Nema sumnje, grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici, koju se s pravom naziva i »Stepinčevom katedralom«, mjesto je oko kojega se svednevice okuplja hrvatsko vjerničko tijelo. No kao što se ni jedna rijeka nije uspjela ograničiti samo na svoj izvor, tako je i štovanje bl. Alojzija Stepinca probilo sve brane i barijere i razlilo se gdje god da žive hrvatski vjernici. Bez primisli da ćemo uspjeti obuhvatiti baš sva mjesta i vjerničke zajednice u kojima se izvan Zagrebačke nadbiskupije i Rima štuje taj hrvatski blaženik, odlučili smo na jednom mjestu okupiti uratke novinara i suradnika »Glasa Koncila« čija je zadaća bila jedinstvena: pokazati kako se bl. Stepinac štuje na području njihovih nadbiskupija i biskupija te u hrvatskom iseljeništvu. Plod je prekrasan mozaik svetosti bl. Stepinca i jedinstvo Crkve koja ga štuje i njemu se utječe.
Posebnost mozaika kao umjetničke tehnike jest u tome što se boja nalazi već u svakom komadiću i prije nego što se krene slagati u jedinstvenu sliku, dakle, ništa se naknadno ne boji. Tako je i sa štovanjem mučenika iz Krašića: nema forsiranja, nema nijansiranja, nema zapovijedi i naredbe jer, kao malokad, upravo su se u Stepinčevu štovanju stopile sve crkvene boje, i grimizna, i crvena, i crna, i bijela… i klerici, i redovnici, i laici – od istoka i zapada, sjevera i juga. Doista, »istinski je svetac među nama«.
Blaženi Alojzije Stepinac, nadbiskup, kardinal i mučenik, svjetlo u tami Drugoga svjetskoga rata i poraća, svečano se slavi diljem Splitsko-makarske nadbiskupije, a posebno u župama sv. Ivana Krstitelja na Trsteniku u Splitu i Presvetoga Srca Isusova u Košutama pokraj Trilja, koje ga slave kao svojega suzaštitnika. U oltarima tih župnih crkava ugrađene su moći bl. Alojzija Stepinca pred kojima se vjernici mole i utječu njegovu zagovoru. Vjernici s ponosom ističu osobu i svijetli trag blaženoga Alojzija Stepinca, svojega nebeskoga suzaštitnika. Stepinčeve relikvije nalaze se i u župi sv. Luke u Dubravi.
U brojnim župama nalazi se brončani kip bl. Alojzija Stepinca, kao što je u župnoj crkvi na Trsteniku, u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Rogotinu, veliki pozlaćeni kip bl. Stepinca u Segetu, ispred župne crkve sv. Petra ap. u Cisti Provo, kod vanjskoga oltara ispred župne crkve sv. Nikole u Baškoj Vodi, u župi sv. Jurja na Vojniću – Gardunu i na drugim mjestima.
U trogirskoj katedrali sv. Lovre na velikom mramornom postolju nalazi se brončana bista kardinala Stepinca koju im je tadašnji ministar kulture Božo Biškupić darovao 1998., nakon što je papa Ivan Pavao II. proglasio Stepinca blaženim.
Nekoliko je kapela i kapelica Stepincu posvećeno, kao što je u župi sv. Roka u Vinjanima, potom na razmeđi triju splitskih župa: Brda, Ravne Njive i Neslanovac, na izvoru Kosinca u župi Svih Svetih Gali-Gljev. Na Malačkoj, koja teritorijalno pripada župi Radošić, na samoj granici sa Šibenskom biskupijom, nalazi se spomen-obilježje poginulim braniteljima i kapela posvećena bl. Alojziju Stepincu. Brojne su crkve koje su Stepinca počastile kipom, slikom, vitrajima, poput Mejaša, Visoke, Pujanki, Dugopolja, Dobranja i sl., a diljem Splitsko-makarske nadbiskupije nekoliko je ulica posvećeno Stepincu.
Bl. Stepinca slave i brojne katoličke zajednice i udruge, pa čak i civilne, poput Hrvatske udruge Benedikt koja svake godine organizira proslavu Stepinčeva u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu.
U svim spomenutim župama i mjestima postoje razne pobožnosti vezane uz bl. Alojzija Stepinca. Vjernici osjećaju kako je Stepinac svojom hrabrom vjerom, svojom odanošću Bogu i rodu zadužio svakoga vjernika Hrvata te nam u teškim trenutcima opstanka u zajednici Katoličke Crkve pokazao kako se i svatko od nas treba postaviti u očuvanju svojega vjerskoga i nacionalnoga identiteta.
