Isusova rodbina

71

Mk 3, 20-35

 

 

Isus želi biti sa svojima, zato je došao na ovaj svijet. On se potpuno daruje drugima bez obzira na vrijeme i umor. Jednostavno čezne za ljudskom blizinom i ništa ga u tome ne može spriječiti.

Oko Isusa stalno je bilo mnoštvo. To su bili ljudi žedni Božje riječi i oslobođenja. Sve im je to Isus darivao. On im je potpuno pružio sebe. Njegov govor i način komunikacije bio je sasvim drukčiji nego ostalih učitelja. Ljudi su to osjetili i obilato koristili. Ipak, oko Isusa su bili i čudni ljudi, koji nisu shvaćali njegovo poslanje. Njima je mnoštvo smetalo, uzrujavali su se zbog toga, nisu mogli na miru pojesti obrok.
Najbliži rođaci su mislili da oni ponajprije imaju pravo na Isusa. Bili su posesivni. Zato im se mnogo toga nije sviđalo kod Isusa. Isus je govorio drukčije nego ostali, njegove su propovijedi bile pune duha. I zbog toga kao da su se ga posramili. Govorili su međusobno da je Isus „poludio“ i nije više odgovoran zato što govori i čini. Promatrali su ga kako se razdaje bez obzira na svoje zdravlje i mogućnosti. Zar se i mi ne možemo prepoznati među Isusovim učenicima i rođacima? Ima nas koji čeznemo za Gospodinom, ali ima i onih koji misle da sve to nema smisla, i da Isusu ne treba smetati. Njih vodi jedino želja za ispunjavanjem vlastitog ineteresa. Ti ljudi često ne znaju darivati sebe. Njihove su šake stalno stisnute, uvijek su ogorčeni. A da su krenuli iskreno za Isusom i ponašali su se kao i on….
Na tom putu zapreka shvaćanja Isusova poslanja bili su i farizeji. Njihova ljubomora i zavidnost usmjerene su bilo direktno protiv Isusa. Nije čudo, ljudi su radije dolazili slušati Isusa nego njih. Farizejeva srdžba izazvana ljubomorom pokrenula ih je na još veće zlo. Isus je liječio, tješio, lijepo govorio, poučavao i davao se nesebično drugima. To je njima smetalo jer nisu bili takvi kao što je bio Isus. Oni su se vodili svojim pravilima i sebičnošću. Zaslijepljeni očajem svoga neuspjeha optužili su Isusa da sve to čini u suradnji s đavlom. To je bila vrlo teška optužba. Kako li se tada osjećao Isus? Svakome je činio dobro, ali ljudi su to okrenuli u zlo. Ljudi su ga dobro oklevetali i to na najružniji način.To je moralo Isusa jako boljeti. Možemo s njim suosjećati jer i mi smo bili u takvim neprilikama.
Međutim, Isus ide dalje: On ne govori o svojim osjećajima, nego opaki stav farizeja naziva grijehom protiv Duha Svetoga. Bog otac milosrđa prašta svaki grijeh. No, taj je poseban. Riječ je o zatvorenom srcu na Božju milost. Čovjek se svjesno zatvara na Božju milost, dakle djelovanje Duha Svetoga i time sam okreće Bogu leđa, govoreći: „ja te ne trebam“. Ono „ja“ treba snažno naglasiti jer se radi o velikoj oholosti prema Bogu. U tom slučaju čovjek sam sebe diže na pijedestal i ne računa s Bogom. Konačno, u trećem djelu ovoga odlomka Isus govori o svojoj pravoj obitelji. To je obitelj gdje ne dolaze u obzir ljudske krvne veze i ljubavi. Isusova obitelj su vjernici okupljeni u istom Duhu. Isusovi najbliži su oni koji slušaju njegovu Riječ i žive je. Često smo navezani na roditelje, djecu, misleći da bez njih svijet ne može postojati. Zato nas Isus upozorava na kvalitetu prave obitelji. Više koristi ima onaj koji pripada Isusovoj obitelji. To je također ohrabrenje svim onima koji nemaju svoju obitelj, ili pak nemaju djecu tu na zemlji. U zajedništvu s Isusom svi smo braća i sestre. to ćemo biti ako uistinu krenemo Isusovim stopama, tj. mentalitetom Evanđelja. Ugledajmo se u Mariju koja je pozorno slušala i izvršavala Božje riječi. Ona je Isusu majka po krvi, ali ponajprije po vjeri. Ići za Isusom nije lako, ali sigurno jedino vrijedi!

 

Pater Arek Krasicki

 

PODIJELI