Gospodinova smrt nas je otkupila, Božje milosrđe nas pokriva ako stvarno vjerujemo, ako se stvarno pouzdajemo u nj, no vjerujemo li, pouzdajemo li se doista?
Često čujem od mnogih-bojim se posve prepustiti Bogu jer smatraju kako On jedva čeka da im natovari željezne i nepodnošljive križeve na leđa, bojim se upoznavati ga dublje kroz molitvu, Sv.pismo, kontemplaciju jer ću primati sve veću svjesnost o grijehu i tada će sve ono sto učinih krivo dobit na težini jer imat ću svijest o grijehu sto je automatski teza kategorija “na sudu Božjem”. Morat ću živjet kao gerijatrija, ništa mi neće biti dopušteno jer zapovijedi i Pismo kažu da sve je grijeh. I slične nebuloze. Izgovori, izgovori, izgovori. I potpuno krivo shvaćanje Boga u Njegovoj suštini.

Istina oslobađa, a jedina istina je Isus Krist. On oslobađa svih okova koje nam je nametnuo svijet ili mi sami sebi. Dok ne spoznamo i ne prihvatimo tu jedinu nepobitnu činjenicu živimo tj. životarimo okovani lancima uvjereni da smo slobodni. Ta lažna sloboda je u tvojoj slobodnoj volji , koja može odabrati grijeh, a traje kratko tek u momentu odabira činjenja istog. Nakon samog čina utamničuje te. Jedini izlaz iz te tamnice je Isus Krist kojeg mnogi , koji i imaju u sebi zelju da ga slijede, paradoksalno doživljavaju kao onog koji utamničuje, a ne kao onog koji izbavlja. Izbavio nas je od vječne smrti za početak. U tom momentu najveće Njegove patnje On je znao apsolutno svaki tvoj/moj grijeh i opačinu koju ćeš počiniti , znao je koliko puta ćeš pljunuti na Njegovu žrtvu i svejedno, uzeo je križ i krenuo putem Golgote. Sad se probaj sabrati i kratko prisjetiti svog života, svake izdaje i pljuvačke na samog Boga. Koliko puta si samo to učinio, bilo iz hira, nemara, nedostatka ljubavi, komfora, egoizma..ON JE TO SVE IMAO PRED OCIMA i pristao je, pristao je umrijeti za tebe! Jesi li sad barem malo svjesniji o kolikoj ljubavi i milosrđu se radi ( iako ih nitko na ovom svijetu ne može do kraja dokučiti ), ali kako ga nakon te žrtve možes doživljavati kao nekoga tko jedva čeka da te kazni?

