Iskustvo yoge

141
FOTO: commons.wikimedia.org

Sve što je Božje je prirodno, jednostavno i veliko. A mi smo samo putnici koji prepoznajemo istinu i čistoću, onu iz dječje radosti koju nosimo ili ne nosimo u srcu. Ja sam Isusovo dijete i tu sam iskru zadobila rođenjem, a kasnije, u sakramentima, hvala mojoj noni, i prepoznavala sve više. Nikad, ama baš nikad kad je bilo teško, pod težinom života, nisam pokleknula, jer Bog istinu i čistoću srca nagrađuje…

Moja je radoznala duša u životu proputovala kroz  puno civilizacija i kultura u svijetu, ponekad privatno, nešto zbog posla… Vjerovati da nisi sam, da te nešto vodi i da u tome sudjeluješ i vjeruješ veće je od svih nedaća.

Mnogo sam se puta u težinama osjećala povlaštenom, kako običavam pročitati Isusove riječi „svetom“. Ona tvoja čista iskra istine, iz dječjeg srca koja obraduje, nasmijava sebe i druge, koja pleše i pjeva kad joj je najteže, jer vjeruje da se o njoj brine netko drugi. Svatko od nas je u većoj ili manjoj mjeri radoznao, no, ova me radoznalost zaista koštala,  a posljedice su neizmjerne, upravo onoliko – koliko sam vidjela i čula kada sam počela vježbati yogu „za zdravlje“. Fizioterapija, sport, aerobik, jogging sve je to za zdravlje i dobrobit nas svih… Ali, yoga je čista istočnjačka disciplina koja dolazi prije svega od loze učitelja, koju prenose na zapad… Dakle vježbe su uvijek pod nadzorom i kontrolom živog učitelja „Gurua“ . To se već na prvoj godini nakon nekoliko završenih  stupnjeva yoge osjeća. Dakle, osnova yoge s kojom dolaze na zapad je potpuno opuštanje tijela duha i uma radi sklada i zdravlja. Kao univerzalne istine, kozmičko ja ponavljajući ponosno da to nije vezano za religiju, vjeru ili hinduizam. To zaista fantastično zvuči. Na početku sam mislila, vidi, običnim vježbama, koncentracijom na učitelja, koju on izričito traži postaješ još više božanski. I recite vi meni, koje dijete, koji mladi čovjek ne bi poželio – biti svet u ovoj civilizacijskoj šumi punoj svega i svačega. Upravo je to i zamka s kojom gurui ulaze u Europu, nudeći kao pomoć ljudima pod stresom  – „yoga in daily life“, yoga u svakodnevnom životu“. I ja sam  prije 10 godina počela vježbati yogu u stupnjevima… Prije tri godine obratila sam se i molim svaki dan Isusa, po sat vremena na koljenima da mi vrati onu biološku slobodu, ljepotu križa, bogatstvo naše vjere, čistoću duha i srca, lepršavost djetinjstva i mladosti… Prije yoge kroz život sam išla s lakoćom, uz sve teškoće… Sada, nakon yoge osjećam se kao zombi, tlačenom vidljivim i nevidljivim… Osjećam se prljavom, stalno pod psihičkim nadzorom i pokušajima usmjeravanja… Kad  sam, prije yoge bila  pod stresom, došla sam kući, istuširala se, istegnula na podu, fizički odmorila, ili malo joggirala, trčala po šumi… Jednostavno sam na prirodan, biološki način izbacila sve toksine iz organizma i odmorom i snom, koji me regenerirao i ojačao bila spremna za novi dan. To je biološki pravi jedini put čistoće i istine, i ako hoćete – zdravlja.  Što danas imam kao posljedicu yoge?

