autor: ROKO ANTIĆ, urednik RKT portala PUT-ISTINA-ŽIVOT

Prije uspostave suvremene Hrvatske države cilj hrvatskih predvodnika i želja naroda bila je urediti svoj dom i Domovinu “po mjeri hrvatskog čovjeka” stvarajući zemlju mira i blagostanja.

Da bi se u tome uspjelo bilo je potrebno organizirati slobodno i demokratsko odlučivanje državljana RH na referendumu o hrvatskoj samostalnosti, koji je održan 19. svibnja 1991. godine

Slikovni rezultat za referendum o hrvatskoj samostalnosti

kada je donesena povijesna odluka o hrvatskoj samostalnosti.

Referendum 1991. godine riješio nas je okova Jugoslavije, i bez obzira što su njezini zlodusi i dalje snažno prisutni u hrvatskom društvu, koji nam na različite načine priječe da prodišemo, naš se narod konačno buni i ustaje protiv nepravde.

Slikovni rezultat za referendum o hrvatskoj samostalnosti

Nakon svih političkih prevrata u posljednje tri godine, premijera Tihomira Oreškovića 2016. za kojega nitko u Hrvatskoj nije čuo, obrednog smaknuća Tomislava Karamarka, neprincipijelnih koalicija protivno volji naroda (HDZ-HNS-SDSS), ostade nam jedino principijelni Pupovac koji glasovima ugrožene srpske manjine osigurava krhku stabilnost Vlade i pritom se dobro zabavlja u Hrvatskom saboru, novaca iz proračuna ima napretek, radi što ga je god volja i na taj način postaje korektiv u hrvatskom društvu, ali na direktnoj vezi s Beogradom.

Prisvojio je “antifašizam” jer mu to dobro koristi da kad već ne može na četničkim skupovima marširati po Hrvatskoj, može na onim, sve brojnijim, jugoslavenskim. Dok se hrvatski narod masovno iseljava iz Hrvatske, dok broj blokiranih građana sve više raste, narod prepoznaje još jednu prijevaru – da je desni centar dobio vođu koji po habitusu više naginje lijevom centru a svjetonazorski mu je potpuno i srdačno blizak.

Domaća zadaća je zadana, nakon predbračnog tečaja s HNS-om, Sauchine (Milanovićeva osoba od najvećeg povjerenja) potpore, Glavaš-Đakićeve krize rodnog identiteta, pljeska SDP-a u saboru, Hrvate treba polako pripremiti na veliku koaliciju.

Kako bi se zaustavile te pojave protupridnog bluda, pojavljuje se opasnost (ponovno) u obliku referenduma, ovoga puta za promjenu izbornog sustava, kao pokret u sklopu općenarodnog bunta protiv ustaljene i uštogljene kaste lijeve i desne, koja će i koalirati ako bude morala, jer tu više nema morala i ideologije, veća samo interesa. Zato se narod ustaje i budi.

To sam osjetio na onim prosvjedima protiv nametanja one čudne konvencije u Zagrebu i Splitu.

Nakon toga još intenzivnije prilikom prikupljanja potpisa za građansku inicijativu “Narod odlučuje” u ulozi koordinatora u svojoj Šibensko-kninskoj županiji, koja ima za cilj pravedniji izborni sustav u Hrvatskoj. To sam prepoznao kao ključ promjena u našem društvu, jer iako sam prikupljao potpise i za odbacivanje I.K, smatram da nam upravo promjena pravila izborne igre jamče da birači više neće biti prevareni, ogorčeni i da će u Hrvatskoj biti manje prijevara a time i podjela.

U očima ljudi sam vidio bijes i otpor i to pokazuje da ne žele tako olako prepustiti svoju sadašnjost i svoju budućnost na milost i nemilost drugima, od kojih su mnogi nama neskloni.

Prije ulice ostale su još samo referendumske mogućnosti kao najdemokratskiji oblik neposrednog odlučivanja. Zašto spominjem ulicu ? Zato što sam osjetio da je ovo prijelomna točka, da su ljudi i na to spremni. Motivacija za to je više nego očita. Silne opstrukcije iz državnog i stranačkog života, koji bi, da im je do”inkluzivnosti i demokratičnosti” za koju se samo formalno zalažu, trebali dati podršku svakom prijedlogu za referendum, a učinili su sve da nas onemoguće i zakonski i administrativno i tehnički. Medijski ? E tu su nam učinili uslugu. Što su više naše inicijative komentirali gospoda Kušćević, Bauk, Jandroković, Stazić, Plenković, Maras, Bačić, Radin i Pupovac… to su sve više iritirali ljude koji su zatim dolazili do štandova i govorili u stilu – dajte da potpišemo, ovo se više ne može trpjeti. Jamčim Vam da je tako bilo.