Silvana Burilović Crnov
Sve je veći broj vjernika iz Slavonije koji se molitvama utječu zagovoru blaženoga Stepinca. I ove je godine na blagdan Svijećnice u župi Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku započela tradicionalna devetnica u čast blaženika, koja završava svečanim misnim slavljem na Stepinčevo.
Donjogradska župa prva je u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja čuva moći bl. Stepinca, ima njegov kip u crkvi i bistu ispred crkve. Čašćenje Stepinca u toj je župi zaživjelo ubrzo nakon što je on proglašen blaženim, zahvaljujući angažmanu tadašnjega župnika mons. Martina Radmana. Jubilarne 2000. godine, na blagdan Imena Marijina, zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić blagoslovio je novi kip blaženoga Stepinca u nazočnosti biskupa Marina Srakića i Ćirila Kosa, četrdesetak svećenika i mnoštva vjernika.
Kardinal je u propovijedi govorio o Stepincu te pozvao sve, napose roditelje i mladež, da slijede blaženikov »uspravni stav« u svim životnim prilikama. Tijekom slavlja kardinal je biskupu Srakiću službeno predao pozlaćenu posudu s blaženikovim relikvijama i pisani dokument nadbiskupa Bozanića koji potvrđuje da je u posudici djelić blaženikovih kostiju. Moći su potom položene u unaprijed pripravljeno mjesto u podnožju kipa. Kip je postavljen u crkvenoj lađi, u posebno pripravljenu i ukrašenu nišu. Izliven je u bronci, visok je 130 centimetara i djelo je zagrebačkoga kipara Stjepana Divkovića.
U studenom iste godine započela su hodočašća u Krašić – među ostalima su hodočastili župljani đakovačke župe Dobroga Pastira te svećenici biskupije u okviru svoje trajne svećeničke formacije.
U župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji 11. listopada 2007. vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić predvodio je svečano misno slavlje o 290. obljetnici prvoga spomena te župe te tom prigodom otvorio i blagoslovio Pastoralno kulturno središte bl. kardinala Alojzija Stepinca, rekavši tada kako je Stepinac »bio čovjek vjere, svjedok čiste savjesti i mi smo itekako zahvalni što je hrvatski narod u tim teškim vremenima poslije II. svjetskog rata imao pred sobom svjetionik. Od njega trebamo učiti kako živjeti nadu kada je pred nama mrak«. Temeljni kamen za taj pastoralni centar blagoslovljen je 11. listopada 2006., na dan kad je 1946. godine kardinal Stepinac osuđen na 16 godina zatvora.
Blaženi Stepinac na poseban se način časti i u Mirkovcima, filijali župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima. Ondje je 7. veljače 2010. godine, o 50. obljetnici smrti bl. Stepinca, nadbiskup Marin Srakić, nakon deset godina gradnje, blagoslovio prvu katoličku crkvu u tom mjestu, koja nosi blaženikovo ime. U crkvi je oltarni reljef bl. Stepinca, rad akademskoga kipara Slavena Miličevića.
Anica Banović
»In Te, Domine, speravi« (»U Tebe se, Gospodine, uzdam«), geslo je bl. Alojzija Stepinca koje stoji na rozeti na koru crkve Svetoga Križa na Srdočima. Ta župa Riječke nadbiskupije na osobit način štuje hrvatskoga blaženika i budućega svetca te je na inicijativu župnika Bože Mićanovića 30. svibnja 2011. godine u župnom dvorištu ispred novoizgrađene crkve postavljena blaženikova bista. Izradu biste financirali su župnik i župljanka Marija Vilma Pavišić, a izradio ju je akademski kipar Matija Kralj iz Zagreba. Na blagdan Tijelova iste godine misu je i blagoslov biste predvodio župnikov školski kolega mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze. Osnovana je u toj župi i molitvena grupa posvećena blaženiku koja se sastaje svaku drugu srijedu iza večernje mise. Bista privlači i mnogobrojne župljane i prolaznike koji pred nju dolaze i iznose blaženiku svoje molitve.
Proslava Stepinčeva svečana je i u župi sv. Mihovila u Jelenju. Tijekom posvete novoga oltara, 16. rujna 2007., u njega su položene moći bl. Stepinca. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Za obnovu toga svetišta i oltara najzaslužniji su mještani koji su mjesečno za tu namjenu davali dvadeset kuna. Stotinjak obitelji uspjelo je na taj način učiniti mnogo, rekao je tadašnji jelenjski župnik mons. Sanjin Francetić. Moći bl. Stepinca župa Jelenje dobila je od zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i posredstvom nadbiskupa Devčića.
