Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

84

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

XIII. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 1. 7. 2018.

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

 

ČITANJA: Mudr 1,13-15; 2,23-24; Ps 30,2-6; 11.12a.13b; 2Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43

 

Prvo čitanje:

Mudr 1,13-15; 2, 23-24

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

 

Bog nije stvorio smrtniti se raduje propasti živih.

Već je sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta,

i u njima nema smrtonosna otrova.

I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna.

Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:Ps 30,2-6; 11.12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

 

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

 

Drugo čitanje:2 Kor 8,7.9.13-15

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:Mk 5,21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Vjerujete li Bogu? Dozvoljavate li da On u potpunosti vodi vaš život? Ukoliko tvrdite da dozvoljavate Bogu da vodi vaš život, jeste li zbog toga postali bolji ljudi? Volite li zbog toga više ljude s kojima se srećete?

Kada govorimo o vjeri, može nam se dogoditi da ponekad imamo pogrešne pojmove i da vjeru pogrešno razumijemo. Sv. Pavao je vjeru najljepše definirao u Poslanici Hebrejima 11,1:A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Čini mi se da je Isus dok je hodao ovom zemljom imao problem objasniti ljudima što je to vjera.

Danas bih želio razmatrati jedan poznati događaj kojeg opisuju tri evanđelja. Želim da nađemo pouke koje su primjenjive za nas danas. Želja mi je da potpunije vjerujemo Isusu i da na osnovi te vjere više volimo ljude oko nas.

Tekst koji smo čitali iz Evanđelja govori o Jairovoj kćeri. Smatram da bi taj opis bio nepotpun bez opisa izliječenja žene koja je bolovala od tečenja krvi. Ustvari, tekst opisuje dvije kćeri, kćeri „Abrahamovoj“ koja boluje već dvanaest godina i o Jairovoj kćeri. Oba primjera govore o vjeri. Upravo ovim događajem želio bih vam pomoći da vjerujete.

 

Homilija

 

Tri evađelista koji opisuju ovaj događaj navode tri različite perspektive te tako stvaraju široku sliku tog događaja koji nam daju cjelovitiji pogled i bolje razumijevanje same poruke. Matej opisuje da je Isus bio u njegovoj kući. On jede i pije sa carinicima i grešnicima.  Naravno, tu su i nezaobilazni farizeji koji dovode u pitanjesve to što Isus radi. Pored njih prisutni su i učenici Ivana Krstitelja koji nisu u stanju shvatiti Isusovo ponašanje i traže od Njega objašnjenje.

U tekstu se odjednom nameće rječica”gle”,što bi značilo da se uvodi nešto novo, neobično, čudno, zadivljujuće.Matej kaže da je tu došaoneki knez, a Marko mu čak spominje i ime. Zvao se Jair i bio je nadstojnik sinagoge.

Zamislite taj prizor.Knez je došao u kuću carinika! Nezamisliva stvar. Nije ga bila sramota.  Kad nevolja natjera čovjeka, spreman je uraditi ono što u drugim okolnostima nikada ne bi uradio. Došavši do Isusa, prekinuo Ga je usred podučavanja. Isus je odgovarao na filozofska pitanja farizeja i Ivanovih učenika: što se smije, a što se ne smije, što je dozvoljeno, a što nije, zašto je nešto takvo kakvo je. Tu raspravu je prekinuo čovjek koji je sa sobom donio jedan potpuno novi problem:„smrt je u mom domu, uništava moje najvrednije.“  Kakav preokret!

Ovaj pristup je radikalno drugačiji od pristupa farizeja i Ivanovih učenika, a isto tako od pristupa carinika i grešnika! To nije bio pristup sugovorniku koji na briljantnu retoriku može uzvratiti istom mjerom, niti pak pristup nekome tko je dobar za druženje. To je bio pristup nekome od koga zavisi život, nekome tko je posljednja nada, posljednja šansa. Ovaj pristup je najsličniji pristupu žene koja je patila dvanaest godina.

Jair se, bez obzira na sve okolnosti, poklonio Isusu i obavijestio ga da njegovo dijete umire. Tražio je od Isusa da mu pomogne.

Kćerkica mi je na umoru! – niko nije izuzet od tragedije. Smrt ne zaobilazi ni kneževski dom.  Nekad čovjek misli da se zle stvari dešavaju samo drugim ljudima. Osjećaj je potpuno drugačiji kad se neugodnost doživi osobno.

