PRAVI OSPORAVATELJ

Istina se više ne traži radi nje same. Kao da smo se pomirili time da se ona može mijenjati, da ona teži promjeni same sebe, vlastitom proturječju i prevladavanju, tako da ono što se danas smatra ispravnim, istinitim, moralnim, časnim, sigurnim i utemeljenim, sutra može biti stavljeno u pitanje i odbačeno.

Ali tko će nadomjestiti ideal istine, to jest čvrstoću uvjerenja koje je do sada bilo temelj kulture? Kad istine nestane, ona se odmah nadomješta onim što izgleda da joj nalikuje, a zapravo je njezina protivnost: to je moment snage, trenutak sadašnjosti, materija, tijelo, politika. Zato sva ta kriza istine dovodi odmah do jačanja i obožavanja konkretnih činjenica i sile.

Stoga je danas na kraju drugog tisućljeća pojam što ga imamo o razumu i istini vrlo nesiguran, a sve se više učvršćuje trijumf snage i sile. U toj atmosferi sve je teže prihvatiti da ima neka nepromjenjiva, vječna i nužna istina, koja je temelj svake religije, a pogotovo religije proroka, među kojima je bio i jedan koji je rekao: “Ja sam istina, ja sam Život…”

Načelo pronalažača, heroja i svetaca jest: ako i svi to čine, ja to neću činiti. To je pravi osporavatelj: onaj koji očiju uperenih prema istini ne ide za tim da se drugima svidi.

Kada bih ja znao da katolicizam nije istina, zaista ne vidim razloga zašto bih ostao katolik  i jedan jedini dan dulje.

Jean Guitton, Što vjerujem 

 

IZ BIOGRAFIJE:

GUITTON JEAN, francuski filozof, publicist i član Francuske akademije. Napisao je mnogo knjiga, studija i eseja. Kod nas su mu prevedene knjige Što vjerujem, Katolicizam, Pavao IV i Sveta godina. Izvrsnom prodornošću svoga duha spaja u svojoj vjeri novo i staro. Ne zabacuje ono što je u tradiciji zdravo i rado prihvaća ono što je istinski progresivno i konstruktivno. Guitton smatra da je danas “potrebno da se katolicizam oslobodi tragova prošlosti koji ga deformiraju, da se sve više poistovjeti sa svojom nepromjenjivom biti, sadržanom u evanđelju i u živoj tradiciji, da se uspostavi s raznim ljudskim grupacijama, kršćanskim i nekršćanskim, pa čak i ateističkim, takve odnose koji bi omogućili izmjenu i razborito izlaganje gledišta u lojalnom dijalogu” (Katolicizam).

 

IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.

urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević

PODIJELI