Male zgode iz života velikih glazbenika (7) – G. F. Handel (1)

58

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL (1685.-1759.) (1.)

DJETINJSTVO I ŠKOLOVANJE

Händel je rođen u njemačkom gradiću Halleu 1685. godine. Potječe iz obitelji u kojoj prije njega nije bilo velikih glazbenika. Priča se da je mali Georg bio neobično dijete. Kad bi čuo pjesmu ili svirku, bacio bi igračke u kraj i slušao glazbu. Dok se igrao, uvijek je pjevao ili mumljao kakvu melodiju. Njegova starija braća nisu toliko voljela glazbu, otac joj je bio nesklon, dok ju je jedino njegova majka voljela. Ona mu je kupila klavikord, kojega je Händel prije nego što je pošao u školu, počeo vježbati u kutu kućnoga tavana. Uzalud su mu prijatelji dolazili, pozivajući ga na igru. Georg je bio sretan, što je mogao, kako je kasnije u šali rekao: – Rastjerivati miševe na tavanu, svojom svirkom. Djetetovu glazbenu darovitost najprije je uočio saksonski vojvoda Johann Adolf, u čijoj je službi bio Händelov otac, pridobivši njegovu naklonost za sinovo školovanje, dok su roditelji željeli da postane pravnikom.

S devet godina postao je učenik poznatoga glazbenika Friedricha Wilhelma Zachowa (1663.-1712.), učeći orgulje, čembalo, violinu i obou – svoj najdraži instrument, svirajući djela poznatih njemačkih majstora. Händelovo se glazbeno znanje još više povećalo za boravka u Berlinu, gdje se družio s glazbenicima upoznavši suvremena francuska i talijanska glazbena djela. Nakon što mu je otac umro 1697., Händelovi rođaci odbijaju ponudu pruskoga kralja da mu omogući školovanje u Italiji, znajući da bi se time obvezao na dvorsku službu. Godinu dana je na kušnji kao orguljaš u Halleu, nakon čega se odriče službe crkvenoga glazbenika, ne namjeravajući preuzeti niti službu dvorskog glazbenika. U želji da pronađe povoljniju i slobodniju mogućnost osobnoga razvoja, 1703. odlazi u Hamburg, gdje svira različite instrumente u opernome orkestru. S prijateljem J. Matthesonom posjećuje Lübeck, gdje slušaju orguljaša Dietricha Buxtehudea (1637.-1707.).

HäNDELOVA OSOBNOST

Händel je bio visok i krupan čovjek, dugih ruku i nogu upadno velike glave, kojoj je veličinu još više povećavala vlasulja, nalik na lavlju grivu. Zbog toga je dobio nadimak Veliki medvjed. Hod mu je bio odrješit i težak, narav odlučna, a u mladosti i borbena. Jednom prigodom dirigirao je od prijatelja Matthesona operu Kleopatra, u kojoj je i skladatelj igrao jednu od uloga. Htio je dirigirati posljednjih pola sata opere, nakon svršetka uloge na što Händel nije pristao. Između njih je izbila velika svađa, tako da je pri izlasku iz kazališta došlo i do obračuna mačevima. Matthesonov se mač slomio, kada je udario o metalno dugme Händlova kaputa, pa je dvoboj prošao bez većih posljedica.

{youtube}7Ed5RYCLopc{/youtube}

Händel se nije ženio. U mladosti je dobio dvije bračne ponude od mladih i bogatih učenica. Nije ih prihvatio, jer su od njega zahtijevale, da se ostavi glazbenoga zvanja. Razlog njegova izbjegavanja braka je i to što je htio imati potpunu osobnu, novčanu i umjetničku neovisnost. U tome je uspio, ali i bio osamljen u kasnijim godinama života.

Uvijek je imao veliko samopouzdanje. Na pokusima je od glazbenika zahtijevao pokornost svojim umjetničkim zahtjevima i teško onome tko bi mu se usprotivio. Osobito se sukobljavao s talijanskim pjevačkim zvijezdama, koje su željele isticati svoju vještinu pjevanja. Händelove svađe nerijetko su završavale komičnim scenama, jer nije dobro znao engleski jezik pa bi miješao engleske s njemačkim, francuskim ili talijanskim riječima.

Ako mu pokusi s orkestrom nisu tekli onako, kako je zamišljao znao se razbjesniti. Jednom zgodom neka pjevačica s glavnom ulogom u operi, nije htjela pjevati kako je Händel želio. Uhvatio je svojom velikom i snažnom rukom prkosnu pjevačicu, te je kroz otvoreni prozor zadržao u zraku, sve dok nije obećala da će pjevati onako kako on želi.

Händel je bio poznat i kao veliki sladokusac. Jednom prilikom u nekom londonskom restoranu naručio je dva ručka, a kad ga je konobar upitao koje će vino donijeti za gospodina koji nije prisutan, odgovorio je: – Sva gospoda su prisutna. Dva ručka sam naručio zato što se još nisam navikao na dječje obroke, koji se u Londonu poslužuju.

Veliki glazbenik bio je ljubitelj životinja. Jednom je izjavio: – Sličnost između životinja i ljudi, jest samo u tome što ima ljudi koji su nalik na životinje. Međutim, nijedna životinja ne nalikuje na ljude.

 

fra Mate Tadić, OFM

 

 

 

PODIJELI