Sve ovo: dolazakjednom kontraverznom rabinu, prekidanje njegovog podučavanja, klanjanje pred njim u prisustvu najvećih grešnika kao i religijskih autoriteta toga vremena – sve to govori koliko je teška bila muka ovog čovjeka. Problem koji je imao potpuno ga je oslobodio od nadzora kojima je inače bio pokoran i koji su oblikovali njegov život. Vidio je samo Isusa, sebe i svoj problem. Ovo je dobra ilustracija kako izgleda čovjek koji je svjestan da mu samo Bog može pomoći. Bog je posljednje i konačno rešenje. To je zadnja stanica. To je poslednja mogućnost.

Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu! – znam da umire, ali ti dođi. Isus je bio jedina osoba čije je prisustvo poželio knez u sobi svoje umiruće kćeri.  Posljednje trenutke njenog života ovaj nadstojnik sinagogeproveo je trčeći po svom naselju tražeći Isusa. Bilo mu je od presudnog značenja da baš Isus dođe u njegovu kuću i da svoju ruku stavi na njegovo dijete. Znao je da je to dovoljno da ona ozdravi. Ova Jairova izjava je ispovijed vjere!! Ova ispovijed je slična onoj koju je dala žena koja je bolovala od izlijeva krvi. Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena. To je sličnost između Jaira, uglednog kneza i nadstojnika sinagoge, i kronično bolesne žene. Za ovo dvoje ljudi Isus je bio poslednja mogućnost koju treba isprobati.  Isprobali su sve druge mogućnosti prije nego što su došli Isusu i sve su bile beskorisne, a za ženu neke od njih i  štetne.

Isus je krenuo za Jairom. Odazvao se da pomogne. Isusa je slijedilo veliko mnoštvo i svi su ga gurkali i dodirivali.  Drugim riječima usporavali su ga.

Ponovo rječica “gle“ – opet nešto novo, neobično, izvanredno. Evanđelisti opisuje ženu koja je došla da se izliječi kao onu koja je dvanaest godina bolovala od kroničnog krvarenja. To je njezin identitet. To je ono po čemu je ona bila prepoznatljiva. Često nisam u stanju shvatiti dubinu njene patnje. Nekada se divim granicama ljudske izdržljivosti.

Žena je tu došla potražiti pomoć zato što je čula za Isusa. Jeli to metoda koju je već ranije primjenjivala pri pronalaženju liječnika koji bi joj možda mogao pomoći? Izgleda da je ovog puta bilo nešto drugačije, čula je nešto uvjerljivije. Što je to mogla čuti što bi joj pomoglo da stekne takvu vjeru uprkos svim jalovim iskustvima do tada?

Žena je imala i društvene probleme. Zbog krvarenja se smatrala obredno nečistom. U takvom joj je stanju bio zabranjen svaki kontakt s ljudima jer bi ih svojim dodirom onečistila. Međutim,ona si je postavila cilj i nije dozvolila da je u tome išta omete. Prišla je Isusu odozada.  Dodirnula je rub Njegove haljine. Iza ovog bojažljivog dodira stajala je tvrđava vjere. Ne znam kako, ali ova žena je imala zadivljujuću vjeru u Isusa. Ta vjera je bila dovoljno jaka da svlada sva razočarenja i neuspjehe koje je doživjela u posljednjih dvanaest godina. Ovakav stav je sličan onom Jairovom – ZNAM da je teško bolesna, ALI dođi, stavi ruku i ozdravit će. Slično je i s ovom ženom.„ZNAM da niko nije bio u stanju pomoćimi sve ove godine, ALI doći ću, dodirnut ću ga i ozdravit ću.“  U isto vrijeme imamoi različitost upristupu– žena je došla sama, sama je stavila svoju ruku na Isusa i ozdravila. Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena(bit ću spašena) – bila je to ženina ispovijed vjere.

Evanđelisti spominje starost djeteta i dužinu trajanja ženine bolesti. Ti periodi se poklapaju.  Kad se djevojčica rodila, kad je došla radost u Jairov dom, počela je patnja ove žene. Nema nikakva povezanosti između dotadašnjih sudbina ovih ljudi, ali zanimljivo je da su živjeli jedni pored drugih s potpuno različitim iskustvima.

Zanimljivo je i to da je ova žena odmah osjetila da je ozdravila od svoje bolesti.Nije morala čekati. U isto vrijeme i Isus je osjetio da je dodirnut na poseban način. Zanimljivo je da je žena pala pred Krista i ispričala mu svoj slučaj nakon što je bila izliječena, a je Jair je pao pred Krista i ispričao mu svoju muku prije nego što je Isus išta učinio za njegovo dijete.

Nakon togadolazi glasnik koji donosi poražavajuću vijest da je dijete (Jairova kćer jedinica) za vrijeme Jairovog odsustva umrlo. Tada je uslijedilo pitanje koje je situaciju proglasilo nerješivom i zapečaćenom. Zašto da učitelj ide dalje? Hvala mu za njegovu spremnost, ali sad je kasno. Nema više potrebe.

