Kad socijalisti vladaju zlo bude
Povijest će zabilježiti, ako joj bude dozvoljeno, da su na početku trećega tisućljeća knezovi ovoga svijeta preko svoje slijepe sluškinje socijalističke internacionale izvršili udar na čovjeka kroz pravni aparat izbrisavši njegov tradicionalni binarni rodni sustav. Čovjek je stvoren kao muško i žensko (usp. Post 1,27), a socijalisti trećega tisućljeća revolucionarni su ideal vidjeli u dokidanju te bogomdane različitosti i za šaku „Sorosevih“ dolara u vidu četverogodišnjega mandata promijenili cjelokupno zakonodavstvo nacionalnih država s bijednim učinkom protjerivanja oca i majke iz javne legislative i pobožanstvenjenja rodne frazeologije temeljene na homoseksualnosti ili seksualnoj nastranosti (queer). Korijen tih današnjih promjena otkrio je Zoran Milanović na partijskom derneku na kojem je kao uzor svojim partijašima istaknuo Adama i Evu u istočnom grijehu. Ta je nakaradnost provedena globalno od Argentine do Hrvatske izravnom prisilom kroz zakonodavstvo, a mediji su u ovom slučaju služili kao deratizacija zdravorazumskih pitanja i opravdanih prosvjeda. Sve je prošlo kako su nalogodavci željeli, a njihove se socijalističke sluge nisu pošteno niti oznojile, jer u generaciji slaganih nema pobunjenika.
Dokaz sluganske poslušnosti socijalista i puzajućega napredovanja gender terminologije jesu obrasci s kojih su protjerani ‘otac’ i ‘majka’. U ovoj su fazi zamijenjeni riječju ‘roditelji’ s vjerojatnom tendencijom buduće specifikacije ‘roditelj A’ i ‘roditelj B’. I to opet za jedno privremeno razdoblje u kojem će djeca imati biološku povezanost s bar jednim roditeljem. Konačna će inačica biti nešto u smislu ‘pazitelja, skrbnika, staratelja’ u epohi kada će djecu tehnološki u inkubatorima producirati vlast s onakvim oznakama, nadarenostima i afinitetima koje bude smatrala da su joj potrebne. A tzv. roditeljima iznajmljivati otprilike kao bilo koju drugu robu. Tek će tada na svoje u konačnici doći queer aktivisti, jer će rod doista biti dokinut, a žene više ne će bivati trudne niti rađati. Isfabricirani čovjek budućnosti bit će ovaj dječak sadašnjosti.
Obrazac iz kojega su protjerani otac i majka
Da ipak i ne mora biti baš tako nadu daje mađarski premijer Viktor Orban, koji se u Europskoj Uniji sve više nameće kao jedini državnik, svojom izjavom da on Zorana Milanovića ne doživljava kao hrvatskoga premijera, nego aparatčika socijalističke internacionale. Znakovito je da tu očitu istinu nikada nitko nije izrekao u Hrvatskoj, osim našega portala koji svako malo nastoji razotkriti špance i pljačkaše naših dana i pozadinu lijevo-liberalne ideologije. Ta činjenica otkriva tromost i tupost javnoga društvenoga i političkoga života u Republici Hrvatskoj. A u predizborno je vrijeme presudno za našu sadašnjost, ali i još više za budućnost, da birači postanu svjesni istine da socijalisti, tipa Milanovića i drugih SDP-ovaca, ne služe naciji niti državi, nego svojoj internacionali. Važno je da to shvate oni što oči imaju, a ne vide. Na skorim će izborima njihov birački listić, na žalost, jednako vrijediti kao i onih što vide. Kako uz takve izabrati hrvatskoga Orbana čije riječi da on zna da Milanovićev govor nije misao i duh hrvatskoga naroda otkriva veličinu državnika koji se ne dozvoljava uvući u prizemno isključivo rječoborstvo. Da su takvi kao on vladali europskim državama u 20. stoljeću vjerojatno bi povijest bila pošteđena dvaju svjetskih ratova. Ako je suditi po hrvatskim medijima Hrvati su još u predrevolucionarnom dobu u kojem se revolucionarne istine ne propituje, nego ih se šutke slijedi u smrt kao što su šutke s obrazaca nestali „otac“ i „majka“. Onih što oči imaju, a ne vide bilo je i u davna vremena kako je posvjedočio Nazarećanin. Ponajviše je zbog toga napredak tako mučan i spor, pa katolički biskupi još danas dvoje i raspravljaju o pojavama koje su za svetoga Pavla tako jednoznačne. Zahvaljujući poslanici Rimljanima ta je jednoznačnost dostupna svima, a katolicima obvezujuća: „Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedan za drugim te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine, nego i povlađuju onima koji čine.“ (Rim 1,26-27.32).
Strip s početka teksta na jednostavan način otkriva u kojoj je mjeri zapadni čovjek slagan da ljubav prema sebi i svome tumači kao rasizam i ksenofobiju. Tako i protunaravno hoće učiniti naravnim. Volja za samouništenjem dostići će točku kada će oni što sprječavaju suicid biti smatrani izopačenicima. Sudbina slijepoga koji se od slijepoga voditi dade već je otprije izvjesna.
Izvor: Vjera i djela – portal katoličkih teologa; autor: Antun Budimir
