Oprostili smo se od našeg poznatog hrvatskog svećenika franjevca i karizmatika fra Zvjezdana Linića koji je preminuo ujutro 07.12.2013. godine. Svi koji su poznavali fra Zvjezdana u velikoj su tuzi iako smo svi svjesni da je fra Zvjezdan otišao u Isusov zagrljaj i da sada gleda Gospodina oči u oči u Njegovom Nebeskom Kraljevstvu. Nikada neću zaboraviti seminare i duhovne obnove u Taboru koje sam pohađao i našega fra Zvjezdana koji je ljubio Boga i čovjeka, a najviše malenoga i siromašnoga. Ono što me fasciniralo jest to da je fra Zvjezdan imao vremena za svakog čovjeka, maloga i velikoga, vjernika i nevjernika, katolika, pravoslavca, muslimana ili ateista. Fra Zvjezdan je jednostavno volio čovjeka kojega je Bog stvorio na sliku i priliku svoju. Nikada neću zaboraviti seminare i duhovne obnove u Taboru i fra Zvjezdana pod pauzom kada je išao od kapelice kroz hodnik i usput grlio ljude kojima je njegov zagrljaj bio jako važan. Tako je jednostavno živio Fra Zvjezdan jer je imao osjećaja za najmanje, one koji su bili ranjeni i odbačeni i njima je njegov zagrljaj značio jako puno, a nekima kao svako bogatstvo ovoga svijeta jer mnogi nisu imali nikoga svoga, niti rodbine niti prijatelja, a i nikoga tko bi im pružio ljubav ili rekao toplu riječ.
Nikada neću zaboraviti braću i sestre koje sam upoznao u Taboru, a i molitve za ozdravljenje ili oslobođenje koje je predvodio fra Zvjezdan nakon kojih su se dogodila mnoga ozdravljenja i obraćenja. U Taboru nije nedostajalo ni šale pa tako dok sam pod pauzom stajao na hodniku do mene je došao fra Zvjezdan onako sav ozbiljan pa me upitao: “Jesi li se obratio?” Ja sam mu odgovorio:”Jesam!” A on je meni odgovorio: “Ja se trudim!” Također smo mogli čuti i o molitvi i molitvenim košaricama u kojima smo stavljali molitvene nakane, jedna košarica je bila za molitvene nakane, a druga za molitvene zahvale Gospodinu Isusu. Fra Zvjezdan je znao reći: “Napišite na papirić i molitvenu zahvalu, možda vam Bog nije uslišio molitvu, ali vi se Njemu unaprijed zahvalite jer kakav bi to bio Bog ako mu se unaprijed zahvalite, a On da vam ne usliši molitvu za koju ste zahvalu izrekli unaprijed.” Biti ću iskren da teško zaplačem i od djetnjstva sam rijetko plakao, ali onaj dan kada se fra Zvjezdan preselio u vječnost slušao sam Katolički radio i u eteru su pustili jednu emisiju u kojoj je gostovao fra Zvjezdan i kada sam čuo glas od fra Zvjezdana oči su mi bile pune suza koje su mi počele teći niz obraze.
Slušam komentare od ljudi koji su u vjeri i koji mi kažu da ne vrjedi plakati jer fra Zvjezdan sada moli još više za nas i to znamo svi i toga smo svjesni, ali nam ipak bude teško jer smo mi našega Patera jednostavno voljeli i volimo ga još uvijek i sada kada nas zagovara na Nebu, ali možda ne priliči jednom vjerniku da to kaže – da nam nedostaje i ovdje na zemlji. Sjetio sam se i Robija koji je pola svoga života proveo u zatvorima. Dobar je čovjek koji jednostavno nije imao sreće osjetiti pravu ljubav u svome životu. Vodili su ga krivi duhovi kroz život i tako, nakon dugogodišnje zatvorske kazne se našao na slobodi i odlučio je promjeniti svoj život, ali jednostavno, bilo je teško jer je bio izložen velikim napastima i kušnjama. Borio se protiv vjetrenjača, išao je čak bos od Zagreba do Marije Bistrice, ali na žalost, nije ustrajao… Ponovno je klonuo duhom i upao u stari grijeh pa je ponovo završio u zatvoru gdje je počeo malo više razmišljati o Bogu i o sebi i svome tužnom životu i putovima koje je kroz život prolazio. Sjetio se i seminara fra Zvjezdana Linića i Tabora koje je pohađao nekoliko puta po izlasku iz zatvora i prije nego je ponovo završio u zatvoru pa kada je vidio na Dnevniku vijest da je preminuo fra Zvjetdan odlučio mi je napisati pismo:
“Dragi brate!
