NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI
Tomislavgrad, 8. lipnja 2014. u 7. 30 sati
Ps 104 (103) 1ab i 24 ac. 29b-31. 34
UVOD
Rođendan Crkve kao vjernici kršćani proslavljamo u događaju silaska Duha Svetoga nad apostole i prvu Crkvu, upravo danas na nedjelju Duhova. Na dan Kristova uskrsnuća pedeset dana poslije toga događaja, Crkva dobiva snagu odozgor, Branitelja kojega je Isus obećao.
Ojačana tom snagom kao zajednica, može početi svoje poslanje naviještanja Radosne vijesti Kraljevstva Božjega svim narodima. Duh Sveti nadahnjuje Crkvu da kroz cijelu povijest nalazi nove načine naviještanja Evanđelja, te da opstane unatoč svim nevoljama na koje nailazi i ljudskim slabostima kojim su podložni sami navjestitelji.
Na početku današnjeg radosnog misnog slavlja, pokajmo se za sve trenutke u kojima smo se oglušili na poticaje Božjega Duha te se dali voditi duhom svijeta i vlastite svojeglavosti. Kajmo se i molimo milosrdnog Gospodina da nam oprosti.
HOMILIJA
Oganj je imao veliku privlačnu moć za ljude svih generacija. Ljudi se u različitim vremenima i životnim prigodama, okupljaju oko vatre. Duhovi su blagdan kada je Isusova želja ostvarena: “Došao sam baciti oganj na zemlju. Kakva radost ako sve zapalim. (Lk 12, 49). ”
Duh Sveti je plamen jedne druge vrste, on je vatra, koja sve prožima. Takvim ognjem se ne smijemo igrati. Duh Sveti nije nikakav šaljivdžija u svijetu, iako donosi pravu radost. Šala je površna, a radost ulazi u dubinu. Duhovi nisu nikakav novi blagdan, nego pedeseti dan nastavljaju liniju Uskrsa. Nakon sedam puta sedam dana od uskrsnuća Kristova od mrtvih koje smo proslavili, pedesetog dana počinje širenje Radosne vijesti po svijetu.
Isus govori o iskušavanju i taljenju u talionici patnje. U patnji se očituje nasljedovanje. Isus nije obećao svojim učenicima slavu i uspjeh, priznanje i ugled kod naviještanja Evanđelja, nego trud i muku, napor i progon.
Biskup Felix Genn u tom smislu nekom zgodom o poslanju Crkve reče: „Crkva nije nikakvo domaće udruženje, nego ona treba prožeti i promijeniti svijet.“ Oganj Duha Svetoga koji sve rastapa, ljudski gledano gubitak je jer oganj sve uništava što nema trajnu vrijednost. Ali oganj je slika nade i ljepote za nešto novo, pročišćeno i obnovljeno jer je u njemu svjetlo koje obasjava tamu.
“Duh” u hrvatskom jeziku ima više značenja. Neki odmah pomisle na utvaru koja noću luta, drugi je povezuju s nekom vrstom “razuma” i razumske snage, dok u Crkvi mislimo na Duha Svetoga, treću božansku osobu. I to onoga Duha Božjega “koji izlazi od Oca i Sina” i kome se mi “s Ocem i Sinom skupa klanjamo i slavimo”, kako se kaže u molitvi Vjerovanja.
Grčki jezik kojim je izvorno pisan Novi Zavjet označuje mnogo preciznije, te izraz kojega prevodimo s “Duh” u izvornom tekstu znači “dah – disanje”. Duh Sveti je dah Božji. Biblija pripovijeda da je stvoreni čovjek počeo živjeti, kad je Bog u njega udahnuo dah života. Ovaj dah – disanje Božje je zahvatio apostole na Duhove i više ih nije napuštao cijeloga života. Ovaj Dah Božji nam je dan na sakramentima krštenja i krizme. Blagdan Duhova nas podsjeća da nas želi prožeti taj Dah – disanje Božje.
