U noći bdijenja s tobom Gospodine,
noći tihoj i nijemoj,
u noći kad ni zvijezde više ne sjaje,
a Nebo je izgubilo glas.
U noći kad su sva kretanja stala,
u noći tame i izdaje.
U noći suza i molitve,
sati mi prolaze brzo
dok čekam sunce da izađe,
i kažem ti
-već je svanulo, Gospodine -.
“ŽENO, KOGA TRAŽIŠ?”
Koga traži to umorno
i plaho srce moje,
u koga to gledaju oči moje?
Za čijim svjetlom moja duša žudi
i da li će to ikada biti dio mene.
Da, samo je Jedan
najveći od svih,
samo me Njegova dobrota umiruje,
samo je u Njemu radost,
samo je u Njemu utjeha.
Koga tražim?
Samo Jednog u svijetu mnogih,
i neću prestati tragati
dok ne bude potpuno moj.
|
