Imala sam oduvijek Betlehemsku zvijezdu u očima, tu u duši ona mi je tamu osvjetila. Iz mraka očaja sam izišla, molitva me Bogu snažno približila. I plakala sam pred rajskim vratima, zazivala pomoć Boga, anđela i arhanđela. Gospi se žalila u uplakanim noćima, sa krunicom joj povjerenje davala. Majka me je branila. Poželjela sam često iz tijela izići, bol svoju zemlji ostaviti, pa da ispari i iz njega ruže procvjetaju, ruže koje ozdravljenje daruju. Tada se javila ljubav kralja našega, rekao mi sa krunom na glavi, zar bi mene ražalila… Tad sam trnje poželjela, da bi njemu olakšala. Presveto srce uzor je ovog moga ojađenoga, zato me njegov Duh Sveti bolnu raspjeva, i ove pjesme postaše one ruže molitvene, postaše melem potrebitima, iznemoglima, osmjeh vjernima…. nada klonulima, okrijepa ožednjelima Nebeskog Kraljevstva. I postah ja princezica Jeruzalemska, tu u duši krila mi molitvena izrasla. Duša mi je osnažena Božjim sveprisutstvom, dok tijelo mi neka razljućena sila napada. Ali neće još dugo, doživjela sam Kristove godine zemaljske, spoznala da 
LJUBAV? je sve, ozdravit će me Svevišnji jer voli me! Iznad djetešca Isusa presijavaju mi se krila, vapajnim suzama sam ih isprosila… Sa njima blagoslivljam našeg kralja Isusa, čuvam radost svijeta. Bol svoju izdržat ću, jer mi duša Raju ide… Znam da sam samo grešnica, smrtnica i znam da ne zaslužujem Raj, sveti samo tamo u smrtnom plamenu idu… ali sva je moja čežnja upućena Bogu da se meni i dušama pokajničkim Otac smiluje, da nas očisti krvlju Kristovom od zemaljske ljage, boli,očaja i nepravde. Ipak pomislim i dan danas, možda bi bilo dobro u Raju da mi duša ostala, možda bi u čistoj ljubavi više za ljude molitvi isprosila kod Boga dobroga. Ali me pustio u suze i bol, u nesavršeno tijelo u porugu zemaljsku, sa svetim razlogom. Sreća sačuvala sam taj komad Raja u sebi, sačuvala sam vjeru Rajsku. Svi sveti neka nas zagovaraju, oni su nam prijatelji duhovni, iskreni…. Anđeli i arhanđeli neka suze svijeta u krila stave, da se bolni iz postelje usprave. Ne mogu puno svijete, previše bolna sam tijelom, ostala mi molitva i pjesma duše, vapaj kralju našemu… Neka nam se smiluje dobri Bog , zbog požrtvovne ljubavi Kristove i našeg pokajanja. Željela bi da sam Emanuela nebeska, a gle samo sam zemaljska Ana.
Bilaj, 19.06.2017.
