Dvije riječi

109

Autor: Suzana V.

Koliko dvije riječi mogu biti moćne u našem životu. Jednostavan i savršen, to ne može biti svatko. Treba tako živjeti, biti jednostavan, savjestan, skroman, ponizan, moralan, dostojanstven, pošten, kulturan, strpljiv,…, slijedi mnogo pozitivnih osobina čovjeka, gdje time postaješ i savršen. Kao što priroda ima svoju ljepotu, izvornost, koja daruje najljepše žive slike, da oči naše vide i osjete, oceana, mora, rijeke, slapove, planine, sunce, vjetrove, životinje,…., tako i mi bi trebali slijediti taj božanski dar. Bez težnje za isticanjem svog ja, bez težnje za moći i slavom, bogatstva, natjecanja bolji sam od svih. Podcjenjivanje svakog, oholost, škrtost, koja nam zahvati um, jer mislimo da si ti baš onaj, kome se dive, i tu naš um postaje izgubljen, više ne možemo biti jednostavni i savršeni. To nikako. Biti takav znači biti normalan, a malo je takvih osobina kod svih nas. Izgubimo se u svom svijetu, u svim nevoljama. Mi mali se gubimo što um opteretimo ljubomorom, ogovaranjem, zavidnošću, ne prihvaćanjem pojedinca kao takvog, a veliki se izgube u svom materijalizmu, pohlepi za još nečim većim, izgube se u tom moru zlatnog sjaja. Zar nije ljepše pružiti ruku dobrote, osmijeh koji će uljepšati dan svakome, uživati u sreći, u svemu što nas okružuje, prepustiti se srcu, emocijama, pustiti suzu radosnicu kad treba, biti ponosan na sebe zbog toga što si upravo takav, i što smo dio ovog svega što nas okružuje i što smo doživjeli. Budimo sretni na ovaj komad zemlje što imamo , na sunce što nas grije i nebo koje nas ljubi. Ali ne, mi ne znamo uživati u tolikoj sreći, jer smo sve samo ne jednostavni i savršeni. Bez obzira tko smo, što smo, gdje smo, svi smo jedno i ta ljepota je sva satkana u tome. Biti jednostavan i malen, uživati u malim stvarima, veseliti se uspjesima, poštivati sebe i druge, graditi svoje samopouzdanje, truditi se ostvariti svoje ciljeve, snove, biti prijatelj, vjeran suputnik, za sve to treba velika strpljivost i poniznost, snaga uma da prepozna dobro i zlo, ostati čvrst kad je najteže, nije lako takav biti. Imamo one koji su nas svojim primjerom oduševili, upravo zato što imaju sve ove vrline i talente, učimo od njih. Ne možemo svi biti talentirani , umjetnici, sportaši, i sve drugo da ne nabrajamo, ali svi smo mi potrebni jedno drugom, svatko od nas je pokretač nekome koji daje vjetar u leđa, snagu da idemo dalje, iako ne vidljivi ali smo tu. Budimo zahvalni na tome. Mnogo je onih koji žele da nas svjesno povrijede, naše talente, uspjehe, naš trud, naše emocije, na bilo kojoj osnovi, uživaju u tome, o kako je to tek okrutno i koliko je daleko od ove dvije riječi jednostavan i savršen. Lijepo u Bibliji piše ;“ Ne sudite da ne budete osuđeni, praštajte pogreške“. Znamo da je to veoma teško, ali moramo nastojati biti najprije prijatelj sebi, a onda i svim drugima. Jednostavno treba da osjetimo mir duše u srcu i prepustimo se toj savršenoj božjoj ljubavi.

Izvor: www.put-istina-zivot.com

 

 

 

 

 

Poštovani pratitelji portala,

ovim putem vas pozivamo na suradnju.Vaša svjedočanstva iz života i vjere,vaše autorske radove tekstove i pjesmice,vjerske,duhovne ili domoljubne tematike koje niste objavljivali na drugim portalima ili drugim medijima,VIDEO CLIPOVE možete nam poslati na email [email protected]  mi ćemo ih objaviti.Hvala i neka vas prati Božji blagoslov!

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI