U zadnje vrijeme osjećam neopisivu radost i zahvalnost kad god se nađem na svetoj Misi ili bilo gdje drugdje gdje je sakupljeno mnoštvo vjernika na jednom mjestu. Gledam ih i uhvatim samu sebe kako ih grlim i ljubim u mislima, te zahvaljujem Gospodinu sto nas je sve čekao, pozvao, ujedinio. I prije sam ih posebno voljela, birala.., ali tek nedavno počinjem uviđati koji dar je svatko od njih ponaosob, svima nama.
Putujuća Crkva, različiti udovi istog Tijela i jedan Duh. Njegov Duh ❤
Na svakom području našeg života, u svakom momentu bije se bitka, bitka naše slobodne volje, bitka koju stranu odabrati, bitka kako ostati vjeran Bogu i postojan u tome , ustrajati do kraja i postići spasenje.
Zamke su sve suptilnije, kušnje sve jače, onih koji odabiru zlo sve je vise i posvuda su. Oni ne podnose duh katolika u kojima prebiva Duh Sveti jer se izravno sukobljuje s njihovim duhom koji služi knezu ovog svijeta, štuje ga, oni ne podnose prisutnost svetosti jer tami je prirodno da istjeruje svjetlost. Čak i po zakonima fizike.
Nedavno sam to na najizravniji mogući način osjetila i doživjela. I to na mjestu gdje bi ljudi ( zaposlenici ) bez obzira na svoju vjeru ili nevjeru trebali biti humani jer su SVJESNO odabrali jednu humanističku profesiju. Riječ je o bolnici, riječ je o doktoru. Naime, često sam u zadnje vrijeme tamo jer bolest za bolesti, nije moje vrijeme 🙂 I umjesto dijagnoze, barem pokušaja dijagnosticiranja što mi je i lječenja dobila sam psihološko new age predavanje i par preporuka knjiga iz tog područja. Na temu samoiscjeljenja, iscijeljena od “svemira” i znamo još koga, dakako suptilno upakiranog u ta stiva. Od pravog doktora u pravoj bolnici! Bit će da ga je moj križ oko vrata zapekao jer svetost našeg Gospodina peče one koji pripadaju drugoj strani. I to sto dotični zna da sam katolkinja. Nakon što sam rekla da se to kosi s mojom vjerom doslovno sam s nalazima ,koji su sve samo ne dobri, ali bez konkretne dijagnoze ,isto tako suptilno, istjerana van uz iduće riječi-neka te tvoj Bog izliječi!
To su ti sitni, suptilni progoni. Zanemarivi s obzirom kad gledamo šta se događa u drugim zemljama, ali oni su itekako i ovdje. U katoličkoj Hrvatskoj. Čak i u bolnicama, tamo možda i najviše. Svega se nagledah zadnjih par mjeseci. Jer kao što je netko i jednom rekao- nema tako jakih molitvi nigdje kao u bolesničkim sobama. Ima smisla. Zlu Hipokratova zakletva baš i ne znači previše. Zlu križ oko nečijeg vrata itekako smeta. Zlo mrzi čovjeka, pogotovo one koji se i pred svoj ovozemaljski kraj drže Boga. Jer te duše on sigurno gubi. Na očigled. Slava Isusu!
No, ono sto moram primijetiti jest da oni koji služe zlu , na svjesnoj razini, apsolutno uvijek se drže zajedno. Oni imaju svoje povorke, prosvjede, djeluju zajedno u svim segmentima društva ,bez obzira na međusobne razlike, jer cilj im je zajednički.
A cilj je ispred pojedinca.
Zato posebno rastužuje raskol koji se dešava među nama vjernicima. Odmjeravamo jedni druge, često prosuđujemo tuđu vjeru i djelovanje za Krista i čovjeka na temelju par nama vidljivih puzli koje definitivno ne čine čitavu sliku, divimo se tuđoj pobožnosti, a duhovnost drugih ( posto duhovnost nije vidljiva) nam promiče , pa svisoka gledamo na njih. Jer možda nisu nešto pobožni radnjama, gestikulacijama, čime god. Nebitno posto je pobožnost bez duhovnosti ravna nuli. Ogovaramo svećenike, molitvene zajednice i skupove koji nam nisu po volji i ukusu, jednostavno ne držimo se zajedno! Ne u dovoljnoj mjeri, ni približno dovoljnoj. Nismo dovoljno zahvalni Gospodinu jedni na drugima. Moramo shvatiti-svaki brat/sestra u Kristu je dar i nama samima. Ako ga/ju prihvatimo kao dar. Isto tako i svatko od nas osobno dar je ostalim vjernicima-ako to odabere biti, darovati se. Darovati se molitvom, žrtvom, postom, djelom za drugoga. Bez obzira sto mu možda taj drugi nije najmiliji, sto ga ne smatra dovoljno pobožnim, bliskim Kristu itd..sve su to samo naše predrasude. Svi mi vapimo za Kristom, nekima je dano vise, nekima manje. Pomozi bratu u Kristu ako si trenutno u većoj milosti. Milost vjere, molitve i djelovanja je ionako od Boga, nezaslužena je, darovana je , te isto tako sutra može biti i oduzeta. Dok ti je dana obilno dijeli je drugoj braći u Kristu jer Bog će je umnožiti. Dopusti Bogu da kroz tebe djeluje kako bi i oni “slabiji” postali gorljiviji u borbi za duše, u borbi za Gospodina. Mi svi stojimo usred bojišnice svjetlosti i tame, svaka karika je bitna i ima neopisivu snagu, svaki vjernik je jedna od tih karika. Bez složnih karika lanac puca. Bez obzira bio trenutno najslabija ili najjača karika ne popuštaj. Pridrži lanac čvrsšće za trenutno slabijeg brata vjernika. To rade i oni na suprotnoj strani pa kako nećemo mi, mi koji smo odabrali Ljubav i Milosrđe ( Boga ). Budi zahvalan na svakome od tih sitnih, a tako velikih Božjih karika. Kristovih sljedbenika. Molimo jedni za druge, molimo bez prekida. Nema jače snage od toga. Aktivirajmo se jedni oko drugih. Ustrajnost u vjeri , u životu osim Božje milosti Kristovih i pomoć braće u Kristu. Bog nas daruje jedne drugima. Proslavi Ga svojim djelovanjem.
Za kraj iskoristit ću priliku da Te zamolim za djelovanje, da se pomoliš i za mene ❤

Andrea Kramarić

PODIJELI