Čuvši poruku glasnika, Isus je odbio slušati takvu vijest i pozvao je Jaira da ne obraća pozornost na to, da se ne boji, nego da vjeruje.

Treba imati u vidu da je poruka Samo vjeruj! upućena osobama koje su uradile sve što su mogle, a ne onima koji su sjedili kod svojih kuća i „samo vjerovali“!!  To je bitna razlika!!

Isus se tada odvojio od mnoštva i požurio u Jairov dom. Evanđelisti opisuju stanje mnoštva koje je Isus zatekao u Jairovom domu. Potpuna rasijanost, plač i glasno naricanje.

Događaji ove vrste uglavnom su slični u svim narodima. Kad umre neko star, to je prilično „prirodno“, osobito ako je ta osoba dugo bolovala i sl.  Međutim, kad umre mlada osoba, onda je to kulminacija! Tada prestaje logika i razum. Ljudi su kao opijeni. Svi su šokirani jer je gubitak neizmjeran. Isto tako, u takvom trenutku ljudi su strašno ranjivi. I najmanja neumjesna primjedba na račun pokojnika može biti doživljena kao teška, gotovo neoprostiva uvreda.

Uvijek sam se divio Isusovom postupku koji je tada poduzeo. Javno je rekao da dijete nije umrlo! Kakva je to hrabrost! Kakav rizik! Ljudi su mu se podsmjehivali. Iako su samo nekoliko trenutaka ranije bili ophrvani žalošću. Slijedeći Isusov postupak bio je još radikalniji: istjerao je sve prisutne napolje! Takva atmosfera koja je vladala u kući nije bila pogodna za ono što je namjeravao uraditi.

U prisustvu Jaira, njegove žene i trojice izabranih učenika, Isus je oživio dijete. Na ovom mjestu evanđelist Marko daje podatak da je djevojčica bila stara dvanaest godina. Izgleda kao da želi reći da se život nastavlja. Nastavlja se tamo gdje je stao. Isus je zapovijedio da dijetetu daju jesti. Zašto je nije oživio u sitom stanju, da ne zavisi baš odmah od zemaljskih produkata? Isus time još jednom potvrđuje da se nastavlja normalan život u Jairovom domu. Dom je obnovljen.

Oni koji su vidjeli ovo čudo bili su zadivljeni! Sad je Jair vidio šta znači imati Isusa sa sobom i u svom domu.

Ovaj događaj je poziv na vjeru. Isus kaže, SAMO VJERUJ – U ŠTO?  Ono čemu Isus želi da nas nauči nije vjera u Njegovu moć. On je uistinu svemoćan. On može učinitii više nego što zaista čini. Ako samo vjerujem da Bog može učiniti nešto, vrlo je moguće da ću biti razočaran ako Bog u određenom trenutku ne učini onako kako sam očekivao da učini. Isus inzistira na vjeri u Njega kao Sina Božjega, u Njega kao Boga.  Postoji ogromna razlika između vjerovanja u Isusovu silu i vjerovanja Isusu! Naša vjera u Boga ne smije zavisiti od toga hoće li On učiniti ovo ili ono. Ako me i ubije, opet ću se uzdati u Njega (Job 13,15), rekao je nekada patrijarh Job.

Vjera o kojoj se ovdje govori je vjera u osobu, u Božji karakter. To je vjera da je Bog dobar. Smisao ove vjere je da se čovjek potpuno osloni na Božju dobrotu i da tu nađe svoje smirenje.  Ako vjerujemo da je Bog dobar i da nam čini dobro, onda mu možemo predati sve svoje radosti i žalosti. Što god se dogodilo, to ne mijenja naš stav prema Njemu. Vjera u Božju dobrotu može premostiti životne situacije koje ne razumijemo.

Na ovakvoj vjeri počiva naš svakodnevni život. Mi ne prestajemo vjerovati Bogu ako On ne odgovori na naše molitve na način kako mi to želimo i u vrijeme u koje mi to očekujemo. Mi znamo da Bog čini ono najboljeza nas, i to onda kada je to najbolje.

Jairu je svaka sekunda bila dragocjena. Dotrčao je Kristu što je brže mogao. Utisak koji je Isus ostavio na Jaira kad ga je konačno pronašao bio je takav da je Jair smatrao da je njegovo dijete sigurno sačuvano od smrti. Na osnovu onoga što je znao o Isusu, smatrao je da će On odmah odjuriti do bolesne djevojčice i iscijeliti je. Takav postupak je nalagalo osnovo ljudsko sažaljenje.

