ČELNICI ZAGREBAČKE „MATICE HRVATSKE“?!

80

Prijatelj Zoran Sučić početkom studenog 2016. godine mi je predložio da na čitanje proslijedim objavljenu knjigu iz 2013. koja je nastala sa suradnicima s naslovom „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata“, podpredsjedniku „Matice hrvatske“ u Zagrebu Stjepanu Sučiću koji bi svojom prosudbom pomogao u daljnjoj distribuciji u knjižare. Podpredsjednik je u razgovoru obećao kako će mu za to biti potrebna dva tjedna /što se (pr)odužilo na dva-tri mjeseca/, te će nakon eventualne pozitivne (pr)ocjene dalje biti proslijeđena akademiku Matice Josipu Bratuliću.

Stjepan se ušutio i nije javljao, odgovarao na poruke i pozive, niti knjige vraćao unatoč svim Zoranovim zamolbama i pozivima. Nisu pomogle niti poruke u središnjicu Matice, dok  se nije kontaktirao potpredsjednikov sin Lovre bivši član Franjevačke mladeži. Na koncu kako se činilo, ostadosmo bez preporuke kao i bez knjige! Neminovno su se nametali upiti: „Je li ovo matica i središnjica kulture ili zavaravanja, koristoljublja i lopovluka?“, „Kakvi ljudi njom upravljaju i čime drže one koji s njima dolaze u kontakt i žele surađivati: ljudima ili mazlumima?!“ U svakom slučaju nije izgledalo ni malo ljudski, pošteno, niti uzorno što bi ustvari Matica drugima trebala biti – ponajprije na ponos svih Hrvata! (Zagreb, 14. veljače 2017.)

 

Unatoč svemu, tri dana nakon nastanka ovog zapisa spomenuti se podpredsjednik Sučić javio uz objašnjenje, kako ovakav način preporučivanja što ga je predložio prijatelj Zoran članovi Matice ne prakticiraju. S obrazloženjem da je najbolje organizirati promocije, jer se općenito malo čita i puno je nezainteresiranosti za knjige koje su po knjižarama i lagerima. Zadržao je spomenutu knjigu za koju je dostavio nadoknadu s izdanjima časopisa i knjiga Matice, te razriješio dugotrajnu dvojbu i okončao agoniju.

Unatoč konačnoj dobroj volje Podpredsjednika da se slučaj riješi po srijedi je više kameleonskih verzija priče o (ne)miloj zgodi ovisno od slušatelja, prema kojima izgleda kako se jedno misli, drugo govori, a treće radi. Ipak, dobro bi bilo s ljudima biti iskreniji i dobrohotniji, te ne prekrivati vlastite propuste i nemar tuđom nesposobnošću i nerazumijevanjem!

 

fra Mate Tadić

 

PODIJELI