U SAD-u predsjednici ograničeni na dva mandata (1951.)

22. amandman Ustava ratificiran je u SAD-u 27. veljače 1951. godine, čime su uvedena ograničenja na trajanje predsjedničkih mandata u toj državi. Do tada nije bilo ograničenja, tako da je npr. predsjednik Franklin Delano Roosevelt biran čak četiri puta zaredom za predsjednika SAD-a.

Spomenutim ustavnim amandmanom uvedeno je pravilo da ista osoba može samo dva puta biti birana za predsjednika SAD-a. K tome, ako je neki potpredsjednik iskoristio više od dvije godine prethodnikovog mandata (npr. ako je predsjednik umro u prvoj polovici mandata), on može biti biran još samo jednom za predsjednika.

Ipak, i uz navedena ograničenja, netko teoretski može biti predsjednikom SAD-a više od osam godina. Ako naslijedi mandat od preminulog predsjednika u zadnjem dijelu četverogodišnjeg razdoblja, može se još dva puta kandidirati i pobijediti, što znači da bi ukupno skupio maksimalno deset godina na položaju predsjednika SAD-a.

U ostalim svjetskim državama su predsjednici većinom ograničeni na dva mandata, osim u nekoliko slučajeva (npr. Tadžikistan, Kiribati i Sejšeli imaju dopuštena tri mandata). Neke države nemaju praktički nikakvih ograničenja u broju predsjedničkih mandata. To su Italija, Srbija, Bjelorusija, Uganda, Šri Lanka i Venezuela. Najduži pojedinačni predsjednički mandati su sedmogodišnji – u Izraelu, Republici Kongo, Ruandi, Senegalu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Italiji i Irskoj.

Prvi Britanac s četiri vojvodske titule (1818.)

Charles Gordon-Lennox, aristokrat koji je prvi u britanskoj povijesti uspio skupiti čak četiri vojvodske titule rođen je 27. veljače 1818. godine. Naime, od oca je naslijedio dvije britanske titule vojvoda (engl. Duke of Richmond i Duke of Lennox) te jednu francusku (Duc d’Aubigny), a po jednoj je baki bio unuk i nasljednik posljednjeg vojvode od Gordona, iz obitelji koja je izumrla u muškom koljenu. Britanski kralj učinio je Charlesa Gordon-Lennoxa stoga novim vojvodom od Gordona (engl. Duke of Gordon), čime je on dobio i četvrtu vojvodsku titulu.

Charlesova titula vojvode od Richmonda odnosila se na Kraljevinu Englesku, dok se titula vojvode od Lennoxa odnosila na Kraljevinu Škotsku. Kao što je spomenuto, titula vojvode od Aubignyja bila je francuska titula, dok se titula vojvode od Gordona odnosila na cijelu Ujedinjenu Kraljevinu. U svim spomenutim zemljama vojvodska titula bila je najviša u hijerarhiji aristokratskih titula.

Golema kolekcija titula nije bila slučajna. Naime, Charles Gordon-Lennox potjecao je od britanskog kralja Karla II. (Charlesa II.) koji je vladao Engleskom i Škotskom, a bio je u dobrim odnosima i s Francuskom. Obitelj Gordon-Lennox potekla od jednog nezakonitog sina kralja Karla II., kojeg je otac vrlo dobro obdario titulama.

Uz to što je imao četiri vojvodske titule, Charles Gordon-Lennox bio je prisutan i u britanskoj politici. Došao je 1867. na važan položaj predsjednika Odbora za trgovinu (engl. President of the Board of Trade), koji je davao članstvo u britanskom kabinetu (vladi). Taj je položaj bio sličan položaju ministra trgovine u drugim zemljama, a nekoć je u Britaniji označavan i nazivom prvi lord trgovine (engl. First Lord of Trade). Jedno je vrijeme Charles Gordon-Lennox bio i tajnik britanske vlade za Škotsku (engl.Secretary for Scotland). Umro je 1903. godine u dvorcu Gordon u Škotskoj, u 86. godini. Sve četiri vojvodske titule naslijedio je njegov sin.

Zapaljen njemački Reichstag (1933.)

Dana 27. veljače 1933. dogodio se jedan od najsudbonosnijih događaja za njemačku povijest. Zapaljena je zgrada njemačkog parlamenta (njem. Reichstag) u Berlinu. Samo četiri tjedna ranije Hitler je postao njemačkim kancelarom. Njegova nacistička stranka nije imala apsolutnu većinu u parlamentu. Naime, komunisti i socijalisti imali su zajedno više zastupnika od nacista.

Glavni je Hitlerov cilj bio riješiti se ljevičara kako bi došao do većine u parlamentu i tako mogao potpuno zavladati Njemačkom. Palež Reichstaga došao je Hitleru kao naručen. U zgradi je policija pronašla jednog komunista –Marinusa van der Lubbea – koji je bio poznat kao piroman. Današnji se povjesničari ne slažu u tome je li samo on bio odgovoran za požar ili se radilo zapravo o nacističkoj podvali.

U svakom slučaju, Hitleru je to poslužilo da optuži komuniste i stavi njihove parlamentarne zastupnike izvan zakona, što je ojačalo poziciju nacističke stranke u parlamentu i naposljetku joj omogućilo preuzimanje sve vlasti u svoje ruke.

Osnovan slavni nogometni klub Bayern iz Münchena (1900.)

Dvadesesedmog veljače davne 1900. godine 11 nogometaša iz Münchenskog gimnastičkog kluba osnovalo nogometni klub Bayern. Već za nekoliko mjeseci postigli su značajne rezultate ušavši u polufinale Južnonjemačkog prvenstva.

Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj 1933. godine, klub je ušao u probleme jer su i predsjednik i trener bili Židovi. Nacisti su stoga klub okarakterizirali židovskim. Došlo je do čistki, predsjednik kluba i trener pobjegli su iz Njemačke, a klub je mogao nastupati samo u regionalnoj ligi.

Tek nakon Drugog svjetskog rata uslijedila je obnova. Bayern je svoje zlatne godine doživio krajem šezdesetih i tijekom sedamdesetih godina, kad su u njemu igrali velikani poput Franza Beckenbauera, Gerda Müllera i Seppa Maiera.

Do danas Bayern je 27 puta osvojio njemačko prvenstvo (po tome je daleko najuspješniji klub u povijesti njemačkog nogometa) i pet je puta pobijedio u europskoj Ligi prvaka (odnosno prijašnjem Kupu prvaka). Do 2005. Bayern je igrao na Olimpijskom stadionu u Münchenu, a te godine otvoren je njegov novi stadion – Allianz Arena.

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI