Mladima koji su se spremno odazvali u obranu Domovine za Domovinskog rata početkom 1990-tih godina 20. stoljeća i založili svoje tek procvjetale živote, potrebno je zahvaliti i iskazati poštovati za podnesenu žrtvu. Isto tako tadašnji studenti apsolventi napustili su sveučilišta, kako bi kao dobrovoljci stali u obranu stoljetnih djedovskih ognjišta svojega naroda što je za svaku pohvalu. Ipak, mnoge od njih i s izvrsnim uspjehom sve je to pokolebalo da nakon završetka rata dovedu svoje školovanje do kraja. Više nisu imali snage, želje niti ideala pa su ostali na pola puta ni na nebu ni na zemlji“. Umorili su se od života i nisu ustrajali u zadanim ciljevima i prvotnoj namisli, što ih je ostarjelo i u bitnom usporilo. Jer koliko brzo ideale budemo u životu gubili, toliko ćemo brže starjeti i mrijeti! (Split, 22. srpnja 2016.)
fra Mate Tadić,OFM