Kad je Bog sklapao Savez sa svojim narodom, objavio se u oluji i ognju. I dao im je zakon Saveza u obliku deset zapovijedi. I to se u Starom Zavjetu slavilo kao dan Pedesetnice. U mladoj Crkvi koja se okupila na molitvu, vjetar i oganj su bili znak svemoćnog djelovanja Božje prisutnosti. I kao zakon djelovanja dao je svojima svoj Dah – disanje – svoga Duha u srce, kako su proroci najavili novi Savez. Otvorimo se i mi ovoj Božjoj životvornoj struji, koja će nas učiniti novim ljudima prema srcu Božjemu.
Zapitati se je: „Tko drži na okupu boje neke umjetničke slike da prenose umjetnikovo nadahnuće? Tko to drži u savršenim oblicima prirodu, minerale, organizme, gradove, umjetnička djela, kuće, tvornice, strojeve? Tko je složio ljudski duh služeći se drugim Duhom i koji je duh stvorio čovjeka?“
To je Duh Sveti po kojem nam je udahnuta duša kod rođenja i kojega posebno primamo kod krštenja i drugih sakramenata, a osobito u molitvi.
Najbolji nogometaš Europe u svoje vrijeme Mischel Platini je izjavio: „Sve je u životu pitanje Duha. Po Duhu će se mjeriti veličina srca.“ Današnji kršćanski blagdan Pedesetnice ili Duhova, želi nam svratiti pozornost na Zakon Duha. To je Zakon koji ne poznaje prisilu ili puko vanjsko izvršavanje. To je Zakon Duha koji nas potiče, iznutra pokreće, daje unutarnju snagu da čini dobra djela. Čovjek Duha iz ljubavi čini dobro drugom čovjeku, poštuje ga kao Božje stvorenje, biće koje ima slobodnu volju.
Primivši Božjega Duha, takav čovjek moli, živi po vjeri, radi samo ono što je lijepo i plemenito. On se raduje nedjelji, jer sa zajednicom vjernika slavi Krista kao pobjednika nad grijehom, zlom i smrću te se s njime susreće.
Istinskog vjernika nitko ne treba prisiljavati na vršenje kršćanskih obveza, nego u svome srcu sam osjeća tu potrebu, jer mu se u suprotnom, život pokazuje praznim i nedorečenim. Osjeća da mu je nedjeljna Misa izvor duhovnog bogatstva, snage i osvježenja njegovih životnih potreba. Jedini Bog težnje ljudskog srca može ispuniti svojim bogatstvom i smislenošću.
Pitamo se: „Možemo li prepoznati Božjeg Duha u nekom čovjeku današnjeg vremena? Možemo li prepoznati Božjeg Duha u našim obiteljima, roditeljima prvopričesnika i krizmanika? Jesmo li spoznali, tko je Bog i Duh Sveti i što On za nas znači?“ Božjeg Duha možemo prepoznati po istinskoj ljubavi, radosti, duhovnom miru, velikodušnosti, uslužnosti, dobroti, vjernosti, blagosti, požrtvovnosti…
U onom čovjeku u kojem prevladavaju neprijateljstva, svađe, ljubomore, pijančevanja, psovke, ružne riječi, krađe – nema Božjega Duha. Dajemo li se mi voditi Božjim Duhom i koliko nam vjera vrijedi u životu? Mi bismo danas poput apostola trebali biti prepoznatljivi po ljubavi, dobroti i kao ljudi vjere i Božjeg svjedočanstva.
Stoga, molimo danas riječima sv. Ambrozija:
Oče, podari nam mudrost,
da tebe spoznamo,
revnost da te tražimo,
strpljivost da te čekamo,
srce kojim ćemo o tebi razmišljati,
život da te naviještamo
u snazi Duha
Gospodina našega Isusa Krista.“ Amen.
fra Mate Tadić
