Eskimi žive u malim, složnim zajednicama i pretežno se bave lovom. Od davnina su se naučili prilagoditi teškim i hladnim uvjetima života koji ne obiluju ni klimatskim pogodnostima ni osebujnim prehrambenim repertoarom. No, to nipošto ne znači da će Eskim ostati gladan ili da se neće znati ugrijati
Nema zime za Eskime! Ovaj poznati izraz je posve na mjestu. Ti neobični ljudi s hladnog sjevera ne mogu se smrznuti čak ni kad su najniže temperature, jer su utopljeni krznom ili kožom svoje lovine. Područje na kojem obitavaju obuhvaća morske obale arktičke i subarktičke regije, sjeverne Amerike i sjeveroistočnog Sibira.
Male zajednice Eskima žive nomadskim načinom života. Pretpostavlja se da imaju zajedničke korijene sa sjeverno-američkim Indijancima, a njihovo prvo pojavljivanje datira 2.000 godina prije Krista. Danas ih ukupno ima oko 90.000. U svijetu su poznati pod imenom Eskimi, koje potječe iz indijanskog jezika, a znači onaj koji jede sirovo meso, no, oni sebe nazivaju Inuitima, što znači ljudi.
Lovci i sakupljači
Ti ljudi niskog rasta i za naše pojmove čudnovatih navika i običaja, još od prahistorijskih dana su mnogo polagali na tradicionalne zakonitosti. Njihov današnji način života uglavnom se ne razlikuje mnogo od onoga u davnoj prošlosti. Oni su lovci i sakupljači. Od ulovljene životinje iskoristit će svaki dio. Tako će se od surove zime odbraniti odjećom od medvjeđeg, tuljanovog i lisičijeg krzna ili kože. Kosti tih životinja iskoristit će za pravljenje igala.
Od davnina su se naučili prilagoditi teškim uvjetima života koji ne obiluju ni klimatskim pogodnostima ni osebujnim prehrambenim repertoarom. No, to nipošto ne znači da će Eskim ostati gladan ili da se neće znati ugrijati. S obzirom na to da u njihovom podneblju nema ni drveta ni ugljena, Eskimi se griju ložeći životinjsku mast, a u nedostatku povrća njihova tradicionalna prehrana počiva na mesu. Takva specifična prehrana dala bi naslutiti da možda obolijevaju od bolesti uzrokovanih povišenom razinom holesterola, no, situacija je upravo suprotna.
Zahvaljujući upravo njihovim prehrambenim navikama, stručnjaci su u svojim proučavanjima došli do vrijednih saznanja o vezi između omega-3 masti i smanjenja srčanih bolesti. Naime, Eskimi konzumiraju meso i mast morskih sisavaca u kojima nema ugljikohidrata nego mnogo masnoća, a one ne uzrokuju današnja uobičajena kardiovaskularna oboljenja zato što su masti morskih životinja nezasićene. Stoga je krv morskih životinja bogat izvor vitamina i minerala nužnih za čovjekov opstanak.
Jedan od njihovih najpoznatijih specijaliteta upravo je juha od tuljanove krvi. Slove za iznimno izdržljiv i snalažljiv narod. Iskusni su u lovu i ribolovu, u stanju su loviti po najnižim temperaturama i danima ne okusiti hranu. Pritom koriste prijevozna sredstva koja sami izrađuju.
Kad ribare i love tuljane, služe se kajakom izrađenim tako da se preko kostura koji čine morževa rebra navuče tuljanova koža. Proces izrade takvog plovila iznimno je delikatan i zahtijeva visok stupanj vještine i znanja. Kad idu na zahtjevnija i duža putovanja, koriste se prostranim čamcem drvene osnove koju presvlače tuljanovom ili morževom kožom i koji je u stanju podnijeti teret od oko tridesetak ljudi i nekoliko tona materijala. Takav se čamac zove umiak, a često se naziva i ženskim brodom. Toliko o njihovim vodenim putovanjima.
Eskimski psi
Kad love na kopnu, služe se sankama u koje su upregnuti eskimski psi. Porijeklo tih pasa seže u daleku prošlost od prije 35.000 godina kad su psi iz sibirskog podneblja bili križani s arktičkim vukovima. Ti psi oduvijek su bili uz ljude sa sjevera, a glavna im je zadaća olakšati život svojim ljudskim vlasnicima. I prije nego što su izmišljene sanke, ti su psi lovili s Eskimima, a oni su ih počeli dresirati u skladu s vlastitim potrebama.
Ovi psi su veoma izdržljivi, a služe uglavnom za prijevoz i pomoć prilikom lova, jer njuhom otkrivaju rupe u ledu koje tuljani koriste za disanje, ili pak ulovljene životinje prenose do odredišta i sl.
