Dva Božja dara Portalu prije Došašća

Samo petak, subota i nedjelja. Veliki popust! Božićno sniženje svih artikala! Ako plaćate gotovinom, još 10% popusta. Kartično plaćanje je beskamatno. Zbog vas ovaj vikend radimo od 8 do 23 sata.
Bombardiraju nas, napadaju, ulaze nam u privatnost svim mogućim mailovima, reklamama u poštanskim sandučićima, a sve samo da bismo trošili. Kao da je „blagdansko“ trošenje nešto posebno važno, nešto….. Nisam se zabunio kad sam u navodnike stavio „blagdansko“, jer za mene nisu blagdani vrijeme za trošenje, vrijeme za darivanje. Ako daruješ, daruješ bez posebnog povoda i to čitave godine. Ako trošiš, trošiš za ono što ti je potrebno, a ne da kupiš novu rasvjetu za božićnu jelku, kuglice, da napuniš podrum vinima koja su na akciji, da pretvoriš stan u skladište deterdženta za rublje, da se tuširaš u sredstvima za pranje posuđa, da stubište zaliješ sredstvima za čišćenje podova jer čistačica loše pere. Sve su to gluposti.
Blagdansko – taj pridjev u meni ne izaziva gužvu po dućanima, taj pridjev me podsjeća na negdašnju tihu sreću obiteljskog doma, onog istog koji je sad ostao samo dom, jer u njem obitavam samo ja, taj pridjev me podsjeća na to da počnem čistiti po svojoj unutrašnjosti, da moram očistiti sve kutke moje duše, da sve mora blistati, da se moram duhovno obnoviti i pripraviti za spomen na rođenje Isusovo.
Blagdansko – to u meni budi sjećanja na neka druga vremena, na lijepe trenutke unutar četiri zida, u domu, u kući, u crkvi, ali ne na ulici. Zar ćemo blagdanski izaći u grad i na glavnom gradskom trgu se najesti pečenih kobasica i popiti kuhanog vina? Je li to blagdansko ponašanje jednog vjernika?
Blagdansko – pa, eto, govore o vremenima darivanja, a doista nije vrijeme darivanja, barem ne materijalnog. Zar ćemo u siječanj zube staviti na klin, ali glavno da u prosincu ima purice s mlincima, odojka, francuske salate, minimalno pet vrsta kolača sa barem dvije tri kile oraha, skupih kao čisto zlato. Meni nema ništa ljepše nego ono drugo darivanje, darivanje kad daješ sebe, kad daješ nešto svoje. Po tome, meni su blagdani svaki dan kroz godinu, jer se nemilosrdno i bespogovorno dajem drugima, pomažem ljudima, tješim ih kad su tužni, radujem se zajedno sa njima, brinem o njima, kuham im, to mi je postao način života. Dakako, to je moje svakodnevno darivanje tim ljudima i svjestan sam da je to Božje djelo, da je to želja Božja.
No, znate, moram vam iskreno reći, volim i primati darove. Dva najljepša dara meni za ove nastupajuće blagdane su ideje i pristanci dviju žena koje su odlučile pružiti svoju besplatnu pomoć potrebitima ovdje na portalu. Eto, te dvije suradnice vratile su mi vjeru u dobrotu ljudi, vratile su mi vjeru da se može kad se hoće, vratile su mi vjeru u dobro.
To su naše suradnice – pravnica i psihologinja. Vratimo se sad na početak. I ja sam vas na neki način sad bombardirao reklamom o pravnim savjetima i psihološkom kutku, ali valja nam uvijek ukazati na pozitivne primjere iz prakse, a ono što je najbitnije – valja nam svima čvrsto moliti za naše dvije volonterke koje će se možda osmjehnuti na ovu moju rečenicu, ali mislim da je i njihov dolazak na naš portal Božji prst, djelo Božje. Bogu hvala na njima….
Mir i dobro!