Autor: I.Galešić
Ima ga toliko da je nemoguće nabrojati sve, no donosimo vam nekoliko najpoznatijih samoniklih, ljekovitih biljaka s jadranske obale.
Područje Dalmacije zbog svojih posebnih klimatskih i zemljišnih prilika bogato je samoniklim ljekovitim i aromatskim biljem. Ima ga toliko da je nemoguće nabrojati sve, no donosimo vam nekoliko najpoznatijih samoniklih, ljekovitih biljaka s jadranske obale. Molimo samo da pripazite prilikom branja i berete samo za vlastite potrebe – u suprotnom možete doživjeti neugodnosti i dobiti kazne.
Lovor je najrasprostranjenija samonikla zimzelena biljka na jadranskim otocima čiji se list upotrebljava kao začin jelima, dok se od grančica destilacijom dobiva kvalitetno eterično ulje. Lovorov list je pun vitamina i minerala. Vitamina A i C ima najviše, a od minerala lovor skriva željezo, kalcij i magnezij. Miris lovorovog lista odbija insekte, pa se i koristi kao sredstvo za borbu protiv moljaca, paukova i ostalih insekata. Smiruje infekcije i pomaže radu probave.
Ružmarin je također vrlo raširena zimzelena grmolika biljka. Ružmarin se kao list upotrebljava za proizvodnju začina jelima, a ulje se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Dalmatinski ružmarin je veoma dobre kvalitete. Ljudi stoljećima koriste cvjetove ružmarina i izdanke u cvatu. No najširu upotrebu imaju listovi, koji se skupljaju u ljetnim mjesecima, a nakon toga se stavljaju sušiti. Smatra se da ovo ulje podiže energiju te stimulira i suzbija prekomjerno znojenje. Odličan je lijek za želudac i živce te pomaže u liječenju glavobolje. Ukoliko patite od bolesti želuca i crijeva, preporučuje vam se uzimanje 3 kapi ulja na kocki šećera ili u žličici vode.
Koristi se i u losionima za kosu ne samo zbog ugodnog mirisa, već i zbog stimuliranja korijena kose i sprečavanja preuranjene ćelavosti.
Buhač je još nedavno bio najznačajnija ljekovita i aromatska biljka Dalmacije, koju su zvali i “dalmatinska krizantema”. Upotrebljavao se kao insekticid. S pojavom sintetičkih insekticida, interes za buhačem je opao, sve do prije desetak godina, kada ga se ponovno počelo tražiti. Samljeveni buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike bez lošeg učinka na ljude i životinje, odbija kukce, brzo se razgrađuje i njegovom upotrebom na prirodan i nesintetički način nestaju svi nametnici koji smetaju u organskoj proizvodnji voća, povrća i biljaka. Podnosi sve temperature, od najviših do najnižih, odolijeva i dalmatinskoj buri, a bere se oko Svetog Ante, odnosno početkom ljeta. Buhač je narodni lijek protiv herpesa.
Primorski vrijesak se od davnina koristi kao začin, ali i za konzerviranje mesa. Primorski vrisak daje mnogo nektra i cvjetnog praha te ga pčelari jako vole. Djeluje umirujuće, a u narodnoj medicini se koristi za liječenje: bolesti želuca i crijeva i to kod slabog rada želuca, prehlađenog i osjetljivog želuca, lošeg apetita, svih oblika proljeva, grčeva, nadutosti, protiv ameba i glista, menstrualnih tegoba, tj. neredovite, izostale, te preobilne menstruacije, slabog mokrenja, gripe i prehlade, za izazivanje znojenja, bolesti pluća, i to akutnog ili kroničnog bronhitisa, katara bronha, infekcija, reume mišića i kostiju, za jačanje muške potencije, za masiranje vlasišta kose kod početne ćelavosti.
Primorski vrijesak nije preporučen za uzimanje trudnicama.
Drača. Latinski naziv drače “Spina Christi” znači Kristov trn jer je Krist po legendi okrunjen trnovom krunom pletenom upravo od drače. Drača cvate od svibnja do kolovoza, a plod je prepoznatljiva drvenasta koštunica (šeširić, leteći tanjur) s dvije sjemenke okriljena širokim i valovitim krilcem promjera do 3 cm. Najčešće raste u gustim i neprobojnim šikarama. Plodovi drače jestivi su u svježem i sušenom stanju, okus im je kiselkast i podsjeća na sušenu jabuku no nisu vrlo ukusni. Sadrže puno celuloze pa su stoga teže probavljivi, a zbog sadržaja tanina mogu poslužiti za pripremu čaja za zaustavljanje proljeva. Sasušeni mljeveni plodovi dodavani su brašnu u doba oskudica. Danas se drača sadi kao dekorativni grm ili za sigurnosne živice.
Smilje je mediteranska biljka iz porodice glavočika koja raste na sunčanim kamenjarima, a cvjeta od lipnja do srpnja. Smilje sadrži gorke tvari, flavonoide, eterično ulje. Potiče izlučivanje želučanog soka i žuči, djeluje prouupalno. Pomaže kod nadutosti, bolest jetre i žučnog mjehura. Za inhaliranje kod tegoba u dišnim putevima.
Gospina trava je biljka koja raste uz putove i na šumskim obroncima, brežuljcima i livadama, cvjeta od srpnja pa sve do rujna. Biljka je visoka 25 – 60 cm, jako je razgranata, zlatnožutih cvatova. Za sigurno prepoznavanje potrebno je zgnječiti potpuno procvjetale cvjetove, dobit će se crveni sok. Biljka u cvatu koristi se za pripremu čaja i kupke, dok ulje od Gospine trave samo od cvjetova. Ulje od Gospine trave je zaista najbolje ulje za rane, ublažava bolove, priječi upalu i liječi. Svoju ljekovitu snagu zadržava dvije godine i uspješno se koristi ne samo kod otvorenih rana, svježih ozljeda, podljeva, otečenih žlijezda već i kao sredstvo za njegu grube kože lica, kao sredstvo za masiranje kod bolova u leđima, lumbaga, išijasa i reumatizma. Cvjetovi stavljeni u laneno ulje pravo su sredstvo koje valja imati uvijek pri ruci kod opekotina i ozljeda izazvanih parom. To ulje koristimo i kod opekotina od sunčanja.
Stolisnik ili Hajdučka trava. Raste u izobilju na livadama, uskim poljskim puteljcima, uz puteve i na rubovima žitnih polja. Cvjetovi su bijeli do ružičastocrveni, a na suncu mirišu oporim mirisom. Općenito cvjetove treba brati po jakom suncu jer tada imaju najviše eterična ulja pa stoga i ljekovite moći. On je doduše najbolji pomoćnik kod mnogih teških bolesti, ali u prvom redu ta ljekovita biljka pomaže ženama – u klimakteriju, ali i kod neredovitih mjesečnica.
Osim navedenih biljaka postoji još mnogo zdravog, samoniklog bilja uzduž jadranske obale… Poput maslačka, koromača, koprive, kostriša… Popis je zaista poduži.
Izvor: Dnevno.hr