Najstariji muškarac upravlja zajednicom
Eskimi, kako smo već naveli, žive u malim, složnim zajednicama i pre“Ti ljudi niskog rasta i za naše pojmove čudnovatih navika i običaja, od prahistorijskih dana su mnogo polagali na tradicionalne zakonitosti. Njihov današnji način života uglavnom se ne razlikuje mnogo od onoga u davnoj prošlosti. Oni su lovci i sakupljači. Od ulovljene životinje iskoristit će svaki njezin dio”težno se bave lovom. Na čelu tih obiteljskih zajednica, koje se udružuju upravo ne bi li zajednički prebrodile teške životne uvjete, obično je najstariji muškarac sposoban za lov.
Nerijetko dolazi i do sporazumnog partnerstva između dva muškarca čija je zadaća štititi se međusobno na dugom putovanju te koji međusobno dijele svoje žene. U obiteljskoj zajednici Eskima poslovi su jasno podijeljeni na muške i ženske, odnosno žene se bave domaćinstvom, a muškarci se brinu za lov i kuću.
Tipična eskimska kuća izgrađena je od kamena ili naplavnog drveta. Ljeti obitavaju u šatorima načinjenim od kože karibua (tip jelena) i tuljana. Čuveni eskimski iglu koristi se uglavnom na putovanjima, a sagrađen je od snijega i leda. Šator je namijenjen jednoj obitelji, dok u kućama od kamena ili snijega ponekad bude i nekoliko obitelji.
Eskimi žive tradicionalno, oslanjajući se na vlastitu stoljetnu tradiciju i običaje i ne tražeći mnogo. Karakteriziraju ih osobine kakve su skromnost, praktičnost i racionalnost.
Inuitska kultura obiluje brojnim mitovima i legendama, usmenim predajama (koje su ujedno osnova njihove književnosti iako ih je danas većina pismena). Svi ti kulturni elementi moralnog su predznaka i cilj im je praktično usmjeriti narod na pravi put. Religijska uvjerenja Eskima u prošlosti su se oslanjala na štovanje animizma i vjerovanje da svako ljudsko biće ima nekoliko duša i inih duhovnih elemenata od kojih je jedan od važnijih bilo ime.
Temeljna vjerska figura bio je šaman čije su se funkcije bazirale na dijagnosticiranju bolesti, posvećivanju lova itd. Danas ih vezujemo za kršćanstvo i njihovo karakteristično štovanje šamanizma.
Svi govore dijalektima jednog jezika
Primjetno je da su obilježja ovog naroda izuzetno zanimljiva. Svaki član eskimske obitelji ima dobro ustvrđenu ulogu, a posebno se cijeni mudrost i riječ najstarijeg člana. Iako je uvriježeno mišljenje da Eskimi ne govore mnogo, oni to ipak čine i to riječima bogatog jezika.
Raštrkani na mnogo područja, svi govore dijalektima jednog jezika koji spada u skupinu takozvanih eskimsko-aleutskih jezika. Poznaju više od stotinu izraza za različite vrste snijega i njegovih oblika. Naprimjer, snijeg općenito nazivaju aput, mehki snijeg koji pada na zemlju muruanek, svježi snijeg nutarjuk, snježnu oluju pirta, snježni blok utvak itd.
Zanimljivo je da taj jezik ne poznaje infinitiv i sve se izražava trećim licem jednine. Kad smo već kod zanimljivosti, spomenimo za kraj i neke koje bi našem savremenom svijetu mogle poslužiti kao uzor. Eskimski rječnik ne poznaje riječ rat, što doista pokazuje hvalevrijednu etičnost i miroljubivost tog naroda. Oni se ne sukobljavaju, a dođe li do konflikta, dvojica sučeljenih stanu jedan nasuprot drugom i naizmjence pjevaju pjesme rugalice. Ritual promatra okolina koja naposljetku i odlučuje ko je upravu, te se sve završava, ne biste vjerovali, veseljem!
Lov na bijelog medvjeda
Osim lova na morske životinje, Eskimi su poznati i po lovu na bijelog medvjeda. Otkad je 1967. godine donesen Zakon o kontroli lova, a u novije vrijeme i onaj o zaštićenoj vrsti, broj medvjeda se povećao te su, inače siromašnim Eskimima, priskrbljene nove nevolje.
Eskimi su bili jedini narod koji je imao pravo lova na tu životinju te mogućnost prodaje tog prava zainteresiranom lovcu strancu. Danas Eskimi negoduju zbog odluka ekoloških udruga da se u potpunosti zaštiti ta vrsta. U okolnostima u kojima žive, oduzimanjem prava na lov bijelog medvjeda Eskimi bi izgubili mnogo, jer od medvjeda izrađuju prekrivače, čizme, rukavice i đonove za cipele, dakle nužnosti, a dimljeno medvjeđe meso smatraju poslasticom.