Budući hrvatski svetac štuje se i katedrali sv. Vida u kojoj na ulazu stoji vitraj s njegovim likom, kao i u svetištu Majke Božje Trsatske u koje je svojevremeno, tijekom služenja vojnoga roka, hodočastio bl. Stepinac, a trsatsko svetište odužilo mu se postavljajući bistu u predvorju Aule pape Ivana Pavla II.
Helena Anušić
Višestruka prisutnost bl. Alojzija Stepinca u Zadarskoj nadbiskupiji očituje se na brojne načine. Župa bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, utemeljena 1998. godine, među najvećima je u nadbiskupiji i prva je župa u Hrvatskoj posvećena bl. Stepincu. Hodočasničko je odredište brojnih vjernika na Stepinčevo, kad središnje misno slavlje predvodi zadarski nadbiskup, a puku se na štovanje izloži relikvijar sa Stepinčevim moćima. U toj župi djeluje i Zajednica mladih župe bl. Alojzija Stepinca, nastala nakon SHKM-a u Zadru 2010. Ta se aktivna mladež okuplja na tjednim molitvenim susretima, organizira razna događanja i izlete, nastojeći slijediti Stepinčev poticaj: »Katolička đačka omladino! Više katoličkog ponosa u životu! To je potreba našeg vremena. Nemate se čega sramiti! Djeca ste jedinoga, velikoga, neizmjernog, sveznajućeg, dobrog Boga! Sinovi ste Crkve, koja je dala svu istinsku prosvjetu Europi i svijetu.«
Uz blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja u istoimenoj župi u Zadru 2016. godine blagoslovljen je relikvijar bl. Alojzija Stepinca, srebrni s elementima pozlate. Djelo je akademskoga kipara Petra Dolića iz Zagreba. Pred relikvijarom u kojem je postavljena staklena pločica s krvlju Alojzija Stepinca koju su mu liječnici vadili 1957. godine radi kontrole, na datum Stepinčeve smrti svakoga desetoga u mjesecu vjernici se okupljaju na liturgijskom susretu na kojem se razmatraju Stepinčeve misli, propovijedi i mole litanije blaženika. Relikvijar u obliku pokaznice sadrži pozlaćeno srce, probodeno s tri čavla koji ocrtavaju križ, a aureola je maslinova grana s lišćem. Stepinčevu stamenost simbolizira stopa u obliku stabla koje raste iz korijena.
Povezanost Stepinca i Zadra učvršćuje osobno i mons. dr. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, kojega je zadarski nadbiskup Puljić 2016. godine, uz proslavu svetkovine sv. Stošije, imenovao začasnim kanonikom Stolnoga kaptola sv. Stošije. Mons. Batelja je od 1987. nekoliko godina djelovao kao svećenik u Zadru, u prilog podizanju svećeničkih zvanja i crkvenoga života u nadbiskupiji nakon svećeničke kontestacije 1970-ih godina.
Širinu Stepinčeve pastirske brige koja se nije zadržala samo na zagrebačkom području, nego je doticala sve dijelove Crkve u Hrvatskoj, kao hrabri branitelj hrvatskoga naroda potvrđuje Stepinčev glas baš i za Zadarsku nadbiskupiju, za koju se u njezinim teškim godinama osobno zauzeo. Naime, Stepinac je molio za sudbinu rješenja zadarskoga pitanja u crkvi sv. Stošije u Biogradu na Moru 1938. godine. Nije mogao biti u Zadru jer su Talijani okupirali grad i prvostolnicu. Zatim je brodom otišao na Olib na grob zadarskoga nadbiskupa Vinka Pulišića i molio da Bog providi slobodu Crkvi i narodu na zadarskom području. Stepinac je prisutan i u Ninu, središnjem marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije. Nakon što su Talijani u 20. stoljeću okupirali Zadar, iz ljubavi prema Crkvi i na molbe svećenstva i naroda, bio se zauzeo da se ponovno uspostavi Ninska biskupija i gradu Ninu vrati prvotni sjaj, što je zapisano i u rukopisima blaženika. Prigodom 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, baš na Stepinčevo se zauzimanje iz Venecije u Hrvatsku vratila Višeslavova krstionica iz Nina, spomenik hrvatskoga katoličkoga identiteta i dokaz samobitnosti našega naroda koji je već u srednjem vijeku imao svoju državu, a Nin je bio jedno od sjedišta hrvatskih vladara.
Ines Grbić
»Dobar dar! Izvolite!« govori prodavačica. »Jedan polubijeli kruh, molim!« odgovara kupac. Dodaje kruh, naplaćuje, pozdravlja i kupac odlazi. Bila bi to svakodnevna priča iz butige u koju čovjek dolazi s vremena na vrijeme i kupuje peciva. Po svemu sudeći obična je to zaposlenica, majka dvoje djece, ali neobična po tome što je uopće danas živa. Istina, ima i drugih koji su bili na rubu života i preživjeli, ali je među njima manji broj onih koji su preživjeli zbog majčine molitve. Još je manje onih koji su ostali živi jer im se majka, u svojoj muci za bolesno dijete, obratila hrvatskomu kardinalu blagopokojnomu Alojziju Stepincu, a on joj je pomogao i uslišio ju. Marijana je, za sada, jedina osoba za koju je Crkva to i javno potvrdila i učinila općepoznatim proglasivši njezino ozdravljenje čudesnim po zagovoru zagrebačkoga nadbiskupa. I to je bilo ono ozdravljenje potrebno za njegovo proglašenje blaženim.
Živi je to primjer posmrtnoga djelovanja blaženika preko osoba koje sada hodaju dubrovačkim ulicama i kruh svoj svagdašnji jedu i dijele (s) drugima, možda nesvjesne da samim svojim postojanjem glasno govore o iznimnosti kardinala Stepinca.
Još je jedan neobičan način nazočnosti bl. Alojzija u Dubrovniku. Na svetkovinu zaštitnika grada i biskupije njegove moći nose se, što je možda manje poznato, zajedno s moćima sv. Vlaha i nekoliko drugih hrvatskih mučenika ulicama Dubrovnika u svečanoj procesiji na Festi koja je pod zaštitom UNESCO-a. Vjernici koji stoje duž Straduna, najpoznatije dubrovačke ulice, dodirom i poljupcem iskazuju štovanje bl. Stepincu. Te su moći stigle u dubrovačku katedralu 1999. godine, za vrijeme biskupa Želimira Puljića i katedralnoga župnika don Stanka Lasića, a čuvaju se u katedralnoj riznici i časte nakon mise na blaženikov spomendan.
Poznato je da jug Hrvatske dobro i detaljno pamti, bilježi i čuva brojne događaje iz svoje novije i starije prošlosti, često obnavlja sjećanja na važne događaje te kroz povijest, umjetnost i kulturu čuva od zaborava događaje i osobe koje su važne za prošlost grada.
Jedna od takvih posebnih stranica povijesti svakako je dolazak nadbiskupa Stepinca 1941. godine u Dubrovnik i njegovo predvođenje Feste. Događaj je to koji će stariji Dubrovčani u razgovorima o Festi i prošlim vremenima gotovo redovito spomenuti. Brojni drugi biskupi i nadbiskupi predvodili su pontifikalna misna slavlja na blagdan sv. Vlaha, ali se nadbiskupa Stepinca uvijek s uvažavanjem i ponosom spominje. A Stepinac je tada Dubrovčanima poručio da svetkovina sv. Vlaha nije za njih – ljude duha – samo simbol prošle slave i veličine grada Dubrovnika nego i živi izvor životne snage kroz vjekove. »Svetkovanje dana sv. Vlaha za vas je postulat katoličke istine, postulat pravde, postulat časti i ponosa«, pamte Dubrovkinje i Dubrovčani Stepinčeve riječi.
Kako Dubrovnik u svojoj memoriji čuva sjećanje na ona desetljeća socijalizma kada se ne samo Stepinca nije smjelo spomenuti nego dio Dubrovčana nije smio govoriti ni o ubijenim članovima svojih obitelji na Daksi i na drugim mjestima, kristalno im je jasno u današnjim javnim previranjima da na blaženiku nema krivnje i da je njegova svetost neupitna.
Dubrovnik možda nema crkava i oltara posvećenih bl. Alojziju, no razlog nije nedostatak ljubavi i pobožnosti prema njemu nego činjenica da je Dubrovnik već prije izgradio svoje crkve i kapele, te se malo novih gradi. Ali ima crkve ispunjene vjernicima na blaženikov spomendan, ima one koji mu se s povjerenjem obraćaju i mole za svoje potrebe. U nekim crkvama, poput onih u Pločicama, Korčuli, Orebiću i Smokvici, postoje kipovi, biste ili reljefi blaženika, a na zidovima punim umjetnina ponegdje se pronađe mjesto i za sliku blaženika.