Međutim, sa strahom i čuđenjem je saznao da mu se Isus neće pridružiti u žurnom probijanju puta kroz veliko mnoštvo. Isus je išao svojim tempom. Kada je stigla vijest da je dijete umrlo, za Jaira je svaka hitnost izgubila smisao.

Šta je mogao u tom trenutku pomisliti o Isusu? Možda ga je mogao okriviti za „ubojstvo“ svoje voljene kćeri? Možda mu je bilo žao što je te posljednje trenutke protratio jureći kroz neku rulju, a bilo bi mnogo bolje da je ostao kod kuće uz svoju miljenicu?

Nasuprot tome, Jair je u tim teškim okolnostima shvatio suštinsku životnu lekciju. Shvatio je da Bog na neki poseban način doživljava i promatra tragedije i neprijatnosti u životu ljudi. I dok mu još sve nije bilo sasvim jasno – i iako je to možda bilo mimo ustaljenih ljudskih nazora – čudesan mir i povjerenje okružili su Jaira u Kristovom prisustvu. Tada je shvatio da svoju veliku tragediju mora staviti u ruke Velikom Pomoćniku koji nije ograničen vremenom. Grčevito se uhvatio za Krista. Bog ima svoje vrijeme i svoj tempo.

Jair je shvatio da je njegov najveći prioritet ustvari bio samo dio širih okolnosti. Isus je Bog svih ljudi. On može jasno sagledati živote i sudbine svih ljudi s kojima je bio i s kojima će biti u kontaktu.

Ovo je zaista veoma teška lekcija koju trebamo naučiti.

Jair je prekinuo Isusa dok je drugima govorio. Žena je prekinula Isusa dok je išao da pomogne Jairu i njegovoj kćerki. Isus je svima potreban i svako ga traži. Problem je kada ti ljudi koji traže Isusa počinju međusobno da se odnose kao suparnici, konkurenti, kao oni koji će iscrpiti Isusa ili ga dovoljno dugo zadržati da ne može pomoći nama.

Kakav se osjećaj budi osjećaj u čovjeku dok promatra kako Krist pomaže drugom čovjeku i oslobađa ga muke? Štotada osjeća prema Kristu? A šta prema onome kome Isus pomaže prije nego nama?

Krist je povezao sudbine ljudi koje se inače nikada ne bi sastale da su životne okolnosti tekle uobičajenim tijekom. Onaj koji vjeruje Kristu, razumjet će i ljude oko sebe. Neće se ponašati prema njima kao da ga oni ugrožavaju, neće ih promatrati kao suparnike.

Ako Bog djeluje drugačije nego što mi to očekujemo, mi to često osporavamo. Ako želimo živjeti s Isusom, onda mu moramo dozvoliti da djeluje u našem životu na način za koji On procijeni da je dobar. Nije dobro da svojim skučenim idejama i šablonama ograničavamo Isusa i ljude oko sebe.

Nevjernici u Jairovoj kući, lažni javni plač i pokvareno srce. Krist ih je istjerao iz kuće. Ti ljudi su bili tvrdokorni rugači i nevjernici. To su bili ljudi koji su u jednom trenutku plakali za Jairovom jedininicom, a u drugom trenutku su škrgutali zubima na Isusa –kao da im je Isusugrozio njihove interese jernije bilo više bilo potrebe da oplakuju dijete.

Oni koji ne vjeruju Kristu, kao po nekom obrazcu nemaju strpljenja ni razumijevanja za ljude. Krist ih je istjerao neposredno prije nego što je uskrisio dijete,vjerojatno zato što nije želio da ona zatekne atmosferu zla i nevjerstva kada se povrati u život.

Učenici su prigovorili Isusu zašto postavlja pitanja koja nemaju smisla. Nije li normalno da se ljudi u gužvi dotiču. Zašto Isus pita tko ga se u gužvi dotakao. Glasnik je rekao Jairu da je nema smisla da Isus ide dalje ako već nije uspio doći na vrijeme. Narikače su se rugale Isusu zato što je Njegova izjava da djevojčica spava nije imala smisla, jer one su znale da je ona umrla.  Kako su samo ograničene ove samouvjerene izjave. Ovi ljudi nisu poznavali Isusovo srce ni Njegove namjere. Jednostavno, nisu mu vjerovali.

VJEROVATI ISUSU, vjerovati u Njega kao osobu, vjerovati u Njegove odluke i način kako se brine o nama, vjerovati u Njegovu ljubav prema nama, da je dobar prema nama, vjerovati da nikada neće zakasniti u našem životu. To je nešto što trebamo naučiti. Vjerujmo Isusu jer On je Bog, a Bog je svemoguć.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

Kristijan Duvel, Mag. Theol.

PODIJELI