Nemam svoga mira, moja je intima razrovana, na glavi osjećam ogromnu težinu niotkuda, a  živim istim životom kao i prije ulaska u yogu… Do ulaska u yogu, braćo i sestre, to je prava riječ, ne vježbe. Rijetko na svijetu ima vježbača, a da nije došao u kontakt sa svojim učiteljem. Govorim o mom iskustvu i ovom Guruu, koji je živ i na Zapadu sa lozom svoje yoge u svakodnevnom životu na velika vrata promovira sve što želi: od trgovine, yoge, politike, bratstva i jedinstva, mir… Čak ga je predsjednik Mesić nagradio državnom nagradom za mir. Da pojasnim, yoga je potpuno opuštanje na prostirkama koje bi mi, kada ne bismo vježbali yogu radili u intimi našeg doma, sami sa sobom, s našom najdubljom tajnom vjere, u Bogu… To je vaša intima, dok yogom vi vašu intimu izlažete direktno moćima učitelja, koji živ kontrolira, nadzire vaše centre emotivne, psihičke… Otvara vaše kanale, ulazi u vaše tijelo, glavu, najfinije strukture vaše duše, živce, jer je on to u yogi izvježbao i kako kaže, samorealizirao „sebe“ u tim stvarima. Nadalje, čemu smisao vašeg života ako vas, kako on kaže, vodi… Ali kamo, kojem bogu ? Čijem bogu? U koju svrhu on to nama daje? Da ne bi smo kojim slučajem postali i mi bogovi kao on? Draga braćo i sestre, čak ni one male sposobnosti koje su gurui izvježbali ne mogu za života prenijeti na više od jednog učenika, koji bi ga, po nekim njihovim pravilima trebao zamijeniti. U ovakvom vidu opuštanja vi ste direktno pod kontrolom i nadzorom učitelja koji je pronio yogu na zapad: vaša intima, vaš najskrovitiji dio… Vi više niste Vi – nakon određenog perioda vježbi. Sve vježbe, sve mantre Od Oma (kozmičkog zvuka koji se pjeva na samom početku vježbi u učionicama) i mnogo čega drugog, otvara vaše kanale bogu zvanom „GURU“- čovjeku,  kojem ste osuđeni klanjati se kao kultu do kraja života., meditirati na njegov božanski lik… Na to nasjedaju  tisuće sljedbenika diljem svijeta.   Pitam se danas – kako sve to isprati iz sebe? Kako se vratiti u svoju vjeru, svoj put i svoje služenje Bogu, jedinom stvoritelju neba i zemlje?

No, ono što je sada meni potpuno jasno i vidljivo to su nepovratne posljedice onog što guru u tvojoj duši, emocijama, osjećajima, mozgu, naprave. Spale, isperu, da ne znaš ni tko si, ni što si. Kao da ti je dio mozga amputiran. I samo dragi Bog zna što je sve učinio tvojoj duši. Posebno tvojoj osobnosti. Emocije su mu najvažnije, tvoja osobnost, sve tvoje znanje, tvoja snaga, pa čak i onda kada izađeš iz tog kruga, i nakon tri godine. Kad jednom kroz vježbe yoge otvorite vaše kanale duhovnosti yoge, vi nakon nekog vremena, pod palicom gurua ne upravljate sobom, ili samo mislite da ste svoji… Moji senzori, moja suptilnost koju nitko ne može uzeti, ali zaprljati da, to vidi, prepoznaje… Ja, kao zdravstveni djelatnik običavam reći da ulazi u „vašu medulu oblongatu“ u mozgu, koja je zadužena za sav vaš mehanizam života i smrti, vitala i vitalnih centara vaše osobne moći, snage znanja koju donosite sa sobom. Guru nema žive vjere, njemu je najvažnije spaliti sve emocije kod ljudi, osjećaje, da postaneš indiferentan… Poslušnost je njihova najveća vlast nad vama i to je njihovo poslanje. Njemu, kad po asramu žene plaču, on je kao ljuta zvijer. Ako žele zavladati s tobom, traže ono gdje si najtanji… Kako sam osoba velikog životnog iskustva, snage vjere, dubokih korijena, prepoznala sam da guru, doslovno, poput „vampira“ sve čulne, duhovne izvore, sve što molitvom za sebe priskrbim usiše kao usisivač“, na organskom , fizičkom planu. Toliko daleko ide. Ne preže ni pred čim… Indiferentnost je tu jako važna, kako bi njegovu duhovnost razlikovao – koja je ravna duhovnom  kriminalu… Stalo mu je da je poistovjetiš i prihvatiš kao čistu profinjenu, živu vjeru Isusa Krista. To je bio trenutak kada sam bez razmišljanja izašla iz svega toga, kao da nikada nisam tamo ni bila… U mozgu se dogodio jedan klik prepoznavanja, rekla sam sebi: prijatelju moj, ta tvoja duhovnost nije ni blizu moje vjere, vjere u Krista.  Rekla sam sebi, i danas vama kažem: draga braćo i sestre, oni nas trebaju, ne mi njih. Mi imamo živu vjeru, njihova duhovnost im to nije podarila zbog egoizma, istoka. A svijest o tom nepreglednom duhovnom egoizmu ne ostavlja  dušu poput mene, koja misli, koja ima svoju prošlost, svoje korijene, ravnodušnom. Taj stvor ulazi potpuno u vaš nevidljivi svijet… Kad on uđe osjećate se ispravnim i bezvrijednim, a slike i sjećanja o njemu samom naviru, do gadljivosti…

Ines Bonazza

PODIJELI