Profesorica u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku Zrinka Tomašić, skladateljica i pijanistica, u čast blaženoga Alojzija Stepinca skladala je Misu koja je 2013. godine praizvedena u Rimu. Novi pastoralni centar u Župi dubrovačkoj koji se planira graditi nosit će njegovo ime. Tako Stepinčevo ime i pobožnost prema njemu na raznolike načine živi u dušama vjernika diljem Dubrovačke biskupije desetljećima nakon njegove smrti, dok mu se mole: »Blaženi Alojzije, moli za nas!« i dok s njim ponavljaju: »U tebe se, Gospodine, uzdam!«
Angelina Tadić
Vjerojatno najtežih pet godina svojega života – kada je bio nasilno odvojen od svojih vjernika, kojima u uzništvu nije mogao propovijedati riječima, ali je više nego ikada propovijedao životom – blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, proveo je na području današnje Varaždinske biskupije, u zatvoru u Lepoglavi. Lepoglavski uznik za tu je snažnu propovijed, koja je bila neizgovorena riječima, ali je odjeknula njegovom žrtvom, bio pripravan jer je život proveo u okruženju, obiteljskom i crkvenom, koje ga je učilo poštivati Boga i čovjeka.
Propovijed blaženika, koji je najjače govorio upravo onda kada nije govorio, odjekuje i danas. Štoviše, ona je i danas izgovorena. Na osobit način blaženikov govor slušaju vjernici Varaždinske biskupije, kojima je Stepinac, uz svetoga Marka Križevčanina, biskupijski zaštitnik. U godini 20. obljetnice osnivanja Varaždinske biskupije njezini vjernici koji su stoljećima bili u sastavu Zagrebačke nad/biskupije slave Stepinčevo sa živim spomenom na svojega svetoga nadbiskupa koji ih je pohodio nebrojeno puta tijekom svoje službe, hrabreći ih pastoralnim posjetima, višednevnim krizmama i euharistijskim kongresima.
U biskupiji koja se sastoji od 105 župa čak su dvije župe posvećene tom blaženiku, u Ivanovcu kod Čakovca te nova župa u Koprivnici. Pročelje varaždinske katedrale krasi blaženikov kip koji podignutom rukom blagoslivlja sve koji dolaze u »majku svih crkava«, kojoj svetište uljepšava i velika Stepinčeva slika pa je blaženikova prisutnost još jača na svakom euharistijskom okupljanju. Diljem biskupije niz je kipova, slika, vitraja i spomen-ploča postavljenih njemu u zahvalu i spomen, čak i lepoglavska kaznionica uređenom uzničkom ćelijom i titularom zatvorske kapele njeguje spomen na najmoćniju propovijed toga mučenika za vjeru, Crkvu i domovinu. U srcima vjernika Stepinčev sveti životni primjer usađen je s posebnom privrženošću, kako bi i u njihovim životima donosio plodove ljubavi, dobrote, plemenitosti i zauzimanja za drugoga, osobito onoga koji pati i koji je ugrožen zbog svoje različitosti.
I ovoga se Stepinčeva vjernici Varaždinske biskupije utječu u zagovor svojemu nebeskomu zaštitniku, pjeva mu »mlado i staro« na već tradicionalnim »Stepinčevim danima« u Koprivnici, njemu posvećene molitvene zajednice još su marljivije u svojim aktivnostima, a gotovo nema župne zajednice koja ne će »puna srca i duše« zapjevati skladbu Varaždinca Zvonimira Klemenčića »Mučeniče roda moga« i stihove »Riječ o tebi nek’ se čuje, svetost tvoja nek’ se štuje, svi Hrvati lik tvoj vole, svom se mučeniku mole«.
Jasminka Bakoš-Kocijan
Bl. kardinala Alojzija Stepinca u Porečkoj i Pulskoj biskupiji na poseban se način časti u selu Škropeti koje pripada župi Motovunski Novaki u Pazinskom dekanatu te u župi Funtana u Porečkom dekanatu.
Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škropeti gradila se od 1999. do 2000. godine. Kamen temeljac blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici, a posvetio ju je biskup Ivan Milovan 7. svibnja 2010. godine. U oltaru izrađenu od domaćega kamena pohranjene su relikvije blaženika koje je za tu crkvu darovao kardinal Josip Bozanić. Četiri velika bočna prozora ukrašena su vitrajima s likovima velikana Crkve uz prigodne poruke: sv. Majke Terezije, sv. Ivana Pavla II., sv. Maura i bl. Miroslava Bulešića. Vitraji su postavljeni prilozima istarskih svećenika i vjernika toga kraja. Crkva je izgrađena u skladu s povijesnim arhitektonskim značajkama sakralnih objekata u Istri, pa tako ima prepoznatljivu lopicu i preslicu. Činjenica da je crkva podignuta uz iznimno zauzeto sudjelovanje mještana, koji su tijekom izgradnje sudjelovali i u brojnim radnim akcijama, pokazatelj je velikoga štovanja koje u tom kraju postoji prema bl. Alojziju Stepincu. Prvi pokušaj pokretanja izgradnje postojao je još davne 1955. godine, no zbog sveopće društveno-političke klime tada ta ideja nije ostvarena. U toj filijalnoj crkvi župe Motovunski Novaki mise se održavaju redovito nekoliko puta tjedno, a rabi se povremeno i za radne biskupijske susrete.
U župi sv. Bernarda u Funtani bl. Alojzija Stepinca časti se kao suzaštitnika. Na desnom bočnom oltaru nalazi se velika slika blaženika, rad Vladimira Pavlinića, koja je blagoslovljena 1999. godine. Blagdan blaženika svake se godine proslavlja svečanim misnim slavljem uoči kojega uobičajeno bude organizirana trodnevna duhovna priprava koju predvode poznati duhovnici.
Gordana Krizman
Lik hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca u Gospićko-senjskoj biskupiji izrazito je vezan za Ogulin u kojem je blaženiku posvećena mlađa župa koja je osnovana dekretom biskupa gospićko-senjskoga Mile Bogovića 11. listopada 2001. godine. Važno je spomenuti da je kamen temeljac za gradnju buduće župne crkve blagoslovio papa Ivan Pavao II. na riječkoj Delti prigodom svojega trećega posjeta Hrvatskoj 8. lipnja 2003. godine na blagdan Duhova. Upravljanje nad novom župom dobili su franjevci trećoredci glagoljaši koji u Ogulinu djeluju u svojem samostanu Krista Kralja od 1937. godine.
Crkva je relativno brzo izgrađena, kao i pastoralni centar, uz sredstva zajednice, biskupije te uz pomoć Melkiora Mašine iz Hrvatske katoličke unije iz Chicaga. Prva misa u novoizgrađenoj crkvi u naselju Kučinićima u južnom dijelu grada Ogulina služena je 7. veljače 2010. godine, a crkvu je blagoslovio biskup Bogović na desetu obljetnicu osnutka župe, 11. listopada 2011. godine. Posveta crkve obavljena je 2. listopada 2016. godine, a posvetio ju je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.
Više od petnaest godina u toj se župi njeguje lik blaženika koji je hrvatskomu narodu bio moralni putokaz u teškim i olovnim vremenima bivše države. Župljani su se preko hodočašća, zahvaljujući prvomu župniku fra Marijanu Jelušiću, povezali s rodnim blaženikovim mjestom Krašićem, kao i drugim novoosnovanim župama posvećenima tomu hrvatskomu blaženiku. Bilo na blagdan Stepinčeva ili njegova spomendana, predvodnici slavlja (biskupi Jezerinac, Bogović, Križić, mons. Batelja) redovito su mladima prenosili važne misli iz života velikoga čovjeka, moralne vertikale i mučenika Stepinca.
I u ogulinskoj župi sv. Križa vjernici su u naselju Procama podignuli velikomu hrvatskomu kardinalu i mučeniku Stepincu kapelicu na kojoj se na njegov spomendan održavaju mise. Kapelica njemu u čast podignuta je za župnika mons. Tomislava Šporčića i uz angažman Milana Poljaka iz mjesnog odbora Proce 3. listopada 2004. godine. Koliko je lik Stepinca važan Ogulincima, govori i činjenica da su 2015. godine na spomendan Stepinca započeli održavati biciklističku utrku od mjesta blaženikova groba u katedrali na Kaptolu, preko rodnoga Krašića pa do Ogulina, bilo do Proca ili do Kučinića. Utrka u organizaciji Biciklističkoga kluba Frankopan postala je tradicionalna.