Na početku je očekivano bila potpuna medijska blokada. Kada su vidjeli da dinamika prikupljanja potpisa ide svojim tijekom, iz njih je progovarao jedino i isključivo – strah. Iako su svjesni da će ih narod (politički) kazniti prije ili kasnije, strah od gubitka privilegija bio je jači od svakog PR savjeta i zato su govorili, negodovali i činili sve kako bi se volja naroda mimoišla i njegovo ustavno pravo spriječilo. Upravo zbog te odnarođenosti, nesposobnosti i gledanju samo vlastitog probitka, skupljen je u zadanom roku rekordan broj potpisa.

Konačno, građanska inicijativa “Narod odlučuje” predala je uspješno skupljene potpise Hrvatskom saboru, na simbolički vrlo važan dan, blagdan svetog Antuna Padovanskog.

Bila mi je čast biti na tom događaju. Dok smo u povorci hodali od Kule Lotršćak prema trgu svetog Marka i zgrade sabora, došla je do nas informacija da nas “zbog ranije preuzetih obaveza” neće primiti predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Gordan Jandroković.

Radovao sam zato njegovom zamjeniku “Vitezu jeruzalemskom” kad ne bijaše ni njega niti drugih iz ostale plejade četiri zamjenika. Primio nas je tajnik Hrvatskog sabora gospodin Davor Orlović. To je najbolja slika i prilika otklona od svoga vlastitog naroda i potvrda onoga što je Isus rekao: “po djelima ćete ih njihovima prepoznati”

Simbolički rekoh iz razloga jer od mnogih karizmi koje krase velikog ugodnika Božjeg, Svetog Antuna je i to da je veliki zagovornik za pronalaženje izgubljenih stvari, posebno ključeva – zato sveti Ante,  pomogni nam pronaći “ključeve kojima ćemo osloboditi našu Domovinu od zloduha komunizma” i neka to izgubljeno pa nađeno više ne budu ključevi i ostale materijalne privilegije, već naši vlastiti, obnovljeni životi.

Slikovni rezultat za sveti ante za izgubljene stvari

Jamac uspjeha ove povijesne inicijative je molitva. Većina volontera i koordinatora su ljudi okupljeni oko molitvenih zajednica po čitavoj Hrvatskoj. Ako ništa drugo, hrvatska politička scena je ovom inicijativom osvježena pojavom ljudi za koje hrvatski narod nije do sada o njima  ništa znao. Ima ih puno, ali jednoga moram izdvojiti – to je Zvonimir Troskot.

Slikovni rezultat za zvonimir troskot

Koje osvježenje u ovoj našoj političko-medijskoj žabokrečini. Hrvat, katolik, domoljub, mlad, inteligentan, odmjeren, empatičan, savjestan i susretljiv – sve ono za čime vapi naš narod.

S obzirom da dobro poznajem njegovu obitelj, oca Stipana posebno – hrvatskog branitelja i najboljeg vinara u zadarskom kraju, znam da zloduh komunizma nije njima nikada ovladao.

I nebo je toga dana bilo na našoj strani, suncem okupani Zagreb oko podneva (13.06.2018)

kada smo se okupljali, zamijenio je prolom oblaka i potop biblijskih razmjera oko 15:00 sati. Poplavljene su bile škole, bolnice, veliki trgovački centri, institucije na gornjem gradu nisu, jer su na uzvisini – za njihov potop pobrinuti će se hrvatski narod, UDBI, Orjuni i KOS-u usprkos.

 

Mislio sam s Vama dragi čitatelji podijeliti svoja razmišljanja vezano uz HDZ-ov Izvještajni sabor i Pupovčev novi bilten u kojemu sam stavljen u red nepoćudnih Hrvata, ali to nije ni vrijedno spomena.  Sretan sam jer sam kroz prikupljanje potpisa osjetio hrvatski državotvorni i suverenistički duh biračkog tijela koji jači promjene.

Sada je ključno pitanje za sve nas koji smo u ovome sudjelovali, kako ovaj potencijalni kapital pretvoriti u konkretnu političku snagu hrvatskog naroda. Kako ujediniti sve domoljubne snage, da ovo ne ostane samo izraz pukog nezadovoljstva postojećim stanjem, bez obzira na to što o budućim referendumima rekao Ustavni sud, nadajući se da neće suditi po načelu “Pipl mast trast as”!!!

Zaključno, neka sve ove naše napore i nastojanja blagoslovi naš Spasitelj Isus Krist,

mučenik Sveti Alojzije Stepinac, odvjetnica Hrvata Blažena Djevica Marija,

zaštitnik domovine sveti Josip – i neka nam Oni pomogni da u svome djelovanju za opće dobro našega naroda – ne služimo riječju i jezikom, već dijelom i istinom! 

 

Roko Antić

 

 

 

 

PODIJELI