Odavno sam u tuđini
Otrgnut od zavičaja,
Kruv sa sedam kora služim
I zbog crni svi ti para.
Ja bi da se opet vratim
U Šuicu rodni kraj,
U njoj sam vam ja odrsato
Tu bijaše i moj Raj.
Dani teški usamljeni
Pripuni su znoja, boli,
Oj Šuico moja draga
Viruj da te još ja volim.
Ja bi da se opet vratim
U Šuicu rodni kraj,
U njoj osta moja mladost
Prva Ljubav i moj Raj.
Broim dane i te noći
U Šuicu kad ću poći,
Svojoj miloj dragoj Majci
U zagrljaj kad ću doći.
Ja bi da se opet vratim
U Šuicu iz tuđine,
Da me Majka tu zagrli
I kaže mi: “Dragi sine!”
U san mi se uvik vraća
Trag ditinstva i te dice,
Nigdi lipšeg zavičaja
Od te naše baš Šuice.
Ja bi da se opet vratim
U Šuicu rodni kraj,
U njoj sam ja tu odrasto
Ona mi je zavičaj!
06.03.2018. Brat Bojan.