Zvonko Ranogajec
Zasigurno nema crkve u mladoj Sisačkoj biskupiji u kojoj se na neki način ne časti bl. Alojzije Stepinac i u kojoj se vjernici ne utječu njemu u zagovor. Ta povezanost simbola stradanja Hrvata u prošlom stoljeću i sisačke Crkve posebno se osjeti u župama Budaševo i Kutinska Slatina kamo u crkve posvećene blaženiku tijekom cijele godine hodočaste brojni vjernici iz biskupije, osjećajući da upravo njemu mogu uputiti svoje molitve za obitelj i domovinu u vremenu kada ih se napada kao čvrste stupove hrvatskoga naroda. Zato je dobro prisjetiti se više nego ikada aktualne, proročke Stepinčeve poruke koju je iznio na bakljadi u Sisku 12. listopada 1935. godine: »Naši su se stari borili na obalama Kupe za krst časni i slobodu zlatnu. Budite vi dostojni nasljednici svojih djedova. I onda, kada su ostale reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae – ostaci ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Hrvatskoga, ovdje se slomila turska sila. A baš katolička vjera bila je ona, koja nam je dala jakost, da se održimo. Ona nas je do danas sačuvala i ona nas je kadra sačuvati i dalje.«
Danas, kada se Stepinca kao branitelja stupova napredaka hrvatskoga naroda napada neprestanim ponavljanjem lažnih komunističkih optužnica, potrebno je još jače širiti glas o njegovoj svetosti. Upravo je zato 2016. godine u Sisačkoj biskupiji, na inicijativu biskupa Vlade Košića, nastala i predstava »Alojzije Stepinac – život i djelo«. Predstavu su pripremili mladi biskupije predvođeni autoricom teksta vjeroučiteljicom Nikolinom Milatović te predstojnicom Katehetskoga ureda s. Smiljom Čirko, a zajedno s biskupom Košićem svi oni hodočaste župama promičući to »živo evanđelje«. Kroz glavni motiv, Stepinčevo geslo »U tebe se, Gospodine, uzdam«, cilj joj je predstaviti život blaženika od dječje dobi, preko mladosti, svećeničkoga života, pa sve do smrti. Također, ona donosi i promišljanja i situacije s kojima se svakodnevno susreće suvremeni čovjek, otvara pitanja o njima i kroz život bl. Stepinca pruža odgovore. Kao konačni motiv predstava svim gledateljima donosi i uzoran život Alojzija Stepinca koji je svjetlo i putokaz u srcu kako dostići konačnu svrhu za koju smo stvoreni, a to je nebo. Predstava već drugu godinu za redom putuje župama biskupije, a izvedena je i u Stepinčevu rodnom Krašiću te u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.
Stjepan Vego
Iako je samo jedna župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posvećena bl. Alojziju Stepincu, župa u Orašju, štuju ga i mole mu se vjernici diljem Bosne. Župa u Orašju proživjela je mnoge strahote, od posljednjega obrambenoga rata do katastrofalnih svibanjskih poplava 2014. i nedavnih krivih optužaba i uhićenja pripadnika HVO-a. No narod je tu uvijek imao čvrstu vjeru i nije se bojao života. Ohrabruje podatak da je u župi veći natalitet od mortaliteta i da je sve više djece i mladih. Zasigurno im u tome pomaže blaženik te je na njegov blagdan u župi posebno svečano, a za njega se vjernici pripremaju trodnevnicom.
Blaženi Alojzije Stepinac posebno se štuje u župi sv. Jurja u Derventi. Na poticaj tadašnjega župnika Filipa Maršića, koji je još kao sjemeništarac u Zagrebu imao priliku pretipkavati Stepinčeve dnevnike i bolje upoznati njegov život i djelo, prigodom posvete nove crkve 2011., vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u oltar je ugradio Stepinčeve moći. Iz svakodnevnih poteškoća koje doživljavaju povratnici toga kraja rodila se ideja te je župnik iste godine 10. listopada započeo slaviti zavjetnu misu blaženiku, koja se od tada slavi svakoga desetoga u mjesecu. Vjernici su to dobro prihvatili, a župnik Maršić svakomu je od njih darovao DVD – dokumentarni film o Stepincu, kako bi se i sami uvjerili u njegovu svetost. Vjeruju oni da blaženik najbolje razumije njihove patnje jer ih je i sam proživio, te da će svojim zagovorom umanjiti njihove patnje, pomoći da ovaj lijepi kraj ne opustoši, da ponovo zaživi, da Božja pravda iziđe na vidjelo te da dožive njegovo uzdignuće na čast oltara. Upravo je Stepinčeva poruka »Kada vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ste najjači!« malomu stadu povratnika te župe poticaj da sve ono što su im oduzeli ne žele vraćati silom, nego molitvom, koja je njihovo najjače oružje.
Derventski dekanat u Domovinskom je ratu pretrpio velika razaranja, a svi su Hrvati prognani. U odnosu na druge dekanate Vrhbosanske nadbiskupije tu je povratak najslabiji, vratilo se samo 3,8 posto Hrvata.