Evo tužnog srca vas pozdravljam jer sam vidio na televiziji da nas je napustio naš pastir fra Zvjezdan Linić. Molim te izrazi sućut svoj braći i sestrama franjevcima, svećenicima i svim laicima jer nas je napustio Božji pastir pun Duha Svetoga, naš najdraži svećenik i karizmatik i naš najmiliji prijatelj. Pročitao sam u molitveniku gdje je Isus govorio svojim apostolima: “Oče, nisi nas ostavio u neznanju o sudbini preminulih kako ne bismo tugovali kao pogani koji nemaju nade. ”
Vjerujemo da je tvoj Sin ustao od mrtvih i da ćemo doći u vjećni život po Kristu. Molimo te, pokloni našem preminulom fra Zvjezdanu Liniću svoju vječnu slavu.Tješi ožalošćene, posebno njegove roditelje i budi im blizu. Daj pokojnom fra Zvjezdanu Liniću puninu svoga života i svjetlo Tvoje slave svjetlilo mu! Neka živi kod tebe u vječnosti. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Amen.
Brate da tebe nije bilo ne bih nikada upoznao fra Zvjezdana jer, ti si me doveo prvi put u Tabor na seminar. Ti si meni dan od Boga živoga da budeš tu na zemlji moj živi anđeo. Mnogo puta u šali znam reći da svatko ima svoj teret, a ti da si dobio mene. Nego sjeti se samo koliko si me puta pozvao na seminar u Cibonu i koliko sam se odupirao i izvlačio jer me zli vukao na drugu stranu i drugim putem, ali ti se nisi prestajao moliti.
Znaš da sam upoznao neku djevojku iz Nove Gradiške i da sam njoj trebao ići odbijajući ići s tobom u Dom Sportova na seminar Patera Zvjezdana. Želio sam pod svaku cijenu biti s njom. Zvao si me i rekao da fra Zvjezdan moli molitve za oslobođenje od zloga. Znam da si ti molio za mene i što se desilo i što je učinio Bog? Čekao sam na kolodvoru vlak, ali ga nema, kasni i kasni. Provjeravam na informacijama gdje su mi rekli da do 21.30 h neće doći, a možda i duže. Brate, ljudi ne moraju vjerovati, ali ja vjerujem da je živi Bog želio da dođem na seminar! Odustao sam od puta za Gradišku i ne odlazim u kafić nego zovem tebe jer ne znam put do Doma Sportova. Ti si se javio i sačekao si me vani, a kada smo ušli – puna dvorana ljudi u molitvi. Ljudi mole i pjevaju na sav glas, nešto predivno i neopisivo. To je stvarno neopisivo gledati – nekoliko tisuća ljudi kako pjevaju i mole zajedno i kada zovu živoga Boga. Osjetila se živa Božja prisutnost. Ako se sjećaš da sam nazvao sestru dok se u dvorani pjevalo Isusu i rekao sam sestri: “Ovo moraš čuti!” Sestra mi je rekla: “Nemoj trošiti novce, čuvaj bon.” Ja sam joj rekao: “Poslušaj molim te do kraja!” Ono što se kasnije događalo je najljepše – kada je fra Zvjezdan nosio živog Isusa u monstranci kroz cijelu dvoranu. Brate i danas se sjećam svakog trenutka jer fra Zvjezdana nosim duboko u svome srcu. Sjećam se svakog trenutka s njim jer on je bio naš Pastir, uvijek vedar i nasmijan za sav narod i sve ljude koje je htio skupiti oko sebe da budemo Božji i da nam otvori oči da gledamo Boga živoga. Hvala ti fra Zvjedane na svemu i budi naš zagovornik na Nebu.”
Josip Jurčević i Roberto Karaulac