Poštivanje zapovijedi i izbjegavanje smrtnih grijeha nije nešto sto sputava u bilo kojem aspektu života, one su nam dane da bismo živjeli u miru i blagostanju već ovdje na zemlji. Blud, mržnja, oholost, razdori u obitelji, zavist, srdžba, krađe, preljubi, klevete, navezanosti i neumjerenosti bilo koje vrste , prekomjerni rad radi obožavanja materijalnog kome su ista dobro donijeli? Pojedincu, obitelji, zajednici, društvu u cjelini? Svaka od tih stvari je otrov koji truje prvo pojedinca samog koji ih uživa/čini, a zatim sve oko njega šireći se lančanom reakcijom. Hodamo utamničeni, zatrovani, izranjavani, robotizirani , a sve pod lažnom krinkom tzv slobode. Da, krivog korištenja slobodne volje. Živci na taj način čovjek ne može biti sretan, zadovoljan, ispunjen. Može imati dobre trenutke dok dopingiranje grešnom navikom traje ,ako mu ona pričinja zadovoljstvo. Kratkotrajno zadovoljstvo koje vrlo često to ni nije ako si iskren prema sebi. Uostalom zadovoljstvo i sreća nisu iste stvari. Nakon toga praznina i očaj, u “najboljem” slučaju robotiziranost i tupost. “Takav je život” stav. Sreća su trenuci. Laz! Za onoga tko pristaje da ga grijesi utamničuju , za onoga tko bježi od Boga (iz bilo kojeg razloga) sreća je prolazni trenutak, za one druge sreca je blagoslov i milost Gospodnja jer oni bježe od grešnih prigoda , od grijeha. Padaju, ali podižu se. Za njih sreća je sam život, svaki udisaj, svaka “sitnica” jer su slobodni, jer ne robuju grijehu( padaju ali ne robuju- tome je razlika) , imaju lose dane jer su samo ljudi, ali imaju mir koji je “svijetu” nepoznat. Jer kada si utamničen ne možeš ni zamisliti kako je lijepo biti vani, biti uistinu slobodan. Ne da činiš sto god želiš (iako uvijek možeš), već ono za sto znaš da će ti donijeti blagoslov i mir. Bez obzira na oluje u tom miru ti ostaješ. Hrvaš se s valovima dok rasteš u vjeri , al na koncu shvatiš da koliko god oni bili snažni Bog će ih umiriti. U pravom trenutku. Za tebe. Prepuštaš mu se i bude tako. Jer sve sto On jest učinio i sto čini-čini za tebe. Čak i kad ti dadne križ. Križ bolesti, gubitka bilo koje vrste, patnje, izdaje, smrti bližnjeg…to nije križ čelika kakav neki očekuju već križ spoznaje i spasenja. Upitaj se kad ga dobiješ -zašto bas meni taj križ Gospodine? Ali ne iz očaja, opravdavanja samoga sebe kako nisi to zaslužio ili optuživanja samog Boga i samosažaljenja,
već iz razloga da spoznaš jer sve ima svoje zašto, a Bog nikad ne ostavlja bez odgovora kao ni nedorečeno.

Često su nasi križevi upravo nasi grijesi ili propusti koje učinismo, a da ih nismo bili ni posve svjesni, a bez svijesti nema iskrenog pokajanja i promjene ponašanja. Bez čega , s druge strane, nema rasta u vjeri. Ako si dobio križ bolesti upitaj se-jesam li imao suosjećanja prema bolesnicima dok sam sam bio zdrav, jesam li ih tješio, hrabrio, pomagao im?

Ako si doživio izdaju od bliske osobe jesi li sam svoje bližnje kroz život uzimao zdravo za gotovo, zadavao im rane pritom iz bilo kojeg razloga, jesi li i sam okrenuo leđa prijatelju/članu obitelji kad te trebao jer ti nije bilo zgodno? Jer je osoba bila lose, a ti si “nafilan” onim sto svijet danas tako promiče -okružite se samo pozitivnim i sretnim ljudima. Da i vi budete happy i high jer to je new age filozofija života očito.

Uz zaziv i pomoć Duha Svetoga dobit ćeš odgovor zašto bas taj križ i biti će ti na spasenje ukoliko shvatiš kolika je on zapravo milost. Uz Božju pomoć nositi ćeš ga lagano kao pero jer Bog nije kao mi ljudi, On ne bježi od tuđih križeva , ta sam je ponio najteži za tebe, nositi će i ovaj dokle god bude trebalo. Od tebe se traži samo vjera i to mrvica kao gorušćino zrno. Nemaš je? Izmoli je. Nemaš milost molitve? Izmoli je slabašnom molitvom koju trenutno možeš izreci. Sve sto tražiš bit će ti dano. ALI, ako ti je na korist. Moli Duha Svetoga da te vodi kroz svaku molitvu, da te upućuje gdje da ides i sto da činiš. I slušaj. On ne šuti. Dapače, vrlo je glasan kad ušutkaš vlastiti glas koji navija za grijeh i tamnicu. Takav je taj ljudski glas često. Tada, čudesne stvari počet će se dešavati, otvarat će se putevi za koje nisi ni znao da postoje. Jer si bio utamničen. Odaberi slobodu, slobodu od ropstva grijehu koji te ubija i sada i za vječnost. Otvori se Bogu bez straha od kriza i “pravila”. Bog nije pravilo. Cilj nije postati farizej. Poanta je dopustiti Bogu da te oslobodi i blagoslovi. On kuca i čeka , On je jedini kljuc tvoje tamnice.

Andrea Kramarić

PODIJELI