Brankica Lukačević
Blaženi Alojzije Stepinac štuje se u svim župama Slavonskobrodskoga dekanata, a na poseban način u najmlađoj župi koja mu je posvećena, osnovanoj 23. kolovoza 2009. Župa obuhvaća naselje Andrije Hebranga te više okolnih ulica. Nemaju svoju crkvu pa se župljani okupljaju u iznajmljenom prostoru. Župnik Tomislav Ćurić nastoji im kroz tribine i prigodne kateheze približiti život i djelo blaženika, a vjernici svaki dan, uz molitvu krunice i Stepinčevih litanija prije mise, mole i molitvu za Stepinčevo proglašenje svetim. Članovi molitvenoga vijenca bl. Alojzija Stepinca mole njegov zagovor i pomoć svaki mjesec na drugu nakanu. Župljani su hodočastili i u Stepinčevo rodno mjesto, njegujući povezanost s njime. Posebna je dragocjenost župe prelijepi zavjetni relikvijar, u koji je položen komadić zemnih ostataka blaženikova tijela, nazvan »Zagrljaj svetosti Mučenika i Pastira« koji je izradio akademski kipar Vid Vučak. To umjetničko djelo župi su darovali svećenici koji su povezani sa župom. Relikvijar je blagoslovio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 15. listopada 2016. godine, prigodom blagoslova gradilišta i polaganja temeljnoga kamena za izgradnju župne crkve i pastoralnoga središta.
U župi je posebno svečano u trodnevnoj pripravi i na sam dan proslave Stepinčeva. Održana je i likovna kolonija, a ovogodišnje Stepinčevo pratit će izložba starih molitvenika i »svetih sličica«.
Brankica Lukačević
Vjernici Požeške biskupije svečanim euharistijskim slavljem u drevnoj crkvi sv. Lovre na blagdan bl. Alojzija Stepinca redovito slave svoga suzaštitnika, čije su moći ugrađene u oltar crkve.
U župnoj pak crkvi u Stražemanu, prvoj u Hrvatskoj u kojoj je 1981. postavljena slika kardinala Alojzija Stepinca, bl. Stepinac posebno je štovan. Toga hrvatskoga blaženika ondje se slavi od njegove smrti, napose nakon što su komunističke vlasti odredile da se s mozaika u crkvi ukloni njegov lik, a župnik Josip Devčić bio zatvoren. U župi se čuva i relikvijar sa Stepinčevim moćima.
Na spomendan bl. Stepinca, 10. veljače 2014., požeški biskup Antun Škvorčević blagoslovio je u Novskoj novu župnu crkvu toga hrvatskoga blaženika. Župu bl. Alojzija Stepinca u Virovitici od 2003. zagovara upravo taj blaženik.
Hvarska stolnica sv. Stjepana pape i mučenika, koja duhovno povezuje tri otoka hvarsko-bračko-viške biskupije, u godini u kojoj se slavi 300. obljetnica njezine obnove dobila je nova vrata što ih je izradio akademski kipar fra Joakim Gregov, a na kojima se ističe i lik bl. Alojzija Stepinca. Naime, na trećem »polju« desnih vratnica ističu se likovi sv. Benedikta, Ivana Pavla II. i bl. Alojzija Stepinca, a uz njih stoji tekst: »Moli i radi – Samo tvoj – U tebe se, Gospodine, uzdam«, riječi koje su bile misli-vodilje spomenutih velikana Crkve i duhovnosti, a koji su posebnim odnosom vezani uz Crkvu u Hrvata i hrvatski narod.
Na ulazu u Jelsu na otoku Hvaru nalazi se mala kapelica bl. Alojzija Stepinca, blagoslovljena 2013., podignuta na inicijativu braće Vinka i Marija Ivaniševića i uz pomoć mještana i Bratovštine Presvetoga oltarskoga sakramenta. Izgrađena je na mjestu s kojega su nakon rata komunisti i partizani odvodili domaće ljude na »put bez povratka«.
I župa sv. Ivana Krstitelja u Postirima na Braču dobila je na dar kip bl. Alojzija Stepinca, rad akademskoga kipara Ante Jurkića iz Zagreba. Naime, još uvijek živi ponos na posjet nadbiskupa Stepinca Postirima u rujnu 1938, pa je kip blaženika poticaj za trajno sjećanje na njegov lik i primjer kršćanskoga življenja vjerničkome puku.
Ovogodišnje će Stepinčevo u sjedištu Krčke biskupije biti svečano proslavljeno: u katedrali će prikazati film o blaženiku, potom slaviti euharistijsko slavlje, nakon čega će vjernici imati mogućnost čašćenja relikvija bl. Alojzija Stepinca. I na drugom otoku Krčke biskupije – na Malom Lošinju – u samostanu sestara službenica milosrđa titular kapele je bl. Alojzije Stepinac.
U selu Cugovec, nedaleko od Vrbovca postoji Stepinčev dom za starije i nemoćne osobe u kojem je 2012. posvećena kapela bl. Alojzija Stepinca u koju su ugrađene i blaženikove moći. Dom vode redovnice Kongregacije sestara sv. Franje. Stepinčev dom za starije i nemoćne osobe otvoren je početkom prosinca 2011. godine. Izgradila ga je Kongregacija sestara sv. Franje vlastitim sredstvima i donacijama dobrih ljudi.
