv. Mihovila Arkanđela“ u Tomislavgradu održan je treći susret 24. ožujka 2014. u dvorani župnog pastoralnog centra s temom „Ljubav je strpljiva“, predavača fra Mate Dragićevića tajnika Hercegovačke franjevačke provincije „Uznesenja B. D. Marije“ sa sjedištem u Mostaru. Dobrodošlicu svim sudionicima napose predavaču fra Mate, kao i članovima zbora područne crkve u Stipanićima koji su dosadašnje susrete kao i ovaj popratili milozvučnom pjesmom uz gitarsku pratnju Ankice Leutar, poželio je duvanjski župnik fra Velimir Bagavac.
U prigodnom predavanju fra Mate je istaknuo da se čovjek ne može ostvariti bez ljubavi, koja se očituje u krjepostima uljudnosti, skromnosti, zahvalnosti, iskrenosti, obzirnosti, radosti, nade, dobre naravi, marljivosti, strpljivosti i iskrenosti. Živimo u vremenu velikih dostignuća ali i bunta, nemira, nestrpljivosti, napetosti, nervoze i zlih sklonosti. Pred svakoga se stavlja krjepost strpljivosti kao najbolji pokazatelj koliko sami sobom vladamo. Istraživanje pokazuje kako je strpljivost dobila nisko mjesto i slabo je zastupljena.
Biblijska strpljivost
Uzeta je zanimljiva biblijska slika bračnoga para Izaka i Rebeke, što je tzv. Aleksandrijska biblijska škola tumačila simbolikom imena Izaka „smješak“ i Rebeka „strpljivost“. Time što se smiješak zabavlja sa strpljivošću, nastaje sretni život bračnog para, dok su za zajednički život potrebne krjeposti kako bi uspio. U Novom Zavjetu sv. Pavao govoreći o plodovima Duha Svetoga (Gal 5, 22) spominje i strpljivost. Sam Krist u svom životu i djelovanju imao je strpljivosti prema učenicima, prema narodu, kao i prema grješnicima. Prihvaća učenike unatoč njihovim manjkavim i teškim naravima, a izabire dvanaestoricu među kojima su zastupljeni svi tipovi ljudi s različitim naravima. Isus poučava narod, liječi ih i ozdravlja da bi se na koncu postavili protiv njega.
U svjetlu biblijskih pouka čulo se da čovjeka „strpljivost spašava, dok žestina razara“. Isus u svom djelovanju ide i korak dalje u ljubavi prema neprijateljima, jer ih ne proklinje nego moli za njih na što poziva i svoje nasljedovatelje. Na osobit je način važna za nas Isusova strpljivost u patnji, kod križnoga puta, razapinjanja i sramote od prisutnih kod umiranja.
Potreba strpljivosti prema Bogu, sebi i drugima
Istaknut je i primjer sv. Franje Asiškoga koji je potaknut Kristovom strpljivošću, prema onima koji su ga izrugivali, nisu ga razumjeli ili prema braći koji su bili drugačiji od njega. Ponižavanje, nerazumijevanje i neuspjeh Franjo bi doživljavao i prihvaćao s radošću i osjećajem sreće. Ističe se Franjino dobro raspoloženje unatoč teškoj bolesti malarije, sljepila, kostobolje, dok je u takvom stanju spjevao i pjesmu „Bratu suncu“.
Iznesena je potreba strpljivosti: prema Bogu, prema sebi i prema drugima. Od Boga prihvaćamo što nam je dano pa makar nam se i ne uslišavale molitve po našoj zamisli, jer do kraja ne znamo njihove posljedice.
Predavanje je bilo popraćeno životnim primjerima radi boljeg shvaćanja, prihvaćanja i provođenja. Zanimljivo je bilo čuti da bi počesto trebali biti Bogu zahvalni i za neuslišane
molitve. U tom smislu su i narodne izreke: „Što je od Boga, slađe je od meda“ ili: „Bog će providjeti!“
Rečeno je da se strpljivost prema sebi očituje u prihvaćanju sebe onakvim kakvi jesmo, vlastitih slabosti, darova, ograničenja. Strpljivost prema sebi očituje se u podnošenju vlastitih slabosti, bolesti, neostvarenih ciljeva i planova. Istaknuta je nepotrebnost uspoređivanja s drugima, dok nam mjerilo treba biti Krist i iskrenost prema sebi. Nagle i nestrpljive osobe trebaju se vježbati u nadziranju svojih poriva i ponašanja, jer bi se za naglo izgovorene riječi i učinjena djela poslije mogli kajati. Jer je po preporuci sv. Franje Saleškoga potrebno biti strpljiv sa svima, a „osobito sa samim sobom!“
Rješavanje prijepora argumentiranim razgovorom
Rečeno je kako se strpljivost prema drugima ostvaruje u suživljavanju, suosjećanju i sutrpljenju. Zanimljivo je bilo čuti kako ima preko 400 razlika između muškarca i žene, što zahtijeva toleranciju i prihvaćanje drugoga s njegovim različitostima. Isto tako žene u danu izgovore 5.000 do 7.000 riječi, a muškarci oko 2.000 riječi, radi čega može doći do nerazumijevanja i suprotstavljanja. U mnogo slučajeva vrijedi: „Strpljen, spašen!“ Istaknuta je potreba strpljivosti s tuđim slabostima, dok se niti jedan problem ne rješava vikom i galamom. Osobito se strpljivim i argumentiranim razgovorom, uspješno rješavaju prijepori i problemi, dok se je moglo čuti kako riječi znaju ranjavati i dovoditi čak do depresivnog stanja.
Naša nestrpljivost i nepromišljene riječi, razaraju dobro i međuljudske odnose. Navode se riječi pisca Franza Kafke da „čovjekove pogrješke potječu iz nestrpljivosti“, dok Tertulijan „nestrpljivost smatra đavolskom kćerkom“, a „strpljivost poštuje sve što se Bogu sviđa“. Zaključuje se kako je strpljivost potrebna poput kruha, svaki dan i čas.
Vježbom i tehnikom u postizanju strpljivosti
Iz nestrpljivosti ljudi govore suvislo i nepromišljeno, te postaju psovači koji ustvari pokazuju svoju bijedu, neodgojenost i nekulturu. Bolest, neraspoloženje, teška narav, dosadnost,
antipatičnost sa strpljivošću poboljšavaju se u nešto pozitivno. Vježbom u sebi stvaramo plodno tlo za rast ove i ostalih krjeposti, što se ne postiže na brzinu nego kroz cijeli život. Sudionici su mogli čuti da je u sebi potrebno stvoriti tehniku za učiti se strpljivosti. Istaknuta je potreba kod večernjeg ispita savjesti, promišljati o strpljivosti toga dana te učiti od milosrdnog Krista.
Na koncu su navedene neke od izreka o krjeposti strpljivosti, poput da je to „ključ za vrata željenog blaga“, „Jedna minuta strpljenja, deset godina mira“, ili „Nestrpljivi dvaput radi, a strpljivi samo jednom“.
Sudionici su u razgovoru iznosili svoje dojmove, iskustva, razmišljanja s upitima u opuštenom ozračju. Župnik fra Velimir zahvalio je prisutnima, pjevačima i voditelju tribine fra Mati uz najavu nadolazeće tribine. Uz riječi zahvalne molitve i po riječima melodične duhovne pjesme, sudionici su se razilazili i Isusov put postao je i njihov put prema domovima i kroz život.
fra Mate Tadić
{fshare}
